Trebalo je ići glatko. Od 100 senatora 52 su republikanci, baš kao i Betsy. Međutim, dvije republikanske senatorke glasale su protiv. Glasovi za i protiv bili su izjednačeni. U tim slučajevima može glasati i potpredsjednik Amerike, koji je ujedno i predsjednik Senata, kako bi razriješio čvor. U ovom slučaju glasao je za. Potpredsjednik Michael Pence oglasio se tim povodom na web stranici Bijele kuće. Rekao je, između ostalog, da to nije glas za Betsy već, također, za američku budućnost. Kao zaslugu za tu poziciju naveo je njeno blizu tridesetogodišnje ulaganje vremena, talenta i novca kako bi svako američko dijete imalo najbolje mogućnosti za bolji život.
Svoj glas je nazvao historijskim, što on u jednom smislu jest jer se prvi put u istoriji SAD-a desilo da potpredsjednik odlučuje o izboru nekoga u predsjednički kabinet.
Republikanska senatorka Susan Collins jedna je od dvije koje nisu glasale za Betsy DeVos. Svoje protivljenje izboru nove sekretarke obrazložila je na sljedeći način: Njena (DeVosina, op.a.) koncentracija na čarter škole i vaučere izaziva sumnju u to da li ona uvažava činjenicu da državna sekretarka za obrazovanje primarno mora biti fokusirana na pomaganje saveznim državama, zajednicama, roditeljima, učiteljima, članovima školskih upravnih odbora i upraviteljima škola da osnaže javne škole.
Kao milijarderka i filantropkinja, kako je nazivaju u gotovo svim anglofonim medijima, njen dosadašnji angažman na polju obrazovanja bio je isključivo lobistički i/ili donatorski usmjeren na razvoj programa kakvi su pravo svakog roditelja da izabere školu za svoje dijete, što se svodi na školovanje preko vaučera i razvoj čarter škola.
Vaučeri podrazumijevaju da roditelji mogu uzeti od države novac koji je inače namijenjen školovanju djece u javnim školama i njime platiti školovanje djeteta u privatnoj školi, po vlastitom izboru, uključujući i škole koje program prilagođavaju vjerskim učenjima. Naprimjer, pojedine vjerske škole oslonjene na vaučer program podučavaju djecu kreacionizmu umjesto teoriji evolucije. Vaučeri su zakonski ograničeni na djecu iz siromašnih obitelji, djecu čije su škole ugašene te djecu s posebnim potrebama. Vaučeri također mogu biti uloženi i za obrazovanje kod kuće ukoliko dijete, naprimjer, ne može da odlazi u školu iz bilo kojeg opravdanog razloga kao što je prekomjerna udaljenost škole, nepokretnost i sl.
Čarter škole finansira država, ali njih pokreću neprofitne i profitne kompanije i organizacije. Karakteriše ih veća autonomija nego javne škole. Oslobođene su raznih birokratskih procedura u svom poslovanju, daju veću autonomiju nastavnicima u radu i imaju veću autonomiju da odrede vlastiti fokus. Neke veću pažnju poklanjaju prirodnim naukama, druge jezicima, treće opet umjetnosti i sl. Načelno su otvorene za svu djecu te su svi njihovi učenici dužni polagati standardizirane državne ispite.
Pored spomenutih mogućnosti postoje još i privatne škole koje se finansiraju od školarina i/ili privatnih donacija te javne škole koje u potpunosti finansira država kreirajući propise u svakom segmentu njihovog poslovanja.
Kao lobistkinja i finansijerka čarter i vaučer programa Betsy DeVos je na meti kritika jednog dijela američke javnosti, a najviše joj zamjeraju što radi na slabljenju javnog obrazovanja i sumnjaju da će nastaviti raditi na tome da se javno obrazovanje privatizuje.
