- Trznem se ja nakon nekih dvadeset minuta. Skontam, stojim pod kišobranom i gledam u rijeku. Pomislim, koja sam budala a onda dignem glavu i vidim još njih dvadesetak.
Ovdje se ljudi sada i rose boje, priča nam jedan od roditelja.
Klinci i klinceze dječijeg vrtića Maglaj razdragano trče dvorištem hotela Galeb, čije nam je osoblje izašlo u susret, iako i sami pogođeni poplavom. U nekadašnjoj sali restorana improviziramo malo kino. Čekamo djecu koju je teško pohvatati dok trče i urlaju. Nisu se vidjeli određeni period, onliko koliko vrtić ne radi. Neće se ni vidjeti sve do oktobra, kada će konačno biti vraćen u funkciju. Neizmjerna radost i ljubav između vaspitačica i djece otkrivaju dobar pristup koji prevazilazi puki posao.
Gledamo crtiće, snimamo i zabavljamo se. Djeca nas odvode u vrtić.
Pokazuju nam strašnu vodu koja je pokvarila njihov tobogan. Pomažu nam da iz auta iznesemo igračke i poklone. Pronalaze igračke raznog plastičnog alata. Ne čekajući ni trena, prilaze oštećenim zidovima vrtića i popravljaju, očigledno svjesniji od odraslih da vremena za čekanje nema. Na red dolazi i plastični tobogan iz dijelova. Sklapamo ga. Zaboravljaju na nas i ostatak igračaka koje vire iz gepeka.Svi su na toboganu.
Vojskova, Odžak...
Nova poznanstva, priče i sudbine. Spojeni u jednom. Nesreći koja ih zadesila. Solidarnost koja će za rezultat dati još jednu frustraciju širokih narodnih masa, bez obzira iz koja od tri konstitutivna naroda odlazili ili su neopredijeljeni, (za)ostali.
Olovo, Vareš...
Država u koju se kunemo, a koje nema ni na vidiku. Ili je mi ne vidimo dok putujemo diljem nam drage i divne zemlje. Nema crvenog krsta, civilne zaštite, oružanih snaga, općine, opštine. Nigdje lidera, vođa, kandidata i protukandidata. Prepušteni sami sebi u iščekivanju izbora.
Na sljedećim linkovima pogledajte video priče i reportaže:
Kuća nade - Odžak video reportaža
Ovo je bila moja osnovna škola
Prethodno smo objavili:
Strašna kiša padala je prekjuče (1)
Sljedeći put čitajte i gledajte:
Zavidovići
