Od prošle godine Sarajevo je grad u kojem imate mogućnost učiti i japanski jezik. Kurs je pokrenut uz podršku Japanske ambasade i Japanske fondacije u Bosni i Hercegovini. Na zvaničnoj stranici Univerziteta u Sarajevu nabrojani su uslovi koji su vam potrebni ukoliko odlučite upisati ovaj kurs:
- polaznici se moraju ozbiljno posvetiti kursu,
- polaznici moraju imati namjeru pohađati kurs tokom čitave akademske godine (oba semestra),
- polaznici moraju naći vremena za prisustvo na svim časovima i za završavanje zadaće,
- polaznici moraju provjeravati e-mail svoje grupe svaki dan tokom održavanja kursa.[1]
Međutim, zašto baš japanski? U obavještenju o kursu primijetila sam uvjete koji jasno naznačavaju da ovo baš i nije nešto što se počne danas, napusti sutra, u sklopu standardne studentske filozofije – za šta će meni ovo u životu trebati?
Kurs je tu, ali koliko uopće ima polaznika?
Nakon nekoliko razgovora dobijam kontakte dvaju djevojaka (Arnela Mujagić i Mirna Bećirović) koje su voljne podijeliti svoje impresije sa mnom (uz šolju čaja).
Na samom početku Arnela govori da joj je mnogo drago da nekoga interesuje ovaj kurs, i kako je rado pristala sastati se sa mnom jer je oduševljena ovim projektom. Ubrzo persiranje prestaje i uz miris čaja razgovor poprima opušteniju atmosferu. Saznajem da je završila Medicinski fakultet u Sarajevu, a ljubav prema japanskom, kako sama kaže, ne samo prema jeziku nego i prema kulturi i tradiciji javila se još u ranom djetinstvu. Gledala je i japanske crtane filmove, čitala i stripove i knjige najpoznatijih japanskih autora, tako da joj ovo nije neka odluka donesena na prečec. I Mirna, diplomantica Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, imala je istu zanimaciju u djetinjstvu.
Naša profesorica (sensei – tako je mi zovemo) je divna žena, prvenstveno odlična pedagogica uz koju jednostavno ne možeš da ne zavoliš ono čemu te podučava. Sa našim profesorima, za vrijeme mog studiranja, baš i nije bio takav slučaj (znam!). Teško jeste, ali prvi put, i nakon godina provedenih na studiju, susrećem se sa profesoricom koja je istinski prožrtvovana u svome radu i koja nastoji svim snagama podržati i ohrabriti nas da budemo što bolji. Napominje nas da ne odustajemo. Inače, ljudi koje sam upoznala iz Japana su ljudi koji su veoma posvećeni svome radu i ne troše svoje vrijeme nekvalitetno, kao što veliki dio, recimo nas, pogotovo mladih to voli raditi.
Na prvoj smo godini – dodaje Mirna – i naša profesorica nastoji da nam objasni sve potanko. Na prvim predavanjima profesorica je izbjegavala japanski, kako nas ne bi obeshrabrila, jer je svaki početak težak, pa tako i za one koji su početnici u ovom jeziku, ovo zahtijeva veoma aktivan i požrtvovan trud.
Čemu kurs japanskog jezika?
Malo je čudno nekome ko nema nikakvog iskustva niti dodira sa tim objasniti ukratko fascinaciju nečim čime vjerojatno većina nije zadivljena – otpočinje Arnela. Postoji više razloga zašto sam se odlučila za ovaj kurs. Kad sam bila mala, stalno sam gledala japanske crtane filmove. Nakon toga postepeno dolaze i stripovi, pa onda i japanska književnost. Jesi li čitala ...., pita me. Nažalost, nisam.
