Od danas, pa do sjednice kantonalne skupštine zakazane za 31. januar 2018, Školegijum će svaki dan objavljivati po jedan članak posvećen Nacrtu zakona o udžbenicima, s ciljem da podsjeti čitaoce na površnost, neozbiljnost, neznanje i neodgovornost odgovornih u Ministarstvu za obrazovanje (nauku i mlade) Kantona Sarajevo, ovaj put bez naivne nade da će potpisnica ovakvih sramotno nedomišljenih i ignorantskih dokumenata – Ana Babić, predsjedavajuća Skupštine – uskratiti svoj potpis. (Simbolično, a praktično: skinuti prijedlog s dnevnog reda, dok se ne pripremi kvalitetno i stručno i ne podnese u obliku koji ne vrijeđa inteligenciju poslanika, poslanica, te građana i građanki čije povjerenje uživaju.)
Upravo izrečene ocjene ilustrovaće se na osnovu izvoda iz stenjograma sa sjednice koja će biti održana u navedenom terminu.
Rokovi
Poslaničko pitanje:
Uvažena predsjedavajuća, uvaženi premijeru,
Meni iz teksta zakona nisu baš jasni rokovi. Naime, u članu 11. (Rokovi u proceduri odobravanja udžbenika) stoji: "(1) Javni konkurs za pribavljanje rukopisa udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava za osnovne škole raspisuje se, u pravilu, svake četiri godine".
Potom, stav 2:
"(2) Javni konkurs za pribavljanje rukopisa udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava za srednje škole je otvoren tokom cijele školske godine."
Onda, u stavu 3:
"(3) Izdavači su obavezni da Ministarstvu dostave rukopise za recenziranje do 1. oktobra tekuće godine za narednu školsku godinu."
Dalje, u stavu 4:
"(4) Spisak odobrenih udžbenika objavljuje se najkasnije do 1. juna tekuće školske godine za narednu školsku godinu."
I onda, na kraju:
"(5) U slučaju donošenja novog nastavnog plana i programa, Ministarstvo objavljuje Javni konkurs i prije roka, vodeći računa o vremenu potrebnom za pripremu novog udžbenika, rokovima za podnošenje zahtjeva i početku pripreme novog nastavnog plana i programa."
A ima i 6:
"(6) Vrijeme za pripremu udžbenika u slučaju donošenja novog nastavnog plana i programa ne može biti kraće od 60 dana."
Meni ovdje nije jasno nekoliko stvari. Znači, 1. oktobra se dostavljaju rukopisi. Javni konkurs se objavljuje 60 dana ranije. To je 1. avgust, kad su svi na odmorima. Znači, izdavači imaju 30 dana da napišu, urede, recenziraju rukopis, pribave mišljenja...
Ministar: Pa možemo mi i ranije objaviti...
Poslanik: U zakonu piše da ne morate. Piše 60 dana. Predlažete zakon jer hoćete kvalitetnije udžbenike, a onda ostavljate 60 dana da se oni naprave!? A onda od prvog oktobra do prvog juna, znači osam mjeseci, osam!, ostavljate vremena recenzentima da ocijene rukopise. I nigdje ne piše do kada oni moraju da završe ocjenjivanje.
Ministar: Pa računali smo na žalbe...
Poslanik: Jeste, 15 dana. A ne osam mjeseci.
Premijer: Šta je pitanje, nećemo ovako do prekosutra.
Poslanik: Nemam pitanje. Zapravo, ne da nemam pitanje, nego nemam riječi.
Krava muzara
Poslaničko pitanje:
Imam ja, po istom članu 11, stav 5. – "U slučaju donošenja novog nastavnog plana i programa, Ministarstvo objavljuje Javni konkurs i prije roka, vodeći računa o vremenu potrebnom za pripremu novog udžbenika, rokovima za podnošenje zahtjeva i početku pripreme novog nastavnog plana i programa."
Može li mi ministar odgovoriti da li se novi nastavni plan donosi svake četiri godine? Odnosno, šta je razlog da se raspisuje konkurs za nove udžbenike? Šta fali ovima sada, tzv. federalnim?
Ministar: To je objašnjeno u obrazloženju zakona.
Poslanik: Znam, čitao sam. Tamo nema analize postojećih udžbenika. Niste se pozvali niti na jednu, iako ih je urađeno nekoliko. Da li su postojeći udžbenici u skladu s ovim zakonom koji usvajamo?
Ministar: To ja ne znam...
Poslanik: A ko treba da zna?
Premijer: Znaju roditelji koji neće pet udžbenika nego jedan.
Poslanik: Ali taj jedan će opet svi morati da kupe, je li tako? Donošenje zakona opravdate uštedom za roditelje, ali njime ustvari pripremate tržište za novo čerupanje roditelja. Ako već želite da olakšate roditeljima, zašto ne osigurate besplatne udžbenike?
Premijer: Od kojih sredstava?
Poslanik: Od onih koje ste namijenili privatnim firmama za online platforme, naprimjer. Milion, za početak.
Premijer: Udžbenici koštaju mnogo više.
Poslanik: I roba su na zaštićenom tržištu, na kojem vi postavljate pravila igre. Kad smo već kod toga, u članu 9. predviđate da i Ministarstvo, odnosno Prosvjetno-pedagoški zavod, bude izdavač.
Ministar: To je samo za svaki slučaj... Ne planiramo...
