Ako nekim slučajem krenete do Kasindola, manjeg naselja nedaleko od Sarajeva gdje sam proveo rano djetinjstvo i ratne godine, pored puta uz Kasindolski potok, koji smo mi kao djeca uvijek zvali rijeka, možete vidjeti Osnovnu školu Jovan Dučić. Tu sam krenuo u školu, upisao prvi razred. Kasnije sam se preselio na Dobrinju i tamo nastavio školovanje, ali i danas, prolazeći pored ove škole na putu do bolnice Kasindol ili u posjeti rodbini, uvijek bacim pogled na tu neuglednu građevinu.
Nedavno sam tako vidio neuobičajen prizor: nastavnici i direktor zasukanih rukava miješaju beton i popravljaju okolni dio zgrade ispucan i okrnjen zubom vremena i atmosferskim uticajima. Sjetih se tada kako mi je jednom prilikom, dok sam s direktorom pričao o izletima koje organizuju škole, jedan od nastavnika, koji je ušao s aktovkom, rekao da bi trebao pisati o tome kako oni sami popravljaju školu. Tada mi je pokazao sadržaj aktovke u kojoj su se, pored knjiga i ostalog standardnog nastavničkog alata, našli i bušilica, čekić, šarafi i ekseri. Objasnio mi je da, osim što predaje u nastavi, popravlja i lakira stolariju, kreči školske zidove i radi na miješalici.
Samo desetak kilometara od Osnovne škole Jovan Dučić nalazi se moderna zgrada Osnovne škole Sveti Sava. Iako je nova zgrada te osnovne škole izgrađena relativno nedavno, ulaganja u nju Ministarstva za obrazovanje i Vlade RS-a, odnosno bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika su stalna, za razliku od ulaganja u OŠ Jovan Dučić u Kasindolu, gdje su nastavnici i direktor škole prepušteni sami sebi. Tako se sada OŠ Sveti Sava može pohvaliti senzornom sobom za učenike s poteškoćama u razvoju, lijepo uređenim dvorištem – ljetnom učionicom i čestim posjetama voljenog predsjednika. Djeca u ovoj školi uživaju u toplim, modernim učionicama, a nastavnici se ne povijaju pod težinom stolarskog alata u aktovkama.
Zbog čega postoje nejednaka ulaganja u ove dvije škole?
Direktorica Osnovne škole Sveti Sava Danijela Mrda je i poslanica u Narodnoj skupštini RS-a i članica SNSD-a. Na slikama objavljenim na Facebook-stranici škole ponosno stoji pored Dodika, a njen muž je, kažu, glavni Dodikov čovjek u Istočnom Sarajevu.
Međutim, Istočno Sarajevo nije jedini ovakav slučaj. Prošle godine je Ured predsjednika RS-a donirao 600.000 KM za trideset škola u RS-u, 20.000 KM po školi, za zamenu stolarije, krovnog pokrivača, rekonstrukciju mokrih čvorova, centralnog grejanja, električnih instalacija, sanaciju stepeništa, prilaza školi, uređenje školskog ulaza, renoviranje školskih prostorija i opremanje učionica. Ukratko: za sve stavke koje su prijeko potrebne školi u Kasindolu. No, Osnovna škola Jovan Dučić nije se našla na tom spisku. Razlog za to je, kako razumije nastavnik koji je izrazio želju da bude anoniman jer se boji posljedica, što Uprava škole u Kasindolu nije bliska vladajućem SNSD-u i što je u toj opštini na lokalnim izborima pobijedio SDS.
Ukoliko škola ima upravu koju je postavio SNSD, donacije za renoviranje odmah slijede, kako bi se pokazala sposobnost i zalaganje nove uprave. S druge strane, donacije školama gdje uprava nije pod kontrolom SNSD-a izostaju – kaže taj nastavnik i ovu tvrdnju potkrepljuje činjenicom da od trideset škola kojima su uplaćene donacije – dvadeset i pet škola pripada opštinama gdje su načelnici članovi SNSD-a i njegovih koalicionih partnera SP-a i DNS-a.
Ivana Korajlić iz Transparency Internationala potvrđuje da je ova praksa brige samo o pojedinim školama politički motivisana.
Što se tiče donacija predsjednika RS-a, osnovni problem je u činjenici da ne postoje kriterijumi koji bi osigurali ravnomjernu raspodjelu sredstava kojima on raspolaže, te predsjednik praktično ima potpunu diskreciju u odlučivanju kome će sredstva biti dodijeljena, a to posebno dolazi do izražaja u izbornim godinama. Upravo zbog toga se i dešava da u praksi sredstva budu raspodijeljena ustanovama ili udruženjima koja su bliska vladajućoj stranci, što nije samo slučaj u donacijama predsjednika, već čak i kada se radi o poticajima koje dodjeljuju ministarstva ili subvencijama za zapošljavanje, gdje postoje određeni kriterijumi, ali prednost u praksi uvijek imaju institucije ili ustanove kojima rukovodi vladajuća koalicija – kaže Ivana Korajlić.
Ured predsjednika RS-a nije odgovorio na upit prema kojim kriterijima biraju škole koje će dobiti donaciju i određuju koliko će novca koja škola dobiti, a Kancelarija za reviziju javnog sektora u RS-u u izvještaju o poslovanju Službi predsjednika RS-a u 2017. godini bilježi da su rashodi po osnovu projekata podrške izgradnje objekata za djecu i omladinu, iskazani u iznosu od 1.390.000 KM, izvršeni 56% u odnosu na odobreni budžet. Neutrošena sredstva s ove pozicije relocirana su rješenjima generalnog sekretara u korist Projekta podrške humanitarnim i radnim akcijama (998.000 KM) i rješenjima Vlade Republike Srpske u korist drugih budžetskih korisnika (75.000 KM). U okviru ovog projekta odobrena su 34 zahtjeva, u ukupnom iznosu od 1.390.000 KM, koja se u najvećim iznosima odnose na pomoći: osnovnim školama u Republici Srpskoj, u ukupnoj vrijednosti od 600.000 KM, na osnovu 30 zahtjeva od po 20.000 KM za pomoć koja se odnosi na adaptaciju, sanaciju i investiciono održavanje zgrada i objekata (zamjena stolarije i mokrih čvorova; sanacija krovova, stepeništa, kotlovnica, prilaza školi; nabavka peći za centralno grijanje); potom u okviru humanitarne akcije S ljubavlju hrabrim srcima Centar za prevenciju razvojnih teškoća za majku i dijete, u iznosu od 700.000 KM; fizičkom licu iz Vlasenice, u iznosu od 45.000 KM, za rješavanje stambenog pitanja osobe teškog materijalnog položaja. Navedeni korisnici pomoći – neprofitne organizacije i udruženja, sačinili su i dostavili izvještaje o namjenskom utrošku dodijeljenih sredstava.
Nemoguće je oteti se utisku da se ovakvom praksom SNSD, na čelu s Miloradom Dodikom, sveti biračima preko djece: ukoliko ne izaberu članove njegove stranke na izborima – njihova djeca su osuđena na hladne učionice, oskudno opremljene kabinete i dotrajalu školsku opremu. Na ovaj način političke partije, konkretno SNSD na čelu s Dodikom, uče djecu da ne biraju sredstva da postignu svoj cilj – vlast. Dodik nije zainteresovan za dobrobit djece, njegova jedina briga je kako iskoristiti djecu da učvrsti i proširi svoju vlast u Republici Srpskoj, pa će stoga, bez grižnje savjesti, kažnjavati djecu za odluke njihovih roditelja.
