Upozorenje: mole se čitateljice da sljedeći tekst čitaju oprezno, pošto je u potpunosti napisan u ženskom rodu. Generalizacija u ženskom rodu nije korištena s ciljem provokacije, već s ciljem da jezikom zauzmem prostor i pokušam oslikati kako je čitati i razumjeti, iako tekst nije napisan u rodu s kojim se čitateljica identificira.
Jedno od mojih prvih sjećanja iz osnovne škole je kako šiljim drvene bojice polako, da se ono malo našiljenog drveta ne slomi, da bi se moglo zalijepiti na komad presavijenog papira i nazvati osmomartovska čestitka. Svojoj mami, uz čestitku u kojoj se zahvaljujem što je najbolja mama na svijetu, napunila sam teglu soli koju sam obojila tako što sam strugala obojene krede o so.
Bila sam dobra kćerka. Učiteljica je bila dobra učiteljica. Mama je plakala: sigurno ne zbog otpora sufražetkinja, sigurno ne zbog soli (koliko znam, nije joj upala u oko).
Nije do soli, nego do emotivne vrijednosti! Nije do praktičnosti, nego do dječije kreativnosti! Nije do datuma i historijske tačnosti, nego do promovisanja nježnosti i ljubavi!
U školi sam naučila da je Osmi mart praznik cvijeća i ženstvenosti, da je to jedan dan kada svoju majku trebam podsjetiti da je sve što je ona - dobro, dobro zato što je meni podarila život, i da je to jedan obični dan kada izmorene i isfrustrirane žene dobiju popust da odu na neko putovanje, turbofolk koncert ili večeru s kolegicama.
U udžbeniku historije za skoro svaki razred ubaci se pokoja riječ: sufražetkinje, otpor, štrajk i konferencija. Priča ide ovako (negdje u nekom ćošku stranice piše rečenica): tamo neke žene (radnice u tekstilnoj fabrici) jednog dana (osmog marta) nekad kad svejedno niko nije imao prava (1857.*) izašle da se bune (da zahtijevaju bolje uslove za rad), to je bilo onako a šta sad, bilo još malo protesta, pa bila nekakva konferencija (Druga internacionalna konferencija žena u Kopenhagenu 1910. godine, 53 godine nakon prvog protesta) kad su se dogovorili ma hajde, hajmo im ipak dati prava, i tako ženama dadoše taj jedan dan (prvo 18. mart, tek 1921. na konferenciji u Moskvi 8. mart) kad mogu voljeti cvijeće više nego obično.
*Historičarka Françoise Picq tvrdi da u američkim novinama uopće nema spomena o historijskom maršu 1975. u New Yorku, te da ga nijedna liderka socijalističkog pokreta za ženska prava nije spominjala. Ono za šta postoje dokazi je konferencija u Kopenhagenu, o kojoj se ne govori puno. Datum je izabran na inicijativu aktivistkinje i teoretičarke Clare Zetkin, od kada se obilježava kao Internacionalni dan žena, socijalistički radnički pokret za pravo žena. (Prošle godine sam radila anketu u internacionalnoj školi UWC u Mostaru na koju su odgovorile 22 učenice iz različitih društvenih i ekonomskih pozadina, ali sve jako ambiciozne, s interesom za visoko obrazovanje i feminizam. Na pitanje da li znaju ko je Clara Zetkin, 19 je odgovorilo NE i tri DA, a na pitanje da li su učile o njoj u školi, 20 ih je odgovorilo NE, jedna DA i jedna MOŽDA.)
Zagonetka dana:
Kako izbiti Claru Zetkin iz takta?
Uči djecu u školi da im prva asocijacija na radnički praznik bude konzumerizam.
Kakve veze ima cvijeće s pravima radnica, niko ne zna, ali se zna da je Osmi mart u školi lijep i miran dan i tako lako odsječen od svog historijskog značenja.
Da me škola nije naučila ništa o feminizmu na nastavi, nije nova vijest. S druge strane, tu sam prvi put osjetila frustraciju i bijes zbog duplih standarda i bezopasnog seksizma. Zbog toga ću zauvijek biti zahvalna školskim hodnicima i učionicama što su od mene napravile prvo isprepadanu, zbog čega onda i otpornu i isfrustriranu feministicu.
Ali, dok smo imale male pobjede, u učionici smo nastavile s uglavnom rodno nepravilnim jezikom, nastavile čitati knjige koje su napisali muškarci, nastavile čitati o ženama u knjigama koje su skoro uvijek bez jakog karaktera i a) mistificirane b) pune taštine i pohlepe c) tu da učine muškarčevu priču zanimljivom d) kombinacije navedenog, nastavile raditi eksperimente u nauci, a da ne znamo za naučnice čije su radove prisvojili muškarci, nastavile učiti o svojoj historiji, gdje se historija i uloga žena potpuno ignorisala.
Razgovarala sam s profesoricom BHS jezika i književnosti koja je bez razmišljanja nabrojala lektire koje su napisale žene: Françoise Sagan u prvom razredu (i priča Alme Lazarevske u čitanci), u drugom razredu nema lektire, ali se spomene Umihana Čuvidina kad se uči o alhamijado književnosti. U trećem razredu se čita odlomak iz eseja Virginije Woolf, a na samom kraju četvrtog razreda Marguerite Yourcenar, kad su učenice primijetile: konačno jedna žena.
