Prije dva mjeseca BBC je na svom web-sajtu objavio vijest o odluci Finske da izvrši izmjene u sistemu obrazovanja - i to, ni manje ni više, u načinu pisanja.
Pod naslovom U Finskoj tipkanje zamjenjuje pisanje slova u školama, BBC izvještava:
Finski učenici neće više na časovima učiti pisanje rukom nego će imati časove kucanja, saopćeno je. Učenje pisanih slova, često perom, je gotovo pa uslov da se završi osnovna škola u Velikoj Britaniji. Savon Sanomat novine izvještavaju da Finska ide u digitalnu eru, mjenjajući tintu za tastaturu. Od jeseni 2016. učenici neće morati učiti pisana slova ni kaligrafiju, već će umjesto toga usavršiti vještine kucanja, navodi se u izvještaju. Brzo kucanje je bitna sposobnost za naciju, izjavila je Minna Harmanen iz Državne komisije za obrazovanje. Ovaj preokrat će biti ogromna kulturna promjena, kaže gospođa Harmanen, ali kucanje je relevantnije u svakodnevnom životu. Prisutna je zabrinutost da će se djeca koja nemaju kompjuter kod kuće naći u nepovoljnom položaju, ili pak škole u kojima nema dovoljno kompjutera za sve. Ali mnogi su pozdravili ovaj potez.
Za većinu nastavnika dovoljno je da učenici znaju razlikovati veliko i malo slovo, kaže Susanna Huhta, zamjenica predsjedavajuće Asocijacije nastavnika maternjeg jezika. Međutim, ona ističe da pisanje rukom pomaže djeci da razvijaju motoričke sposobnosti i moždane funkcije; te predlaže da se časovi pisanja nadomjeste pravljenjem rukotvorina ili crtanjem. Korisnici društvenih mreža također na ovo gledaju pozitivno, tako je jedan od korisnik sajta Etela-Saimaa napisao: Pisanje rukom je potpuno beskorisna vještina. Možda ne beskorisna kao obavezno učenje švedskog jezika ali jako je blizu tome.
Književnik Dževad Karahasan za Al Jazeeru kaže da je šokiran ovom viješću iz Finske, što nas je ponukalo da napravimo uvid u to kakvo je razmišljanje o ovoj temi u Bosni i Hercegovini, u kojoj je obrazovanje ionako daleko od finskog o kome se, opet, piše kao o uzornom.
Uvid smo dobili putem ankete, kojom se, osim informacija o zanimanju ispitanika (učenik-ica/roditelj/profesor-ica/ostalo) tražio odgovor (da/ne) na pitanje podržavaju li odluku finskog ministarstva, opisanu u priloženom tekstu BBC-ja, uz molbu da obrazlože odgovor.
Odgovori šezdeset tri ispitanika pokazali su da njih 20 % podržava promjene u Finskoj. Oni su uvjerenja da je to korak koji će svi državni obrazovni sistemi prije ili kasnije napraviti, jer su tehnološki napretci veći iz dana u dan, a njihova upotreba sve zastupljenija. Neki od pristalica ovoga stava ističu kako je tehnologija u školstvu i sada izrazito prisutna ali nije definirana zakonom iz prostog razloga što države takvu praksu ekonomski ne mogu da podnesu; a neki smatraju i da je BiH tehnofobna kultura, što još uvijek održava tradicionalni obrazovni sistem. Ključni argumenti ovog postotka ispitanika bili su praktičnost donesene odluke i realno stanje u svijetu.
Mnogo je veći procenat, 80 %, onih koji vjeruju da je ukidanje pisanja u školama još jedan od načina dehumanizacije čovječanstva; svođenja osobenosti pojedinca na minimum te da individua svoju pismenost, ali dijelom i karakter, temelji na pisanju rukom. Svakako su zanimljiva i razmišljanja o ovisnosti koju tipkani vid pismenosti neminovno nosi u vidu konstantne potrebe za električnom energijom i odgovarajućim tehnološkim uređajem. Od argumenata odbijajućeg stava su i ubijanje kreativnosti te dodatno onesposobljavanje generacija ionako malo osposobljenih za svakodnevne životne potrebe.
Svakako, među učesnicima ankete je bilo onih koji odgovaraju pitajući se zašto bi jedan vid pisanja nužno isključivao drugi.
Najčešći profili osoba koje su učestvovale u anketiranju su učenici i studenti, od kojih je 26 % reklo da podržava promjene u Finskoj. Također, 25 % roditelja i 40 % profesora afirmativno je odgovorilo na pitanje dok su se svi programeri negativno izjasnili po ovom pitanju.
Bosna i Hercegovina još je daleko od ove dileme, ali debate o njoj korisne su kao povod za postavljanje puno važnijih pitanja: šta djeca ovdje uopšte pišu, zašto to rade, ko ih tome i kako uči? Gdje je to srce koje olovka, za razliku od kejborda, ima?