Završila sam medicinu, opći smjer, i nadam se da ću nakon ovog kursa biti u mogućnosti aplicirati za stipendiju koju nudi Japanska ambasada, jer je u Japanu najrazvijenija grana hirurgije u kojoj vidim svoju budućnost. Ne znam da li ću uspjeti otići u Japan, ali to svakako ne mogu isključiti kao jedan od ciljeva.
Mirna kaže da nema plan koji bi se mogao svesti na to da joj je želja otići tamo zauvijek, ali definitivno ima namjeru posjetiti Japan turistički, i nikada nije naodmet ukoliko znate maternji jezik države u koju putujete. Ona aktivno govori engleski i njemački.
Njihova profesorica od njih zahtijeva požrtvovanost i trud, a za njihov angažman zaslužan je i pristup profesorice. I Mirna i Arnela su oduševljene njenim radom, te kažu kako se nekada znaju iznenaditi njenim mailovima u kasne sate, u kojima im pruža ohrabrenje i izražava nadu da se nisu obeshrabrile ukoliko su taj dan imale neke nedoumice na predavanju.
Obavijest!
Djevojke su pohađale kurs u prostorijama Veterinarskog fakulteta. (Neobičan izbor!) Kako i zašto je Filozofski fakultet u Sarajevu (na kome se inače izučavaju jezici, pa bi nekako logično bilo da su tu osigurane prostorije za održavanje kursa) odustao od učešća u ovom projektu? Jednostavno objašnjenje koje se proširilo među studentima (trač?) – nema dovoljno zainteresiranih! Ukoliko se na umu ima činjenica da je na početnom času spomenutog kursa sala bila popunjena dupke, ovo vam baš i neće izgledati kao argumentirani odgovor. U razgovoru sa prijateljicama i kolegama saznajem da ima čak i onih koji bi silno željeli upasti na taj kurs, ali mjesta više nema. (Ko je jamio - jamio.) Da ne bih pisala na svoju ruku, odlučujem kontaktirati Japansku ambasadu u Sarajevu.
Azra Pjanić iz Odjela za kulturu i PR Ambasade Japana u BiH putem maila odgovara na moja pitanja.
Gdje počinje ideja za kurs japanskog jezika u Sarajevu? (Na čiju inicijativu?)
Projekat Kurs japanskog jezika je iniciran od strane Ambasade Japana u BIH u saradnji sa predavačicom japanskog jezika, gđom Yukari Hill.
Rukovodstvo Univerziteta u Sarajevu je spremno prihvatilo ovu ideju te blagovremeno podnijelo aplikaciju Japanskoj fondaciji za uspostavljanje kursa (Japanska fondacija je nezavisna institucija koja djeluje u cilju promocije kulturne razmjene u svrhu boljeg razumijevanja između Japana i drugih zemalja.)
Prepoznavši značaj kursa japanskog jezika za obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, Univerzitet u Sarajevu je uložio maksimalne napore u realizaciju ovoga projekta, te obezbijedio punu podršku njegovoj održivosti.
Na um mi je pao i Arnelin komentar na moje pitanje odakle uopće japanski u Sarajevu: oni sve to čine nekako dobrovolnjo, ovo nije prvi projekat koji Japanska ambasada sprovodi u Sarajevu, možeš vidjeti, ukoliko te interesuje, na njihovoj zvaničnoj stranici šta i kako su učinili. Meni se nekako čini da je ovo opet benevolentna aktivnost Ambasade, kao i obično.
Da li je tačna informacija da je za mjesto održavanja kursa bio predviđen Filozofski fakultet u Sarajevu, i da li su Vas odbili; ako da, sa kojim objašnjenjem?
Da, u 2013. godini kada je kurs pokrenut, inicijalna ideja je bila da se isti održava u prostorijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Ipak, zbog obima ovoga projekta (naime, kurs je podrazumijevao oko 100 polaznika, podijeljenih u 2 grupe; svaka grupa je imala časove 2 puta sedmično), zbog izuzetno velikog broja studenata raznih odsjeka te prostornih ograničenja na Filozofskom fakultetu, te zbog raspoloživosti jedne učionice na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odlučeno je da se kurs za sada održava na Veterinarskom fakultetu. Uistinu smo zadovoljni izuzetnom saradnjom sa Veterinarskim fakultetom na ovome projektu.
