Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji određuju međusobne odnose ljudi, oblik ponašanja i određeni oblik života u nekoj društvenoj zajednici. To su u prvom planu pitanja dobra i zla, odnosno prosuđivanje i vrijednovanje postupaka kao moralnih i nemoralnih. Moral se usvaja odgojem i življenjem u određenoj sredini. Oslanja se na svijest i savjest pojedinca, na osjećaj zadovoljstva, ponosa, samosvijesti ili pak kajanja, samoprijezira, grižnje savjesti, a u društvu se potvrđuje idealnim, a ne materijalnim, sankcijama, dakle odobravanjem, odnosno prijekorom ili bojkotom. Savjest je upravo skup načela moralnog procjenjivanja. Za razliku od morala, pravo i zakon (koji su u određenom smislu minimum morala) održavaju se državnom silom koju pod prijetnjom materijalne kazne provode za to određene ustanove (policija, sudstvo...) (Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str. 53).
Preko puta otvorene pijace na Otoci, prije čuvenog podvožnjaka (koji skoro svaka kiša učini neprohodnim), u neposrednoj blizini pruge, nalaze se dvije kuće. Jedna od njih je objekat našeg djelovanja. Zadatak je ozidati ogradu, odnosno staru metalnu ogradu zamijeniti kvalitetnim zidom visine od oko tri metra. Doslovno cijelo dvorište treba opasati pravim bedemom i naš prvi utisak je bio da je takav zahtjev vlasnika kuće besmislen. Došavši na lice mjesta uviđamo problematiku – susjedna kuća od koje treba da je ogradimo visokim zidom je očito za vrijeme rata napuštena i sada je dom za (najmanje) tri romske porodice. Njeno dvorište podsjeća na one scene iz čuvenog Doma za vešanje. Bosonoga djeca različitog uzrasta, starci, psi i gomila raznih metalnih predmeta koji se očito skupljaju prije nego budu otpremljeni na otpad gdje, kao što se zna, trebaju biti unovčeni.
Kuća koju ograđujemo je za iznajmljivanje, ali bezuspješno, a – kako nam je rečeno – vlasnik je negdje u inostranstvu i želi da radovi na ogradi budu završeni prije njegovog dolaska za vrijeme godišnjeg odmora. Radovi teku uobičajenim tempom i vjerujemo da ćemo za jednu sedmicu sve finalizirati. Jedino nas usporavaju česti i nepredvidljivi ljetni pljuskovi.
Nekako se potrefilo da je baš u trenutku kada je zid poprimao konture i narastao do više od polovine svoje predviđene visine bilo vrijeme Đurđevdana. Mi to ne bismo ni znali da nismo primijetili da se u našem komšiluku već nekoliko dana kvalitetno pripremaju za praznik. Postavili su improvizirani šator, a pored njega raspalili i vatru što treba da preraste u roštilj – na njemu će peći janje koje je, nataknuto na ražanj, spremno čekalo. Praznik je osvanuo baš na onoj posljednjoj etapi gradnje zida, dok je još bilo moguće da se ima neki kontakt sa veselim susjedima. Tada nam prilazi jedan od skupljača sekundarnih sirovina, u jednoj ruci noseći neraspakovani paket čaša, a u drugoj flašu nekog soka. Paket čaša raspakuje tu pred nama i sipa nam sok, da svi nazdravimo velikom prazniku dok nas još uvijek zid nije podijelio.
Dok nazdravljamo, prve kapi kiše opominju da je sa radovima za danas gotovo. Naš slavljenik nam kaže da je to dobar znak i da će ova godina za Rome biti dobra. Nazdravljamo u to ime.
Pitanja za vježbu:
Koja je razlika između biti moralan i poštovati zakon?
Može li se biti moralan i savjestan tamo gdje ne postoje zakoni?
Da li su zidovi zamjena za oboje, i moral i zakon?
