Ovu jedinstvenu sliku, koja prikazuje kristalografkinju Rosalind Franklin, najpoznatiju po difrakcionom snimku DNK, dao je napraviti naučni odsjek Univerziteta Staffordshire u Engleskoj, krajem 90-ih godina prošlog vijeka. "Htio sam da pokažem Rosalind Franklin dok radi”, kaže britanski umjetnik, autor ovog djela, Geoffrey Appleton, koji je studirao na koledžu Saint Albans, te na Koledžu za umjetnost u Canteburyju, koji je sada dijelom Univerziteta u Kentu. "Više sam znao o njoj kao o naučnici, u vezi sa otkrićem DNK strukture, nego kao o vrlo uspješnoj kristalografkinji. Upravo nako što sam pročitao više o njenom životu, saznao sam da je bila jako vrijedna, temeljita i usamljena."
Njegova namjera je bila da je predstavi kao "nedužnu u tamnom svijetu u kojem dominiraju muškarci”. Stopala u gornjem lijevom uglu pripadaju njenim rivalima, naučnicima Jamesu Watsonu i Francisu Cricku, "koji čekaju na svoju priliku”. Pred njom je Fotografija 51, poznati rendgenski snimak DNK. Bez njenog znanja i dozvole, njen kolega, Maurice Wilkins pokazao je ovu fotografiju Watsonu i Cricku, malo prije nego što su oni upoznali cijeli svijet sa svojim pronalaskom o strukturi dvostrukog heliksa DNK, 1953. godine. Ova je slika odmah povezana sa njihovim otkrićem, i danas se Rosalind Franklin smatra saučesnicom u otkrivanju DNK strukture.
Međutim, Nobelova nagrada dodijeljena je samo Watsonu, Cricku i Wilkinsu, koji su u to vrijeme pokupili i svu slavu. Rosalind Franklin je umrla u 37. godini, od raka jajnika, što je najvjerovatnije bilo rezultat izloženosti visokoenergetskim česticama sa kojima je radila. Nije mogla biti nominirana za Nobelovu nagradu, s obzirom da se nagrada nije mogla dodijeliti posthumno. Nije se mogla ni braniti kada su je Watson i drugi javno omalovažavali u svojim knjigama i intervjuima. Danas ona predstavlja simbol historijske diskriminacije protiv žena u nauci.
Geoffrey Appleton radi kao samostalni ilustrator od 1980. godine. Ako pažljivo pogledate, moći ćete ga vidjeti u donjem desnom uglu, na slici koja simbolizira genetsko nasljeđivanje. "Slika je zasnovana na porodičnoj fotografiji, moja majka i moj otac sa mnom, kada sam bio beba. To je kao neki simbol mog identiteta."
Napomena:
Maia Weinstock je naučnica, umjetnica, urednica različitih medijskih projekata kojima zagovara podršku djevojčica i žena u područjima nauke, tehnologije, politike i sporta. Radi to iz uvjerenja da bi nestereotipno prikazivanje žena u popularnoj kulturi moglo doprinijeti većoj vidljivosti žena koje su se već dokazale u poljima nauke, tehnologije, inžinjerstva i matematike.
Na izložbi 'Women-in-STEM' u galeriji Art.Science, u Austinu (Teksas) Maia je predstavila izbor umjetničkih djela kojima su tema istaknute naučnice i njihov doprinos nauci. Izložbu je pratio foto-esej Istaknute naučnice predstavljene kroz likovnu umjetnost na web-portalu Scientific American u kojem je objasnila zašto je tako važno predstavljati žene u pozitivnom svjetlu putem vizuelnih medija:
Danas se, kao dijelom velikih promjena, razmišlja o promjeni akronima iz STEM (engl. science, technology, engineering and math) u STEAM, (engl. science, technology, engineering, art and math) kako bi se ukazalo na to da su umjetnost i dizajn uvijek bili sastavnim dijelom nauke i tehnologije. U posljednjih nekoliko godina mnogo je lakše pronaći i kupiti djela koja imaju veze sa naukom ili matematikom, zbog rasta online umjetničkih zajednica i tržišta koje one nude. Iako još uvijek preovladavaju muškarci u prikazu nauke i naučnika, možemo vidjeti kako se sve veći broj umjetničkih djela zasniva na ženama inovatorkama i stvarateljicama.
Ovo je jedna od priča iz tog eseja.
Slika: © Geoffrey Appleton; Staffordshire University. Used by permission. Source.
Prevela Merima Dervišić