Novinarka Rebeca Maid u New Yorkeru ukratko sumira tri osnove za kritiku DeVosine politike – prva je finansijske, druga akademske i treća političko-ideološke prirode. Kad je o finansijama riječ, treba znati da su još od ranih devedesetih Betsy i njen suprug Dick vrlo aktivno podržavali pokret koji se zalagao za čarter škole. Doprinijeli su da 1993. bude usvojen i prvi zakon o čarter školama u njihovoj državi Michigan. Time su, kako kaže novinarka: otvorena vrata da se javni, državni novac usmjeri u kvazinezavisne obrazovne ustanove, koje nerijetko targetiraju specifične demografske skupine i djeluju van ograničenja kojima podliježu državne škole. Pored toga, piše na istom mjestu, DeVos je kao članica upravnog odbora fondacije Children First America te Vijeća za reformu obrazovanja Amerike, potom kao predsjedavajuća Američke federacije za djecu, lobirala za vaučer program s namjerom da poveća broj institucija – uključujući i privatne i vjerske – koje mogu biti finansirane javnim novcem, koji bi u suprotnom mogao otići u poboljšanje kvaliteta javnog obrazovanja. No, to i nije najveći problem kad je o finansijama riječ. Najveći problem je u transparentnosti utroška tog novca te u učinkovitosti koja se njime postiže. Novinari Detroit Free Pressa radili su istraživanje o dvodecenijskom poslovanju čarter škola u državi Michigan. U toj državi godišnje se na čarter škole izdvoji blizu milijardu dolara novca poreskih obveznika. Michigan je američki rekorder po broju čarter škola koje su pokrenule profitne organizacije i kompanije. Radi se o privatnim kompanijama koje ne podliježu istim zakonskim procedurama kad je u pitanju njihova finansijska kontrola. To uzrokuje finansijsku netransparentnost što opet za posljedicu ima utrošak novca u neobrazovne svrhe. Tako u navedenom istraživanju daju primjer čarter škole u Pitsfieldu u kojoj je zaposlena nekolicina članova obitelji osnivača te škole, dok su nekolicini dati milioni za privatne poslove.
Kad je u pitanju akademska kritika, ona se tiče uspjeha tih škola na državnim testiranjima znanja učenika. U istom istraživanju stoji da čarter škole u Michiganu nisu dobro rangirane. U školskoj 2012/13. 38 posto čarter škola palo je ispod 25. percentila što znači da je 75 posto škola ukupno (privatnih, javnih i čarter) pokazalo bolji rezultat od njih. Kad su u pitanju javne škole, te školske godine samo je 23 posto njih palo ispod 25. percentila.
Bilo da se radi o netransparentnosti finansijskog poslovanja ili zloupotrebama, bilo da se radi o lošem akademskom uspjehu, u Michiganu gotovo da ne postoje sankcije za upravitelje i pokretače čarter škola. Čak se dešava da se pojedinim kompanijama daju nove škole na upravljanje iako škole kojima već upravljaju nisu pokazale nikakav akademski uspjeh.
Ideološko-politička kritika čarter škola, ali i vaučera počiva na nekoliko činjenica. Prva je ta da čarter škole, kao i vaučere, u političkom smislu zagovaraju u najvećoj mjeri republikanci. Samim tim, pretpostavka je da čarter škole forsiraju odgoj i obrazovanje u konzervativnom duhu koji karakterišu tradicionalne američke, dominantno bjelačke i kršćanske vrijednosti. Kad je riječ o čarter školama, u svim njihovim formalnim i javnim predstavljanjima nema ničega na osnovu čega bi se bilo ko trebao osjećati ugroženim ili da nije dobrodošao. Naprotiv, sve te škole naglašavaju svoju otvorenost za različitosti. Međutim, u praksi je drugačije. Univerzitet California iz Los Angelesa proveo je istraživanje na osnovu kojeg se da zaključiti da čarter škole potiču segregaciju i imaju segregacijski učinak na američko društvo. Istraživanje je obuhvatilo čarter škole u 40 saveznih američkih država i distrikt Columbiju. Kroz istraživanje je ustanovljeno da su čarter škole segregirane više nego javne. Sedam od deset afroameričkih učenika pohađaju čarter škole čiji su učenici 90 posto pripadnici rasnih i etničkih manjina. Učenici čarter škola više su skloni tome da budu u rasno izoliranim školama nego učenici javnih škola, također stoji u istraživanju.
