Iako se obrazovni sistem u BiH, konstatno izlaže kritikama i savjetima u medijima, teško da bi se moglo reći da prolazi kroz neke značajne promjene. Zbog toga smo odlučili ispitati nekoliko direknih učesnika ovoga sistema – učenika i vidjeti kakav je njihov stav o školstvu i njegovoj kvaliteti općenito.
“Danas se većinom obrazovanje svodi na ispunjavanje zadataka koje profesori postave nama, a njima nastavni plan i program; tako da se profesorsko zanimanje ponekad svede na cilj što bezbolnijeg i bržeg završavanja poslova, a naše školovanje na rađenje tesovat, dobivanje ocjena, a znanje ili dođe ili ne dođe usput. Naravno, postoji nekolicina profesora koji su voljni odstupati od zadanog plana i programa, ukoliko se pojavi iskrena želja za znanjem od strane učenika ali i ako se professor postavi tako da zaintrigira naše interesovanje.” - kazala je Jovana Vuković, učenica 3. razreda gimnazije SŠC “Nikola Tesla” Šamac.
Podataka dostupnih na internetu o trenutnom stanju obrazovanja u Bosni i Hercegovini je veoma malo, ali sprovedena istraživanja ukazuju na veoma zabrinjavajuću situaciju. Tako naprimjer, prema istraživanju Instituta za razvoj mladih “Kult” o stanju mladih u FBiH, svaki treći učenik prerano napušta obrazovanje. Slična situacije je i u RS-u, gdje je u 2011. zabilježeno u 40 srednjih škola 499 slučaja napuštanja školovanja. Uz stalne pritužbe i kritike usmjerene prema obrazovnom sistemu, dolaze i (ne)opravdani razlozi lošeg obrazovanja u BiH, koji se većinom opravdavaju lošom ekonomskom i političkom situacijom u BiH. Prema izvještaju CPI-a godišnje se u obrazovanje u BiH uloži oko milijardu KM, što je ispod evropskog prosjeka a što u praksi znači manjak računarske opreme u kabinetima informatike, materijala za praktičnu nastavu i sl.
“Mislim da u nastavnom programu ima previše stvari koje nisu toliko bitne, a posvećuje im se previše pažnje. Mnoge druge bitnije životne lekcije vezane za izgradnju zdrave ličnosti čovjeka su zanemarene, kao što je razvijanje osjećaja empatije, važnosti komunikacije između ljudi i slično. Također, u školama se nalazi mnogo zastarijelih metoda predavanja, a jako malo onoga što je meni i mojim kolegama stvarno zanimljivo, poput odlazaka u firme koje se bave mehatronikom, jer je to naše zanimanje, tu za jedan dan naučimo kao kroz mjesec dana u školi” – kaže nam Haris Bajrić učenik Srednje škole “Zavidovići”.
Gdje je problem?
Jedan od ključnih faktora obrazovanja predstavlja nedostatak interaktivnog rad, koji je vrlo malo prisutan u školama. Većinom se srednjoškolsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini koristi pukim prenošenjem znanja, te stalnim izlaganjem učenika testovima koji trebaju da prate progres sticanja znanja. U Finskoj koja se nalazi na vrhu liste najboljih obrazovnih sistema, učenici su obavezni izaći na samo jedan standardizovan ispit tokom svog školovanja.
Očigledno je da se interaktivnim pristupom podstiče interesovanje učenika za učenjem, pri čemu fokus nije na savladavanju ogromnog broja testova, nego na znanju. Jovana Vukovići kaže da većina učenika uče zbog ocjene koja slijedi nakon određenog testa, a ne zbog znanja samog. U nastavnom planu i programu se nalazi veliki broj suvišnih testova, koji su veoma česti. Tako da na kraju i ono što je zanimljivo, postane dosadno .
Naši sagovornici smatraju da edukacioniom sistemu fali promjena ili izmjena, neka vrsta reforme, ali prvi korak u bilo kakvom poboljšanju i pozitivnom razvoju je otkriti stvarni korijen problema. “Profesori u mojoj školi su čist odraz obrazovnog sistema u kojem su se oni školovali. Uzimajući obzir tu činjenicu, mogu se podijeliti na one koji su zvanje profesora sticali za vrijeme bivše SFRJ, i one koji su fakultete završavali po aktuelnom, bolonjskom sistemu. Iskusniji profesori više cijene lični stav učenika, te različitim mehanizmima testiraju upotrebljivo znanje koje su stekli. Nažalost, takvih profesora je sve manje, jer odlaze u penziju.” - obrazložio je Vladimir Čolaković učenik 4.razreda gimnazije iz Rudog.
Meni je malo dosadno
Zanimljiv pokazatelj kvaliteta stečenog znanja u BiH predstavlja testiranje Trends In International Mathematics And Science Studies (TIMSS), koje je sprovedeno 2007. godine na učenicima 4. i 8. razreda osnovne škole, pri čemu je od 59 zemalja BiH zauzela posljednje mjesto po znanju iz prirodni nauka. Suština je obrazovanja u sticanju kvalitetnog znanja koje će omogućiti lakšu i bolju budućnost učenika.
Nezadovoljavajući edukacioni sistem povlači za sobom mnoštvo drugih problem, tako npr. Bosna i Hercegovina je peta zemlja u svijetu sa najvišim procentom studenata i viših kadrova koji odlaze u inostranstvo, sudeći po izvještajima Svjetskog ekonomskog foruma.
Naši sagovornici koji pohađaju različite škole i različite smjerove načelno se slažu da obrazovanje, koje je samo po sebi dugogidišnji process mora biti koncipirano kao zanimljiv, pristupačan pa čak i komforan proces koji predstavlja podobno tlo za učenje i napredovanje njegovih sudionika i ni u kom slučaju ne treba davati utisak teškog bremena nametnutog od nekoga “gore”. Osim toga, svi oni su pri kraju srednjoškolskog obrazovanja i kažu da imaju prijatelje koji ne žele studirati nego bi da se zaposle ali i sami sumljaju da ih je školovanje osposobilo za obavljanje poslova, što opet ukazuje da nije iznenađujući podatak da je skoro 60% mladih u Bosni i Hercegovini nezaposleno, prema istraživanju UNDP u BiH, jer su stopa nezaposlenosti i obrazovanja neposredno povezani.
Vladimir nas je ponukao na razmišljanje o nastavnicima, koliko se oni trude u obavljanju svog posla, da li im teško pada ako vide da se učenik dosađuje na času, koliko komuniciraju sa učenicima... I na kraju, ono o čemu učenici ponajmanje razmišljaju – zašto su nastavnici loši - ako su loši, dosadni - ako su dosadni, ko im zabranjuje da ponekad ispričaju vic ili ga saslušaju od učenika...ali ovo je druga tema za koju nam treba i druga strana katedre. (Ako je neko bude radio, molim ga da istraži mogu li i kako učenici učestovati u propisivanju metodoloških pravila! I zašto ne mogu?)
Mi ne znamo perspektivu nastavnika, ali oni našu znaju; vjerovatno se sjećaju koliko je ta vrsta autoriteta bitna za učenikove predtojeće izbore, zato je sama uloga nastavnog kadra koja prenosi sveukupni odgoj i znanje mlađima predstavlja životni poziv, a ne standardni posao, samim tim što oblikuje i stvara buduće društvo.
