Iako niko ne dovodi u pitanje dobru namjeru Ministarstva – da sva djeca (za sada samo šestih razreda, ukupno 4.000) iz olimpijskog (zagađenog) grada provedu jednu sedmicu škole na čistom zraku učeći skijati – očito je da to čini na nedozvoljen način.
Ono je u procesu kupovine prekršilo zakon izbjegavanjem odgovarajućeg postupka javne nabavke. Nabavka je lukavo podijeljena na oko 60-70 malih ugovarača (škola i centara) za po 30 kompleta skija. Zašto baš 30? Zato što je u tom slučaju iznos manji od onog koji zahtijeva transparentan postupak, u kome se neće favorizovati jedan dobavljač, pa je moguće robu nabaviti putem tzv. direktnog sporazuma (gdje nisu potrebna najmanje tri ponuđača). Neko je iz Ministarstva dogovorio posao sa Intersportom kao jedinim dobavljačem, ugovorio cijenu i količinu daleko od očiju javnosti, dakle i od drugih zainteresiranih dobavljača, a onda, znajući da je to protivzakonito, potpisivanje već pripremljenih ugovora prebacio na škole.
To potvrđuje pismo od 28.12.2017, u kojem se nalaže direktorima:
"U skladu s telefonskim razgovorom i uputama i ovim putem Vas obavještavamo da je potrebno sljedeće:
- ispuniti potrebne podatke vezane za Vašu školu u dostavljeni draft ugovora za nabavku sportske opreme
- direktor/ica potpisati i ovjeriti isti u četiri primjerka
- potpisane ugovore je potrebno odnijeti u Intersport - Merkator (Ložionička 16), sutra (29.12.2017) od 8.30h kako bi direktorica Interpsorta potpisala iste.
S Poštovanjem,
Vlada Kantona Sarajevo
Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade"
Pismo nema potpisa. Jedini potpisi na ovom slalomu kroz zakon biće potpisi direktora i direktorica, koji očito nisu samostalni ugovarači, i očito nisu učestvovali u pregovaranju, a pitanje je i da li su u finišu stare godine imali potreban odgovarajući pravilnik, što zakon o javnim nabavkama također predviđa. A iz uvida u pravne akte škola (na internet-stranicama), nisu.Ministar Kazazović je objasnio, kako prenosi Avaz (16. januara) da zbog brzine isporuke opreme, Ministarstvo je sklopilo ugovor s firmom Intersport, jer jedini imaju fabriku. Ugovor nije sklopilo Ministarstvo, barem mu nema traga u bazi podataka javnih nabavki BiH, u kojoj nema ni Intersporta kao ponuđača, ni Ministarstva obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo kao kupca. Prije bi se moglo reći da je sklopljen dogovor, mimo zakonskih procedura. Kazazović je za Avaz izjavio da se skije kupuju novcem koji se pojavio [kao] višak sredstava pred kraj godine. (Višak od čega?)
Pitanja bez odgovora
Nijedan se direktor nije javno oglasio ovim povodom, iako su neki svjesni situacije u koju su dovedeni.
Nama je samo rečeno da odemo i potpišemo ugovore. Bila je ranije sjednica aktiva direktora osnovnih škola na kom su nas obavijestili o tome, ideja je prihvaćena, ali mi nismo mogli uticati na izbor ponuđača ili cijenu kupljenih skija, a nismo dobili nikakvu analizu ili elaborat kako će ta škola biti realizovana. Nastavnici tjelesnog odgoja su imali seminar i njima je valjda rečeno šta će raditi i kako, kaže jedan od direktora 30. januara i tvrdi da skije u školu još nisu stigle iako u ugovoru stoji 10 dana od dana potpisivanja ugovora.
Jedan od nastavnika tjelesnog odgoja kaže da je na seminaru imao obilje pitanja: šta sa djecom koja nemaju opremu za skijanje, odjeću i obuću za planinu ili koja ne žele skijati; šta sa djecom sa posebnim potrebama; šta sa nastavom te sedmice; kako obezbijediti da djeca budu sigurna na planini; šta u slučaju povreda; ko će ih obučavati skijanje jer je za to potreban certificirani trener; šta ako vrijeme na planini bude loše; kada će i gdje djeca popiti čaj i pojesti užinu; gdje će obaviti toalet; ko će brinuti o učenicima ako su oznojeni ili prljavi i mokri; ko će brinuti o onima koji šetaju; ko će držati nastavu u školama dok su nastavnici u pratnji polaznika škole skijanja...