U drugom istraživanju, navedenom na istom linku, koje su proveli Univerzitet Colorado i Arizona State University ustanovljeno je da čarter škole u manjoj mjeri prilagođavaju program učenicima kojima engleski nije maternji jezik.
Urednik Detroit Free Pressa Stephen Henderson, čija kćerka također pohađa jednu čarter školu, tvrdi da je cijela priča o čarter školama i vaučerima produkt jednog ideološkog lobija koji je decenijama uspješno zagovarao slobodno tržište u obrazovanju s malo brige za rezultate tog poduhvata. U centru tog lobija, prema njegovim riječima, stoji Betsy DaVos. Ona, kako kaže, nije ni edukatorica, ni pedagoginja, niti stručnjakinja za kurikulume ili upravljanje školama, ona je lobistica – neko ko koristi svoje enormno bogatstvo da bi uticao na raspravu o reformi obrazovanja i usmjerio je u skladu sa svojim ideološkim uvjerenjima bez obzira na nedostatak dokaza koji bi podržavali ta uvjerenja.
Brojni su medijski napisi o DeVosinom ideološkom opredjeljenju. Uglavnom se ono iščitava na osnovu novčanih donacija koje ona ili članovi njene porodice daju različitim kršćanskim organizacijama za koje se najčešće veže pridjev kontroverzan ili fundamentalistički. Radi se u najvećoj mjeri o kreacionistima i borcima protiv LGBT prava. U jednom audio intervjuu koji je dala na Okupljanju – godišnjem sastanku najbogatijih američkih kršćana – rekla je za kampanju Izbor škole, koja podrazumijeva afirmaciju vaučera i čarter škola, kako to vodi ostvarenju Velikog Kraljevstva. Intervju je nastao 2001, a aktuelizirao ga je magazin Politico.
Zbog svega navedenog, ali i još više toga nenavedenog, zabrinuti su i profesori i nastavnici u javnim školama. Tekst pod nazivom Zašto je DeVos monstruozna greška govori upravo o tome. Tu je naveden dio pisma Američke federacije učitelja u kojem, između ostalog, stoji da je Betsy DeVos najideologiziraniji kandidat otkad predsjednički kabinet ima i sekretara za obrazovanje. Trump je time, kažu učitelji, stavio do znanja svima da će njegova obrazovna politika biti fokusirana na privatiziranje i uništavanje javnog obrazovanja.
Posebno su zabrinuti nastavnici i profesori prirodnih nauka: Nikad nisam bio političan dok nisam čuo koliko je ona nekvalifikovana i to me tjera na akciju, kaže jedan nastavnik biologije. Dodaje da ga posebno zabrinjava šta bi mogla da uradi kada se njenoj nekompetentnosti za poziciju državne sekretarke za obrazovanje doda i njena vjera u kreacionizam.
Druga nastavnica kaže da se DeVos može potruditi da progura antinaučni kurikulim što će biti posebno teško za prosvjetne radnike u mjestima s izraženom antinaučnom kulturom, ali je tješi činjenica da se svi nastavnici kojima je do nauke stalo mogu samo nasmijati pokušaju da im se kaže šta će u učionici raditi.
U DeVosinoj viziji obrazovanja vidi se ustvari obrazovanje koje je kreiralo nju. A to, mnogima, nije dobro. Otud se nerijetko u američkim medijima u vezi s njom spominje podatak ne samo da nije imala nikakvog iskustva u vezi s javnim obrazovanjem, nego da čak nije pohađala ni javnu srednju školu. Pohađala je privatnu, Holandsku kršćansku srednju školu u svom mjestu Holland. Misija te škole izražena je sljedećim riječima: Da osposobimo um i njegujemo srce da preobrazimo svijet za Isusa Krista.
Sa Betsy DeVos američko školstvo se vraća nekoliko koraka unazad. Za toliko mu je i bosanskohercegovačko bliže.
