(Učesnici/e u projektu Implementacija definiranih ishoda učenja u jezičko-komunikacijskom području u Zeničko-dobojskom kantonu)
Studentica sam završne godine Odsjeka za književnosti naroda BiH i bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, nastavničkog smjera. Dakle, obrazovanje je oblast koja me zanima i za koju studiram, a vjerovatno i ona kojom ću se baviti. To je razlog da sam kao dopisnica Školegijuma iz Zenice prisustvovala završnoj konferenciji projekta Implementacija definiranih ishoda učenja u jezičko-komunikacijskom području u Zeničko-dobojskom kantonu.
Kao početnica u novinarskom poslu pripremam se za skup: istražujem stranice organizatora konferencije. Nastojim biti sistematična, uočiti i proučiti svaku pojedinost vezanu za ishode, implementaciju i druge ključne riječi. Nažalost, stranice ZE-DO kantona u potkategoriji Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ne nude puno toga vrijednog pažnje. Ali zahvaljujući stranici Pedagoškog zavoda ZDK pronalazim i rekonstruišem osnovno: Državna Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO) je 2012. godine započela aktivnosti na definiranju ishoda učenja, a kasnije i na izradi zajedničke jezgre za nastavne planove i programe u BiH. Prvi dokument je urađen i objavljen 2013. godine, pod nazivom Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za bosanski, hrvatski, srpski jezik definisana na ishodima učenja. Iste godine je započeo projekat Implementacija definiranih ishoda učenja u jezičko-komunikacijskom području u Zeničko-dobojskom kantonu i trajao je do decembra ove godine.
(Organizatori/ice Konferencije)
Konferencija na kojoj ću prisustvovati posljednja je u okviru ovog projekta i očekujem da će mi nakon nje biti jasnije šta je ta zajednička jezgra i kome je namijenjena, zašto je važna pri procesu reforme obrazovanja u BiH, hoće li to značiti ujednačavanje nastavnih planova i programa na nivou cijele zemlje, ili ipak samo pokušaj sa jasno definisanim ciljevima i strategijama, koji nije moguće primijeniti. Idem sa pretpostavkom da ću dobiti sve odgovore na ta pitanja. Ova tema mi je važna jer nudi jedan novi princip rada sa učenicima/ama, i to vođenje nastave u okviru koje će se voditi računa o ishodima učenja – o tome šta učenik/ica treba znati, razumjeti i kako može na kraju primijeniti određena saznanja. Moja dosadašnja saznanja o tome nisu zavidna jer se na metodici nastave nije dala jasna i opsežna slika o tome kako znanja sa časova maternjeg jezika i književnosti mogu pomoći učenicima/ama u daljem životu, tj. kako i koliko su konkretno primjenjiva.
Znanje za 21. vijek
Puna entuzijazma ulazim u hotel Zenica i upućujem se prema konferencijskoj sali. Na ulazu dobijam fasciklu, uz topli pozdrav dobrodošlice. Dalje idem prema stolicama – sjesti ni previše blizu, ni previše daleko. Zatrpana stvarima – ruksak, torba sa laptopom, kapa, šal, plijenim pažnju organizatora/ica, osjetim pritisak i sjedam u treći red. Posmatram binu sa mikrofonom i poster sa desne strane sa natpisom Znanje za 21. vijek. Prelistavam promotivni materijal iz fascikle i uviđam da je tu sve ono što sam već imala priliku izguglati – aktivnosti provedene tokom implementacije projekta, cilj, svrha, rezultati i dalja očekivanja. Pretpostavljam, a to je valjda i razlog okupljanja, da će rezultate, koji su predstavljeni vrlo neprecizno, tokom konferencije neko bolje objasniti.