Od 174 naslova predloženih školskih lektira u BiH (Moja lektira), samo 13 su napisale žene.
Svaka srednjoškolka zna ko je Anna Frank, a ko Marie Curie. Ali, da nabroji više od pet žena u različitim oblastima, nijedna od mojih prijateljica iz srednje škole to nije mogla.
Marševi i protesti povećavaju vidljivost, a veća vidljivost stvara pometnju, a pometnja razgovor koji normalizuje ideju. U školi se mora početi čitati više djela koja su napisale žene i pričati rodno pravilnim jezikom. Moramo početi skretati pažnju na očigledan nedostatak žena kojih je bilo, a o kojima ne učimo u historiji. U školi mora postojati diskurs o rodnoj neravnopravnosti, jer sada jedino čemu obrazovni sistem podučava mlade je da budu poslušne ovce sistemu gdje je ideal društvenih veza poduprt konzumerizmom i rodnim ulogama.
Kad sam pitala profesoricu jezika s kojom sam razgovarala da predloži nekoliko knjiga koje su napisale žene koje bi trebale biti lektire, nije mogla odmah odgovoriti. Stala je nekoliko trenutaka, onda nekoliko puta otpuhnula: Ne znam, eto, ni ja… Primijetim deficit, ali valjda sam i ja studirala i učila, da je jednostavno malo autor…ica.
Nije da nema autorica, naučnica, umjetnica, historičarki, sportistkinja. Samo ne znamo za njih.
Zbog toga u nastavku možete naći najsuženiju listu* žena i njihovog rada (za koji možda znate, ali pod nekim muškim potpisom) koje možete spomenuti u učionici (lista je kratka, ali i dovoljno duga da je iskoristite kao kalup za dalje istraživanje i inspiraciju).
*Žene koje ću spomenuti dolaze iz različitih pozadina i mislim da ih je potrebno spomenuti na času koji njihov rad izučava (npr. teniserku Billie Jean King na fizičkom, pjevačicu Erykah Badu na muzičkom, umjetnicu Margaret Keane na likovnom), ali da trenutni plan i program ne daje dovoljno prostora da se detaljno uči o tim ženama, jer će učenice više iskoristiti čas u praksi nego učeći o teoriji (npr. radije igrati tenis, nego čitati o tenisu).
Kako mislim da bi se prvenstveno trebalo fokusirati na književnost i historiju, napravila sam dvije liste:
- Žene o kojima treba pričati na času književnosti (prije svega maternji jezik, onda i strani jezici): žene u književnosti, filmografiji i muzici
- Žene o kojima treba pričati na času historije: aktivistkinje, teoretičarke, izumiteljice, naučnice, umjetnice…
Rad svake žene može se analizirati, iz njega se mogu izvući pitanja za diskusije i učiti o raznim drugim temama. Tako, prije malo opširnije liste uspješnih žena, za primjer sam uzela četiri žene i na osnovu njihovog rada predložila nekoliko aktivnosti na časovima:
Amelia Earhart (1897-1939), avijatičarka
- prva žena koja je preletjela Atlanski okean
- prva žena koja je pokušala preletjeti Pacifik (1937. je nestala negdje u blizini Howland otoka i od tada postoje razne teorije o tome šta se zapravo desilo s njom)
Kako pričati o njoj: na času historije započeti diskusiju o tome šta znači biti prva osoba u nečemu.
Prijedlog za aktivnost: Pismena zadaća/vježba kreativnog pisanja: Šta se zapravo desilo Ameliji Earhart.
Eleanor Roosevelt (1884-1962), diplomatkinja
- poznata po svom uključenju u politiku i po tome kako je drastično promijenila uloge prve dame (muž američki predsjednik Franklin D. Roosevelt)
- iako kontraverzno za svoje vrijeme, Eleanor nije skrivala oduševljenje novinarkom Lorenom Hickok, s kojom je razmijenila oko 3.500 pisama
Kada govoriti o njoj: na časovima historije kad je riječ o američkom političkom sistemu
- diskusiju započeti prvo kroz razgovor o odgovornostima prve dame i tako uvesti pojam društvenih normi: šta su, kako ograničavaju pojedince, sve na primjeru uloge žene u politici, pa onda i društvu
- seksualna orijentacija ne definiše osobu, ali prikaz stvarnih LGBTI osoba može započeti zdrav razgovor među učenicama i profesoricama i tako normalizovati temu i spriječiti razvijanje predrasuda o LGBTI osobama. Prijedlog za aktivnost na času odjeljenske zajednice: Izabrati nekoliko pisama razmijenjenih između Eleanor i Lorene, analizirati ih u manjim grupama i onda razgovarati o ideji ljubavi: razgovor bi mogao ići u smjeru - šta čini zdravu tinejdžersku vezu.
