Pasivizam studenata je doživio svoju kulminaciju kada se na sva zvona najavljivani protest sveo na dvjestotinjak ljudi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a svega na nekolicinu u ostalim gradovima. Protest je organizirala neformalna grupa (R)EVOLUCIJA+, zbog toga što Bosna i Hercegovina nije učesnik u Erasmus+ programu, koji omogućuje studentima, srednjoškolcima, asistentima i profesorima da se školuju, dobijaju stipendije, volontiraju i učestvuju u različitim programima EU. Razlog – Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske odbilo je učešće.
U iste svrhe, neformalna grupa srednjoškolaca: Ostani u sjeni ili se pokreni: ZA NAŠE BOLJE SUTRA, najavila je još jedan protest za četvrtak, 26. decembar, pomjerila ga za dan poslije, a potom je protest formalno ugašen zbog nedostatka dokumentacije. Uprkos nastojanju srednjoškolaca da se drže zakonske regulative, te pomjeranju protesta zbog nepotpune dokumentacije, zahtjev za protestom je odbijen, jer su iskrsli novi nedostajući dokumenti, koji, po njihovim riječima, nikada prije nisu bili spomenuti. Ipak, srednjoškolci su našli način da se legalno okupe, ali njihov broj nije prešao deset.
Aktivizam studentskih organizacija
Pojmovi kao što su neformalna edukacija, volontiranje, studentska asocijacija, i dr. u životima naših studenata nemaju značajnu ulogu. Osnovni krivac za ovu situaciju jeste loše obrazovanje. Naš sistem obrazovanja odgaja poslušnog učenika, a kasnije i građanina, koji će prihvatati situaciju i pomiriti se s lošim stanjem prije nego da ga pokuša promijeniti. Osam godina osnovne i četiri godine srednje škole učeni smo da se ne miješamo u tuđi posao, da budemo patriote i volimo Državu, te da nikada ne idemo protiv nje jer se to zove izdajom. Čak ni onda kada vidimo da je Država izdala nas i da je krajnje vrijeme za promjenu.
Kompletna društvena slika je takva da pogoduje ovakvom stanju, ona ga reproducira. Svi čekaju da neko drugi riješi probleme za njih, od rektorskog kabineta do studentske kantine. Nemamo kulturu debate, nemamo kulturu otpora. Primamo stanje oko nas onako kako nam se servira, bez kritičkog propitivanja. I tako je na svim nivoima. Jedno je osjećati da stvari nisu kako treba, drugo je znati zašto je to tako, a sasvim treće predstavljati realnu društvenu snagu koja je u stanju nešto izmijeniti. Naši studenti su zapeli na ovom prvom koraku. (Đana Džafić, predsjednica Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta).
Uprkos tome što je položaj studenata u Sarajevu jako loš; smještaj u studentskim domovima užasan; studenti nisu upoznati sa Zakonom, svojim pravima i obavezama osim onoga šta trebaju uplatiti za fakultet; javne debate i tribine se ne organizuju, a i kada se organizuju nisu posjećene; na fakultetima vlada diktatura profesorijata; zakon je previše nejasan i neprecizan - organizovana želja da se to promijeni skoro pa je nepostojana. Pozitivan primjer daju studenti Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, koji su se izborili za oktobarski ispitni rok i organizirali akcije čišćenja snijega, raspremanja arhiva dekanata i rada na anketama, što im je bilo i plaćeno. Predsjednik Udruženja studenata Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Adnan Imamović, kaže da je pored toga zainteresiranost studenata zaista mala:
Studenti su zainteresovani kada je riječ o njihovom ličnom interesu, i samo čekaju da se desi nešto loše da dignu glas. Uprkos prilikama da učestvuju u različitim projektima, oni ostaju pasivni. Na neki način uopće nemaju svijest o tome kako volontiranje u organizaciji može doprinijeti i njima u vidu iskustva. Svoje slobodno vrijeme uglavnom organizuju na pogrešan način, te se uopće ne interesuju ni za jedan vid neformalne, dodatne edukacije. Kada smo organizovali predavanja vezana za stipendije i stipendiranje, pojavilo se svega pet studenata. SPUS (Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu), kao krovno udruženje studenata je jedan od glavnih krivaca, jer je njihova dužnost da poboljšaju studentski standard. Naša suradnja sa SPUS-om je jako loša, naši prijedlozi nisu podržani, oni se ne bore za studente jer u tome ne vide svoj interes. Suštinski, SPUS može jako puno da uradi, samo da se bolje organizuje. Ideja krovnog tijela, što SPUS jeste, odlična je, bez obzira na ljude koji tamo rade.