Moderatorica, Sanja Hadžihajdić, pozdravlja sve goste i poziva Muneveru Selmanović, direktoricu Pedagoškog zavoda da se obrati prisutnima. Iz govora direktorice izdvajam i bilježim gotovo sve:
Projekat je implementiran u 27 predškolskih ustanova i 61 osnovnoj školi u svih 12 općina ZE-DO kantona. Implementacija projekta je započela opsežnom obukom za trenere, mentore, koji su odabrani među odgajateljima, nastavnicima razredne nastave, nastavnicima BHS jezika i književnosti, univerzitetskim profesorima sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici i savjetnicima za oblast obrazovanja iz Pedagoškog zavoda. Prilikom odabira trenera, vodilo se računa o profesionalnim i ličnim kvalitetama budućih trenera, ali i o teritorijalnoj zastupljenosti, kako bi mogli pružiti potrebnu podršku svim odgajateljima i nastavnicima na terenu. Tokom 2014. i 2015. godine treneri, koji ujedno imaju i ulogu mentora, njih ukupno osamdeset dvoje, proveli su obuke za oko 1200 nastavnika BHS jezika i književnosti, nastavnika razredne nastave i odgajatelja ispred školskih ustanova. Nakon provedenih obuka, nastavnici i odgajatelji su osposobljeni za kvalitetnije korištenje dokumenta Zajednička jezgra nastavnih planova i programa za bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik i književnost definirana na ishodima učenja, primjenu novih strategija učenja i podučavanja, kreiranje priprema baziranih na ishodima učenja i primjenu u nastavi BHS jezika i književnosti te realizaciju zajedničkih aktivnosti iz područja razvoj govora za predškolsko obrazovanje. U periodu od aprila 2014. do novembra 2015. godine, u cilju jačanja profesionalnih zajednica i kvalitetnije provedbe projektnih aktivnosti, trajao je proces mentorisanja odgajatelja, nastavnika razredne nastave i nastavnika BHS jezika i književnosti. Proces mentorisanja podrazumijevao je podršku mentora za izradu priprema za zajedničke aktivnosti, odnosno časove BHS jezika i književnosti, realizaciju zajedničkih aktivnosti, odnosno časova baziranih na ishodima učenja i razmjenjivanja iskustava koja su se odnosila na reflekciju na održani sat, odnosno zajedničku aktivnost, primjenu novih strategija učenja i poučavanja i tehnika procjene učeničkih postignuća. Zbog svega navedenog, možemo reći da su očekivani rezultati u potpunosti ostvareni.
Živi bili pa vidjeli
Nakon direktorice Pedagoškog zavoda, riječ dobija ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK, Mensur Sinanović. On ponavlja sve što je auditorij imao priliku prethodno čuti te dodaje tek nekoliko nejasnih rečenica u kojima naglašava da su Ministarstvo i Pedagoški zavod dužni da osiguravaju održivost rezultata projekta kroz kontinuirano praćenje obrazovne prakse, pružanje potrebne stručne podrške nastavnicima, ali i kroz praćenje dostignuća učenika. Njegov govor je, iako pročitan sa papira, bio pun zamuckivanja i zastajkivanja, što me ostavilo u dilemi da li je on zaista iskren ili nije baš razumio o čemu se tu tačno radi.
Dalje, Andreja Žeravčić, direktorica organizacije Save the Children, predstavlja partnerstvo i projekat i naglašava da je ZE-DO kanton izabran za implementaciju projekta jer su prepoznali političku volju, kao i spremnost Pedagoškog zavoda da se krene u složen reformski proces. Ističe da ovaj proces treba da se što prije pokrene ne samo u ZE-DO kantonu nego u cijeloj BiH, te tvrdi, na osnovu posjeta nekim školama, da ima promjena u učionicama.
Premijer Miralem Galijašević je također dobio riječ, ali priliku nije iskoristio kako bi rekao nešto važno – dao je samo neutemeljene tvrdnje i nekoliko fraza, poput mi smo ponosni na obrazovni sistem u BiH.
Marija Naletilić iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u BiH ispričala je sve o Agenciji, o projektima i o daljim aktivnostima. Naglasila je da je prvi poduzeti korak Agencije bio definiranje osam odgojno-obrazovnih područja, a to su: jezičko-komunikacijsko, matematičko, područje prirodnih nauka, društveno-humanističko, tehnika i informatičke tehnologije, umjetničko, tjelesno i zdravstveno područje, kroskurikularno i međupredmetno područje. Prvi dokument koji je Agencija izradila je Zajednička jezgra nastavnih planova i programa (ZJNPP-a) za bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik definisana na ishodima učenja. Nakon toga je uslijedila izrada ZJNPP-a za strane jezike definisana na ishodima učenja čime su završene aktivnosti po pitanju definiranja jezičko-komunikacijskog područja. Naletilić se potrudila da kaže tačne datume objave dokumenata u službenim glasnicima, ali ne i da jasnije predstavi šta znači sintagma zajednička jezgra. Jezgra čega, zajednička za koga?