Hedy Lamarr (1914-2000), inovatorica, glumica
- glumica Zlatnog doba Hollywooda
- jedna od izumiteljica na polju bežičnih komunikacija, patenta izmjenjivih frekvencija koji su kasnije postali osnova za WiFi
Kada pričati o njoj: na času informatike
Kroz Hedyin primjer govoriti o:
- budućim zanimanjima: kako je moguće baviti se i umjetnošću i naukom
- ženama u nauci, prvenstveno informatici
- odgovornom korištenju interneta: moglo bi se hipotetski pretpostaviti da – da nije bilo Hedy, ne bi bilo interneta
- Djevojčice nisu dobre s računarima. Kako to da je onda jedna izumila bežični internet?
Sylvia Plath (1932-1963), pjesnikinja, književnica, akademkinja
- prva osoba koja je posthumno osvojila Pulitzerovu nagradu za književnost
- njena poezija nije nježna i romantična, teme o kojima piše su teške i realistične
- objavila je svoj jedini semi-autobiografski roman Stakleno zvono o mladoj ženi koja se bori s mentalnim zdravljem. Realističan, strašan i emotivan prikaz depresije i suicidalnosti čine Sylvijinu junakinju Esther revolucionarnom glavnom junakinjom u književnosti, jer nije mistificirana, jer je destruktivna i komplikovana, jer je stvarna žena. Nedugo nakon što je roman objavljen, Slyvia je počinila samoubistvo.
Kako pričati o njoj: na času književnosti zbog realističnog prikaza junakinja romana započeti razgovor o snažnim ženama u drugim romanima: kako su one predstavljene?
Možda najbitnija tema u vezi s radom Sylvie Plath jeste mentalno zdravlje (na času odjeljenske zajednice). U našem obrazovnom sistemu, mentalno zdravlje učenicama je i dalje ogroman tabu, ali se kroz razgovor ideja traženja pomoći može normalizovati.
Prijedlog diskusije na času: Da li su detaljni i slikoviti prikazi lošeg mentalnog zdravlja romantizacija i glorifikacija toga? (Uporediti način na koji piše Sylvia s prikazima mentalnog zdravlja u medijima. Kako učenice mogu biti osjetljivije i prekinuti tabu o ovoj temi?)
NA ČASU KNJIŽEVNOSTI:
Maya Angelou (1928-2014), aktivistkinja za ljudska prava, književnica, pjesnikinja. Njena knjiga Znam zašto ptice u kavezu pjevaju je prvi bestseler u SAD-u koji je napisala Afroamerikanka
Laura Papo Bohoreta (1891-1942), književnica, dramaturginja i skupljačica sefardskog folklornog blaga (običaji, jezik i kultura; kroz svoje radove najviše se zalagala za emancipaciju žena)
Milena Mrazović (1863-1927), novinarka i književnica, prva novinarka u BiH
Bell Hooks (1952), aktivistkinja za ženska prava, književnica, u svojim djelima istražuje i kritikuje rasne i rodne uloge u modernim društvima
Simone de Beauvoir (1908-1986), novinarka, filozofkinja, akademkinja i aktivistkinja. Pionirka modernog feminističkog pokreta
Nina Simone (1933-2003), pjevačica, muzičarka, aktivistkinja za ljudska prava. Istraživala razne muzičke žanrove, postala poznata kao pjevačica civilnog pokreta
Judith Butler (1956), filozofkinja i rodna teoretičarka, s glavnim fokusom na treći val feminizma i queer teoriju
NA ČASU HISTORIJE:
Annie Jump Cannon (1863-1941), naučnica, astronomkinja, pionirka odgovorna za klasifikaciju stotina hiljada zvijezda
Valentina Tereshkova(1937), astronautkinja, prva žena u svemiru (1963)
Clara Campoamor (1888-1972), španska političarka i feministica, jedna od glavnih aktivistkinja za pravo glasa u Španiji
Rosalind Franklin (1920-1958), hemičarka, naučnica koja je otkrila strukturu DNK, poznata po tome što je bila pionirka u upotrebi X-zraka (U biologiji se uči da su naučnici Watson i Crick otkrili strukturu DNK. Ovo je jedan od najpoznatijih slučajeva u nauci, za koji se zna, gdje su muškarci prisvojili rad naučnice.)
Adela Behr (1888-1966), slikarica i grafičarka, prva bh. školovana umjetnica
Margrethe Mather (1886-1952), fotografkinja, jedna od najutjecajnijih u 20. stoljeću
Zenzile Miriam Makeba (1932-2008), pjevačica, glumica, ambasadorica za ljudska prava UN-a, jedna od najglasnijih aktivistkinja protiv aparthejda u Južnoafričkoj republici
Lizzie Maggie (1866-1948), dizajnerica društvenih igara. Izmislila Gazdinu igru, prethodnicu Monopola, 30 godina prije nego što ga je patentirao Charles Darrow i postao milioner i poznati izumitelj, a Maggie zaboravljena
Claudia Pechstein (1972), sportistkinja, brzo klizanje; najpoznatija brza klizačica s devet olimpijskih medalja
Irene Fernandez (1946-2014), aktivistkinja za ljudska prava, s glavnim fokusom na prava radnica migrantica i izbjeglica u Maleziji