Rečeno nam je da oni učenici koji neće skijati mogu šetati, da će djeca s posebnim potrebama ostati kući, da će nastava biti organizovana online i da će djeca kada dođu s planine kući dobiti lekcije i zadaće koje će uraditi i poslati mailom nastavniku, da će obuku na planini voditi certificirani trener kojeg će platiti Kanton, da će prevoz učenika platiti opštine i da ćemo mi nastavnici, kao nagradu, dobiti jakne, a da će nas u školama, tokom te škole skijanja, mijenjati studenti, kaže ovaj profesor. Napominje da postoje i drugi problemi vezani za opremu.
Ne može jedne vezove koristiti neograničen broj učenika jer oni se prilagođavaju težini skijaša, a i skije trebaju biti prilagođene visini učenika. Ko će brinuti o djeci kada sjedaju na ski-lift, ko će brinuti o opremi kada nastava na planini bude završena, ko će servisirati skije ili vezove između dvije škole skijanja? Sve to će biti vrlo teško realizovati, kaže ovaj nastavnik.
Na sva ova, ali i druga pitanja, svaki bi građanin, a posebno roditelj, morao dobiti odgovore čitajući elaborat ili projekat planirane škole skijanja. Ali taj elaborat javnost nije vidjela. Ide samo usmena priča – dobra namjera, čist zrak, besplatne skije... U akciju se, naivno i dobronamjerno, ne pitajući se o zakonitosti i netransparentnosti, uključilo i Vijeće roditelja Kantona Sarajevo, akcijom prikupljanja opreme koja nabavkom nije osigurana. Ili su u Vijeću bili svjesni nezakonitosti procedure, ali su zaključili da je pet dana na planini vrednije i važnije od 360 dana anarhije u dolini?
Ovo je, čini se, i prva prava demonstracija primjene Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, usvojenog u maju, čiji su zagovarači, premijer Konaković i ministar Kazazović, tvrdili da depolitizira obrazovanje. Sad evo vidimo i kako: tako što je sedamdeset (?) direktora navedeno/natjerano da učestvuje u nezakonitoj provedbi jednog privatnog dila, u kojem su korišteni netransparentni postupci javne nabavke, diskriminirani potencijalni ponuđači, osujećena pravična i aktivna konkurencija i vrlo vjerovatno neefikasno utrošena javna sredstva.
Šta je tačno protivzakonito?
Prema Zakonu o javnim nabavkama, član 15 (6), Ugovornom organu nije dozvoljeno dijeljenje predmeta nabavke s namjerom izbjegavanja primjene odgovarajućeg postupka definiranog ovim zakonom.
Ugovorni organ, za dodjelu ugovora o javnoj nabavci, primjenjuje otvoreni ili ograničeni postupak, kao osnovne i redovne postupke. Svi ostali postupci su izuzeci (član 19 (1)).
Prema članu 87 (3), za dodjelu ugovora male vrijednosti, "Ugovorni organ provodi postupak direktnog sporazuma za nabavku robe, usluga ili radova čija je procijenjena vrijednost jednaka ili manja od iznosa od 6.000,00 KM". (Bez PDV-a; dogovorena cifra za 30 pari štapova i trideset pari skija je 5.973,04 KM!)
Umjesto otvorenog postupka, jedinog transparentnog postupka po Zakonu, podjelom predmeta nabavke stvorena je mogućnost korištenja direktnog sporazuma. Ovo je izričito zabranjena praksa po Zakonu (član 15 (6)) i kažnjiva novčanim kaznama (član 116 (2) a), c) i član 116 (3)).
Direktni sporazum je postupak u kojem ugovorni organ nakon ispitivanja tržišta traži pismeno prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili više ponuđača i pregovara ili prihvata tu cijenu, kao uslov za konačni sporazum. Ugovorni organ dužan je donijeti interni pravilnik o postupku direktnog sporazuma, koji treba biti usaglašen s modelom pravilnika o postupku direktnog sporazuma koji propisuje Agencija za javne nabavke BiH, član 90 Zakona.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj ugovorni organ: a) ako nabavi robu, radove ili usluge bez provođenja postupaka javne nabavke propisanih ovim zakonom osim u slučajevima kada to zakon dopušta, član 116 (2) a), c) ako se ne pridržava uslova i načina javne nabavke prema procijenjenim vrijednostima i dijeli vrijednost nabavke s namjerom izbjegavanja primjene propisanog postupka nabavke, član 116 (2) c) Zakona.
Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 3.000,00 KM kaznit će se odgovorno lice u ugovornom organu za oba prethodna prekršaja, član 116 (3).
Na potezu su inspekcija i tužilaštvo.