Poslanik: Ali u Mišljenju Ministarstva finasija, u prilogu Nacrtu ovog zakona, stoji drugačije. Citiram:
"U obrazloženju dostavljenog materijala Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade navodi da je ovim Zakonom predviđeno da Ministarstvo može biti izdavač udžbenika odnosno Prosvjetno-pedagoški zavod kao sastavni dio Ministarstva. U tom smislu Ministarstvo u narednom periodu namjerava izvršiti određene promjene i u organizacionom smislu u Prosvjetno- pedagoškom zavodu formirati odjeljenje koje će se baviti izdavačkom djelatnošću i kompletnom udžbeničkom politikom. Na ovaj način se neće javiti potreba za upošljavanje novog kadra. Određeni troškovi koji će se pojaviti, u slučaju da Ministarstvo štampa udžbenike, će se refundirati prodajom udžbenika. Na taj način se ne predviđaju nikakvi novi finansijski izdaci koji bi nastali kao posljedica donošenja Zakona o udžbenicima."
Očito, vi ste razmišljali o biznisu sa udžbenicima, jer vidite da je to sigurna roba, i ovim zakonom se osiguravate da ćete vi musti tu kravu.
Niskotiražni i visokotiražni
Poslanik: Mogu li ja dobiti riječ, držim ruku već deset minuta. Hvala. Mene zanima zašto u pojmovniku imate izraz niskotiražni, a nemate visokotiražni? Tj. nigdje u Nacrtu i u obrazloženju nisam vidio o kojem se broju udžbenika i o kojem tiražu radi?
Ministar: Zašto je to važno?
Poslanik: Zato što cijenu ne možete odrediti samo prema troškovima, nego i prema tiražu. Koliko djece imamo po razredima, koliko predmeta?
Ministar: Ih, pa ko će to izračunat.
Poslanik: Pa nije teško. Prošle godine je upisano u svih devet razreda u Kantonu 36.404, a ukupno za devet razreda osnovne škole treba, prema planu i programu, 109 udžbenika. Znači, u prosjeku, 10 udžbenika po učeniku. To je 360.000 udžbenika. Ako koštaju 10 KM, to je prihod od 3.600.000 KM. Godišnje. Tj. prve godine, a narednih manje, zbog polovnih udžbenika. Dodajte na to 16.048 srednjoškolaca, isto prosjek 10 udžbenika po razredu, 160.000, po 10 KM, to je 1.600.000. Ukupno pet miliona. Godišnje. Bez drugih kantona, koji nemaju kapacitete da sami štampaju sve.
Ministar: To su pretjerane brojke.
Poslanik: A koje nisu? Imate li analizu tržišta?
Ministar: Nemamo.
Poslanik: Nego donosite zakon na osnovu čega?
Ministar: Piše u obrazloženju. Evo: "Na ovaj način je za određene nastavne predmete odobreno 4, 5 ili 6 udžbenika, čime se stvara velika zabuna na početku svake školske godine, kako kod roditelja i učenika, tako i kod nastavnika. Trenutna praksa u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo je da predmetni nastavnici preporučuju učenicima koji će udžbenik nabaviti i koristiti u nastavnom procesu. Podrazumijeva se da je svaki preporučeni udžbenik od strane predmetnog nastavnika obavezno na Spisku odobrenih radnih udžbenika, udžbenika, priručnika, radnih listova i zbirki zadataka za osnovne škole, gimnazije i srednje tehničke i stručne škole. Roditelji koji imaju dvoje i više djece u školi se na ovaj način suočavaju sa problemima jer ne može starije dijete udžbenik na korištenje dati mlađem djetetu, ako predmetni nastavnik zatraži drugi udžbenik za korištenje. Na ovaj način se roditelji nepotrebno izlažu finansijskim izdacima, jer su primorani kupovati/nabavljati udžbenike koje preporuči predmetni nastavnik. Na početku svake školske godine novi spisak odobrenih radnih udžbenika, udžbenika, priručnika, radnih listova i zbirki zadataka za osnovne škole, gimnazije i srednje tehničke i stručne škole, izaziva velike nedoumice i nejasnoće kod učenika i roditelja, prilikom kupovine istih, jer roditelji često žele i prije početka školske godine da nabave udžbenike, ali su prisiljeni da odgađaju kupovinu do početka školske godine I dobijanja informacija koje su udžbenici preporučili predmetni nastavnici."
Poslanik: Koliko roditelja s dvoje i više djece imate da kupuju različite udžbenike?
Ministar: Nemam taj podatak.
Poslanik: Znači, predložili ste zakon, pokrenuli cijeli aparat, a bez ijedne analize, bez ijednog istraživanja? Zbog dvadeset ili pedeset roditelja koji moraju kupiti dva udžbenika za isti predmet, vi ćete sata natjerati sve roditelje da kupe sve udžbenike za sve predmete. I ponovo, kao i u Zakonu o obrazovanju, okrećete nastavnike protiv roditelja. Problem je, citiram, što su roditelji primorani kupovati/nabavljati udžbenike koje preporuči predmetni nastavnik. Pa riješite problem, oslobodite ih te obaveze! Donesite zakon po kojem udžbenici nisu obavezni!
Ministar: Jeste li vi završili školu bez udžbenika?
Poslanik: Kad sam je ja završavao, nije bilo interneta.
Za nestrpljive, i Zastupnike i zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, cijeli stenjogram.