Rupa u nazivu
U okviru jezičko-komunikacijskog područja izrađena su dva dokumenta i to: ZJNPP za bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik definisana na ishodima učenja i ZJNPP za strane jezike definisana na ishodima učenja. Organizatori i nosioci projekta sve vrijeme govore samo o zajedničkoj jezgri NPP-a za bosanski, hrvatski i srpski jezik, što znači da implementacija te jezgre NPP-a za strane jezike nije provedena. Znači li to da su jednim udarcem ubili dvije muhe i zanemarili učenje stranih jezika? Dakle, u samom nazivu projekta Implementacija definiranih ishoda učenja u jezičko-komunikacijskom području u Zeničko-dobojskom kantonu, trebalo bi dodati napomenu da se radi samo o ishodima učenja za maternji jezik (za bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik).
Brkanje baba i žaba (Ja sam dijete 21. stoljeća.)
Nakon pauze predstavljene su trogodišnje aktivnosti, rezultati i provedeno istraživanje rezultata. Troje stručnih saradnika za oblast obrazovanja iz Pedagoškog zavoda ZDK, Advija Huseinspahić, Mirsada Čajlaković i Fehim Terzić predstavili su ove stavke. Sve što su pričali dosljedno prati onu: Već viđeno, tj. Već smo čuli sve o tome u govorima prethodnika.
Ponadala sam se da će nešto novo, konkretno i zanimljivo donijeti statistički podaci istraživanja provedenog na uzorku od 700 učenika petog i devetog razreda iz 12 osnovnih škola sa područja ZE-DO kantona, 55 direktora osnovnih škola i 242 nastavnika predškolskog odgoja i obrazovanja, razredne nastave i BHS jezika i književnosti iz 58 osnovnih škola i 5 predškolskih ustanova. Zadatak da nam predstavi rezultate povjeren je stručnom saradniku za obrazovanje iz Pedagoškog zavoda ZE-DO kantona, Fehimu Terziću. On je napomenuo da su u okviru istraživanja imali i pitanja otvorenog tipa, poput Zašto je važno biti pismen? Neke od odgovora ponosno je predstavio:
Čovječanstvo ne bi opstalo sa nepismenim ljudima.
Iz razgovora sa drugom osobom možemo procijeniti njenu pismenost.
Nepismenost ograničava naše vidike i dalje životne ciljeve, te nam može biti i velika životna prepreka.
Učiti, učiti i stalno učiti jer je ovo vrijeme tehnike.
Djevojčice sa Venere, dječaci sa Marsa
Pedagoški zavod se koristio ajtem-analizom ili skalom stavova pri utvrđivanju rezultata implementacije projekta. Naime, ajtem-analiza je direktna tehnika koja se sastoji od niza pozitivnih ili negativnih tvrdnji o objektu stava u upitniku, a u vidu stavke (ajtema, iskaza, tvrdnje). Ispitanik/ica prema znanju i svom stavu daje odgovor na svaku stavku, a rezultat se dobija kao zbir svih DA ili svih NE odgovora, zavisno od problema koji se istražuje, odnosno od postavljene bipolarnosti fenomena koji se istražuje. Saradnik Terzić je predstavio samo neke od ajtema, tj. tvrdnji iz upitnika koje su učenici/ice popunjavali. Potvrdne odgovore je statistički predstavio, i to prema uzrastu i spolu:
Čitam i razumijem informativne tekstove iz različitih naučnih područja (umjetnost, biologija, historija, tehnika) – učenici/ice 5. razreda: 39%, 9. razreda: 55%.
U stanju sam da prilagodim svoj govor – učenici/ice 5. razreda: 54%, 9. razreda: 68%.
Rado pišem pismene sastave o stvarnim i izmišljenim događajima – učenici/ice 5. razreda: 66%, 9. razreda: 48% (dječaci: 47%, djevojčice: 68%). Skala procjene za učenike se zasnivala na tri konstrukta, a to su: čitanje, pisanje i usmeno izražavanje.
