Iako se na sve tri bosanskohercegovačke strane nacionalisti kunu u ljepotu jezika, način na koji u udžbenicima opisuju njegovu leksiku često je pogrešan i smiješan. Time (nesvjesno?) postižu jedan od glavnih ciljeva svoje jezičke politike: brojčano uvećanje populacije koja se jezikom služi ograničeno, ne razumijevajući značenja riječi u upotrebi, osuđene da se u govorenju sve više oslanja na medijske fraze. Umjesto slobode i kreativnosti komunikaciju naseljavaju strah, neznanje, sumnja, mucanje.
Govorimo hrvatski:
AJATI (sic!) – pjevanja u Kur'anu koja je po predaji osobno izdiktirao Muhamed
Izvor: Povijest srednjega vijeka, udžbenik povijesti za 6. razred osnovne škole (str. 191), autor Miljenko Miljuš, izdavač ZNAM doo, Mostar, 2008. Recenzenti udžbenika su prof. dr. Pavo Živković i Janko Mandić, učitelj povijesti i zemljopisa.
Izgubljeno u prevodu:
Možemo objasniti da je ovo štamparska greška i da se riječ, u stvari, treba pisati ajeti, a ne ajati, ali kako da objasnimo djeci da se pjevanje može izdiktirati. Neko pjeva, drugi zapisuje? Znaju li djeca ko je Muhamed koji diktira (ili pjeva) u ovom objašnjenju? Ime svete knjige je glavni orijentir u ovom objašnjenju koji treba da navede djecu da se radi o islamu. A ako uzmemo u obzir i onu narodnu ko pjeva, zlo ne misli, onda je islam, u čijoj svetoj knjizi ima pjevanja – religija mira.
Šta je pjesnik htio da kaže
Onaj pjesnik čiji su stihovi nekad (a sad? i sad?) mnogoj djeci bili prvi susret s pjesništvom jednom je bolno procvilio: Dok su u meni, pesme su divne, / Kad ih napišem, stihovi su samo. To prihvaćanje neizbježnog, ta tiha rezignacija J. J. Zmaja nipošto nije samo njegova – ko god se okušao u traganju za pravom riječju, baš onom što je potrefila ono pravo, što je e baš ta riječ što je puni izraz misli ili da duši oduška dadne u pjesmi ili stihčiću jednom barem zna zašto je zacvilio Zmaj. Ili Šiler: Kada duh govori, avaj, to više nije duh što govori. Tako je to, izgleda, s knjigama.
Od ajeta do ajeta
Ali ipak! Ipak, vjeruje se da jedna knjiga na arapskom jeziku, koja je na svijet dolazila u razdoblju od dvadeset tri godine poslaničke misije Muhammeda a.s., sadrži bez ostatka sve što se njome htjelo reći. Kur'an. Kur'anski tekst za tu knjigu kaže da je Kitab – knjiga: To je Knjiga (...) putokaz bogobojaznima (2: 2). I kaže da je Furkan – rastavlja prâvō od krivoga i istinu od laži: Uzvišen je Onaj koji je objavio Kur'an (koji rastavlja istinu od neistine) Svome robu da bude opominjač svjetovima (...) (25: 1). I kaže da je Zikr – opomena: Mi smo zaista objavili Opomenu (Kur'an) i Mi ćemo ga uistinu čuvati (...) (15: 9), ili da je Hikmet – mudrost: To je mudrost koju ti je objavio tvoj Gospodar (...) (17: 39). I još je: Šifa – lijek: O ljudi, već vam je došao savjet od vašeg Gospodara, lijek za ono što je u vašim grudima, uputa i milost vjernicima (10: 57); Hak – istina: I reci: Istina je došla, a propala je laž (...) (17: 81). Dijelove ajetâ navodio sam prema knjizi Kur'an časni, Zagreb, 1969. Preveli Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević. I tako, još i još – sve do potpunosti. Knjiga se sastoji od 114 sύrā ili poglavlja spletenih u Allahovo uže: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (...) (Kur'an, III: 103, prevod: Besim Korkut).
Čitati, čitati i samo čitati
Ajet znači znak ili dokaz, zapovijed od Boga poslanu, pa je svaki od 6247 ajeta po jedna nit od koje je spleteno Allahovo uže a ako se ovima dodaju i sve bismile na početku svake sure, onda je u Knjizi 6360 ajeta koji zovu na kiraet. Kiraet: čitanje Kur'ana. Ali i čitanje općenito. Riječ je preko turskog došla u bosanski iz arapskog jezika, iz kojeg je i ajet: kur'anska rečenica, odnosno stav, odlomak; osnovno značenje riječi ajet je znak, oznaka, biljeg. Katkad dolazi i u srednjem rodu: áje, ájeta. Uz svete knjige, otkako ih svijet ima, svijet bi trebao biti bolji. Je li bolji nego što je nekad bio? A?
Pročitajte prve dvije crtice: Kolonizira j me nježno i O gluposti, bez cifranja
Fotografija preuzeta sa: sufara.ba