Ipak, zadovoljstvo nam je naglasiti da ovaj projekat uživa punu podršku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu te da su već obavljeni uspješni razgovori o tome da se ovaj projekat u budućnosti nastavi implementirati na ovome fakultetu.
Kao neko ko je i više nego dobro upoznat sa (ne)radom administracije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ovdje već vidim slike u kojima mi se kosa diže na glavi. Kurs se, koliko se može provjeriti, održava u periodu kada apsolutno niti jedan odsjek na spomenutom fakultetu nema predavanja – poslije 19.00 h. Stoga, informaciju o tome da nema prostorija u kojima bi se kurs mogao održavati slobodno možemo baciti u vodu.
Koliko se plaća upisnica/članarina za kurs i na čiji račun polaznici uplaćuju novac?
Upisnina za kurs se uplaćuje na račun Univerziteta u Sarajevu koji je nosilac projekta.
Iznos upisnine za proteklu godinu je iznosio 50 KM po osobi godišnje. Održano je ukupno 60 akademskih časova (po 1,5h) te usmeni i pismeni testovi za 2 grupe polaznika.
Po principu granta Japanske fondacije koji se procentualno smanjuje svake godine radi samoodrživosti projekta, iznos za ovu godinu je 100 KM po osobi godišnje. Planira se ukupno 90 akademskih časova, te usmeni i pismeni testovi za četiri grupe polaznika.
Upisnina, uz dio učešća Univerziteta u Sarajevu, koristi se za isplatu honorara predavačici Yukari Hill.
Koja diploma se dobija po završetku kursa, i da li je ona validna prilikom apliciranja na neku poziciju (bilo za stipendiju ili posao) u Japanu?
Po završetku kursa svim učesnicima se uručuje certifikat (Certificate of Completion) koji može biti relevantna referenca u apliciranju kako za stipendiju za studij u Japanu, tako i za posao u Japanu.
*Zadovoljstvo nam je spomenuti da je Ambasada Japana u BiH u procesu podnošenja aplikacije prema Japanskoj fondaciji za uspostavljanje JLPT - Japan Language Proficiency Test od naredne godine u Sarajevu. JLPT, organiziran od strane Japanske fondacije i Japanskog servisa za intelektualnu razmjenu pokrenut je 1984. godine kao test kojim se provjerava i certificira poznavanje japanskog jezika osoba čiji maternji jezik nije japanski.
Trenutno, od svih zemalja u regiji, ovaj kurs je dostupan samo u Beogradu.
Ozbiljno učenje
Nakon razgovora sa polaznicama kursa japanskog jezika, teško da se može reći da postoji bilo kakva stavka koja bi mogla potpasti pod kategoriju ne znam šta ću od sebe, idem učiti japanski, kako sam to ja – priznajem – pomislila na početku svog malog istraživanja. Učiti japanski jezik baš i nije odluka za odmor, nego proces koji zahtijeva mnogo truda i rada. Ovaj pozitivni primjer mogao bi nam koristiti kao napomena da nije uvijek dobro osuditi nešto što vama nije milo i poznato. Na kraju ćete, kao što sam to i sama uradila, od skeptika postati neko ko će ubuduće skinuti kapu svima koji imaju dovoljno volje i hrabrosti da se bave onim za čime im srce žudi.
Oni koji uspiju pronaći vremena i posvetiti se ovom kursu, nemaju šta izgubiti, mogu samo uspješno otvoriti još jedna vrata budućnosti. Jednostavan zaključak bio bi –
Quot linguas calles, tot homines vales.[2]
[2] Latinska izreka: Koliko jezika govori, toliko čovjek vrijedi.