Koliko vidim, ovi podaci ne prikazuju nikakav pomak, jer nema transparentnih podataka o tome kako je bilo ranije, prije implementacije ovog projekta. Drugo, podaci i nisu na zavidnom nivou (zadovoljstvo učenika/ica ne premašuje 70%, bar kada su u pitanju tvrdnje koje je Terzić podijelio sa prisutnima). Treće, pri analizi podataka stručnjaci/kinje su podlegli/e stereotipnom razmišljanju: dječaci vole jedno, djevojčice drugo. Ima li mjesta za drugačije razmišljanje? Može li djevojčica voljeti tehnički odgoj, sport ili nauku?
Citiram: Statistički podaci su nam pokazali da ne postoji značajna razlika kada je u pitanju uzrast učenika, ali da postoji kada je u pitanju spol učenika... Naravno, kroz cijelo istraživanje nam se provlači ovo da djevojčice postižu ili imaju pozitivnije stavove za određene tvrdnje koje su ponuđene u istraživanju. I sva istraživanja koja imamo u literaturi idu u prilog tome da su djevojčice bolje kada su u pitanju psihološki testovi, a dječaci da su nekako njihove sposbnosti izraženije u oblasti tehnike i prirodnih nauka, matematika, fizika.
Prikazan je i stepen zadovoljstva nastavnika/ica konceptom stručnog usavršavanja u 2014. i 2015. godini, koji kaže da je njih 71,88 u potpunosti zadovoljno.
Dobre prakse
Na kraju se prisutnima obratila Belmana Bektaš, nastavnica iz Osnovne škole Edhem Mulabdić iz Zenice, koja je predstavila sebe kao primjer dobre prakse u nastavi. Prikazan je video-klip u kojem ona održava čas sa učenicima/ama na temu Pozorište, gdje im daje mogućnost da glume. Ishodi učenja su ju naučili da sluša potrebe djece te da uspostavi dobru komunikaciju sa njima. Također, ZJNPP-a daje joj mogućnost da jednu temu obrađuje sa učenicima/ama po 2 ili 3 sata što govori o značaju ove revizije NPP-a. Na kraju su učenici izveli performans u kojem su uz pratnju muzike prikazali neke od poruka napisanih na dva pisma, latinici i ćirilici, i to: Učimo jedni od drugih i Koristimo savremenu tehnologiju dok učimo.
Ogroman aplauz je uslijedio i moderatorica je pozvala prisutne na svečani ručak.
Naravoučenije
Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa u jezičko-komunikacijskom području definisane na ishodima učenja su izrađene, i to one za bosanski, hrvatski i srpski jezik i za strane jezike. One su dostupne na stranici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u BiH, međutim, ne i na stranici Pedagoškog zavoda Zeničko-dobojskog kantona, koji su se prihvatili posla implementacije ishoda učenja u nastavi. Obećala sam sebi da ću u nekom od narednih tekstova na ovu temu pokušati saznati ko je usvojio ove ishode, da li je iko na njih imao primjedbi, kako su fakulteti (pa i moj, na kome studiram) bili uključeni u njihovu valorizaciju.
Projekat o kojem se na ovoj konferenciji govorilo u periodu od 2013. do 2015. implementirao je samo ishode učenja za BHS jezik, i to bez jasno utvrđenih rezultata (u odnosu na prethodne načine poučavanja u nastavi). Stručnjaci/kinje iz Pedagoškog zavoda, ministar Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, premijer Zeničko-dobojskog kantona, kao i predstavnice organizacije Save the Children i Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u BiH dale su sve od sebe da prikažu kako je ovaj projekat izuzetno važan, da će doprinijeti promjenama u obrazovnom sistemu u ovom kantonu te da će u konačnici uslijediti i revizija nastavnih planova i programa. Nisam ostala uvjerena u to; premalo je bilo konkretnih pokazatelja, previše fraza i projektnog NVO jezika.
Rezultati će se, biva, pokazati u nastavi. Dok u nju ne uđem sa dnevnikom, preostaje mi da se nadam da će Pedagoški zavod i Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZE-DO kantona blagovremeno objavljivati primjere iz prakse, stručne analize, recenzije, ankete, statistike, istraživanja... Tako da iz svega toga i studenti i studentice mogu ponešto naučiti. Čini mi se dosta kasno da se tim ishodima i toj jezgri priučavaju kad već uđu u razred, jer na fakultetu o tim ishodima jedva da iko govori.
Super su mi onih osamdeset dvoje trenera, ali ostajem s upitnikom iznad glave – ko mene onda i za šta trenira na fakultetu?
