Kenana Čolić je djevojčica koja se u predškolski odgoj J. U. Dječje obdanište i dom učenika u Bosanskoj Krupi upisala zahvaljujući programu Mobilni vrtić koji finansira Vijeće Evrope. Po završetku ovog programa, kao dijete čiji roditelji nisu u mogućnosti da plaćaju vrtić, nastavila je predškolsko obrazovanje u okviru programa Igram se i učim, finansiranog od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. I prije nego je svim programima došao kraj, Kenana je sama odlučila naći načina kako da završetak programa ne bude i završetak njenog predškolskog obrazovanja.
Isprva je počela sama prikupljati novac za nastavak učenja i druženja sa drugaricama i drugovima. Sakupila je određenu svotu novca koja je bila nedovoljna za plaćanje vrtića. Kenanini roditelji rade na pijaci i spadaju u kategoriju velikog broja ljudi koji u BiH nisu u mogućnosti osigurati svom djetetu predškolsko obrazovanje. Bili su prezadovoljni i zahvalni na onome što je njihovoj djevojčici pruženo. No, Kenana je željela još. Nakon što su joj roditelji kazali da iznos novca koji je prikupila nije dovoljan za vraćanje u vrtić te da nema više nikakvih programa koji će joj omogućiti nastavak pohađanja predškolskog odgoja, Kenana je počela ostavljati lične stvari u prostorijama vrtića. Ostavi džemper, pa onda roditeljima kaže da trebaju otići u vrtić po njen džemper. Onda je roditelji dovedu da uzme svoje stvari. Ona uđe da se pozdravi sa drugaricama i tetama. Uzme tad jednu stvar, a drugu opet ostavi. Recimo, neku igračku. I sve tako.
Kenaninu priču za Školegijum pojašnjava direktorica J. U. Dječje obdanište i dom učenika Bosanska Krupa Almira Šahinović-Šertović. Kada su uposlenice primijetile šta Kenana radi, nisu ostale ravnodušne. Zajedno su izašle pred Upravni odbor ove ustanove sa molbom da Kenana nastavi predškolsko obrazovanje uz minimalnu participaciju u visini režija. Upravnom odboru su prenijele Kenaninu priču o ostavljenim igračkama i džemperima – dječjoj želji i potrebi da ne bude na ulici ili sama u kući, već da uči, radi i druži se sa vršnjacima. Molba je prihvaćena i Kenana je nastavila ići u vrtić sve do početka prvog razreda osnovne škole.
Danas je Kenana Čolić odlična učenica prvog razreda Druge osnovne škole u Bosanskoj Krupi. Njeni roditelji smatraju da su predškolski odgoj i obrazovanje koje je stekla u vrtiću imali velikog uticaja na njen školski uspjeh. No, priča o Kenani više je od priče o odličnom uspjehu djevojčice koja se izborila sama za sebe, sa svega pet godina. To je priča o dječijoj dovitljivosti u borbi protiv birokratiziranosti ustanova namijenjenih djeci. Da nadležni nisu toliko imuni na slične primjere, ovakvim pričama svjedočili bismo mnogo češće.
Za sada je Kenanin primjer usamljen. Uspješan je zahvaljujući entuzijazmu direktorice J. U. Dječje obdanište i dom učenika Bosanska Krupa Almire Šahinović-Šertović, koja aplicira kod različitih donatora kako bi djeci poput Kenane osigurala predškolsko obrazovanje. No, ono što radi entuzijastična direktorica i što je uradila Kenana prije svega je dužnost i obaveza države. Predškolsko obrazovanje, kao i ostali nivoi obrazovanja, trebali bi za početak biti besplatni i na taj način omogućeni svakom djetetu, što u BiH nažalost nije slučaj. Kada bismo entuzijazmu i ljudskosti uposlenika institucija i dječijoj oštroumnosti dodali funkcionalnu sistemsku podršku, život u BiH ne bi bio Švicarska samo u pjesmi, a djeca poput Kenane bi svoju snalažljivost mogla iskoristiti i na planu općeg dobra.