O SPUS-u ništa bolje ne misli ni Emir Durmo, rukovodilac sektora za finansije i foundriseing USP-a (Udruženja studenata Pravnog fakulteta u Sarajevu):
SPUS sa budžetom preko pola miliona konvertibilnih maraka ne odvaja uopće novac za neformalnu edukaciju, organiziranje debate, predavanja, i svega što studentima fali da bi se pokrenuli i aktivirali. Njihov rad je nelegalan, a njihovi predstavnici se bave politikom umjesto da rješavaju studentske probleme. Pasivizam studenata te njihova neinformisanost ide samo u prilog ljudima koji rade u toj organizaciji.
Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu – SPUS, sudeći prema njihovom sajtu (tekst kurzivom preuzet sa http://spus.ba/naslovna/ospus-u.html), jedino je krovno, legalno i legitimno demokratski organizirano udruženje, sa ciljem da zastupa, promoviše, štiti i ostvaruje interese i prava studenata, te doprinese poboljšanju studijskih i socijalnih odnosa, kao i da razvija druge interesne aktivnosti studenata Univerziteta u Sarajevu. Studentski parlament – SPUS čine studentske organizacije fakulteta, akademija i pridruženih članica Univerziteta u Sarajevu. Djeluje u interesu razvoja i napretka kvaliteta studija i studentskog standarda na Univerzitetu u Sarajevu. Želi da otkloni strahove i zadovolji potrebe - nadanja studenata, da bude pravi servis studentima u rješavanju problema i realizaciji projekata, da iskreni rad i trud rezultira kolektivnom studentskom srećom i zadovoljstvom. Teži da timski sa studentima i Univerzitetom sustignu zaostatke u reformi obrazovanja ali i da poboljša uslove rada, ambijentalnost i kvalitetu studiranja i studentskog standarda na Univerzitetu, što će rezultirati željenom kvalitetom, kako bi se lakše pozicionirali i bili stabilniji na tržištu. Na kraju, vrijeme je da se studenti oslobode bezvoljnosti, straha i pokažu da su zainteresirani, smjeli, voljni i odlučni kada su u pitanju dešavanja na Univerzitetu i društvu. Jer studenti su ti koji sa sobom trebaju donijeti pozitivne promjene.
SPUS je fantastična ideja krovne organizacije, koja značajno može uticati na poboljšanje studentskog standarda, izmjene i provođenja zakona, organiziranje različitih manifestacija od kojih će studenti dugoročno imati korist (a ne samo putovanja); mobilisanja studenata za promjene. Njegova bi zadaća bila i da zove na pobunu protiv svakog profesora, direktora, dekana, rektora, ministra, Države i drugih koji se trude da situacija ostane na što primitivnijem nivou. Ali sasvim je jasno da je u interesu vlasti da reproducira ovakvo stanje; najlakše je vladati glupim i pasivnim čovjekom: onim koji je nesvjestan svojih prava i previše uspavan da išta poduzme. Na čijoj je strani SPUS, i zašto ne radi sve ono zbog čega je osnovan, i što studenti od njega očekuju?
Pokušaj da stupimo u kontakt sa predstavnicima SPUS-a i dobijemo odgovor na ovo pitanje završio je neuspjehom. Možda ga oni srednjoškolci s početka teksta dobiju, prije nego što završe fakultet?
Foto: E. Kurtović
