U Brčko distriktu niko od nadležnih ne zna koliko učenika i učenica, uključenih u školski sistem Brčko distrikta, posjeduje računare ili pametne telefone, kako bi mogli pratiti online nastavu. Nema ni informacija o tome koliko ih ima pristup internetu, a niko još ne razmišlja ni kako će ta djeca biti ocijenjena ako stanje prirodne nesreće, proglašeno usljed pandemije izazvane virusom SARS-CoV-2, potraje do kraja školske godine.
Šef Odjela za obrazovanje u Vladi Brčko distrikta Senad Osmanović cijeni da 90 posto đaka osnovnih škola pohađa online nastavu, dok je u srednjim školama situacija manje povoljna, prvenstveno zbog praktične nastave.
No, bez obzira na procente i pristup internetu, šesnaest osnovnih, četiri srednje škole i pet visokoškolskih ustanova nastavu realizuje putem Vibera i online učionica. Prosvjetni radnici i radnice u Brčkom koriste razne internet-platforme, a na osnovu dostupnih informacija stiče se utisak da je cijeli proces ostavljen prosvjetarima i da nema jednoobraznog pristupa novonastaloj situaciji i izazovima koji proizilaze iz nje: neki nastavnici koriste Google Classroom, neki Viber... Kako se ko snašao.
Sama aplikacija Google Classroom vrlo je jednostavna. U nekoliko koraka imate virtualnu učionicu. Dovoljno je da samo jednom učeniku pošaljete kod te učionice i za 10 minuta svi đaci su već tu. Radim na način da pripremim neku lekciju, prezentaciju preko YouTube linka ili slično i nakon toga šaljem učenicima pitanja i oni odgovore. Generalno – još se uhodavamo. Bude grešaka, nejasnoća, učenici pogrešno pošalju i slično. Još nismo striktno postavili pravila, pa pošalju u svako doba, i vikendom, ali ne zamjeramo, važno je da su tu. Ova nastava često je napornija od uobičajene nastave jer nekada valja svakom posebno napisati poruku ili odgovor, priča Almir Denić, nastavnik bosanskog jezika i književnosti.
Profesor informatike u Ekonomskoj školi u Brčkom Jasmin Burić na raspolaganju je svojim kolegama – on je na YouTubeu napravio kratku obuku za korištenje Google Classroom platforme i učinio je javnom za sve zainteresovane na linku.
Važno je objasniti da je ovo specifična nastava i da se ne možemo ponašati kao da smo u uobičajenoj učionici. Dakle, nije kao redovna, ali je sve ovo pokazalo da smo mi, nastavnici, uprkos svim problemima u obrazovanju i nepostojanju vizije i želje za napretkom obrazovanja, ipak sposobni sami uraditi velike stvari. Većina zaposlenih u obrazovanju čak je samoinicijativno počela raditi na novi način, bez velikih obuka, seminara, koji su rijetki ili ih uopće nema, kaže Denić.
Htjeli ili ne htjeli, roditelji su uključeni u ovaj specifični vid obrazovanja svoje djece.
Odlično je da postoji ova mogućnost. Gledam razred svog sina – jako dobro rade i šalju zadaće, stalo im je. Nastavnici se trude, ali treba postaviti čvrste granice u komunikaciji: ne trebaju svi pisati ok, dobro, i slično, niti javno lijepiti zadaću, ako već postoji opcija da se pošalje putem Classrooma. Ali opet, važno je da se nastava održi, a ovo radi, kaže Leila Smajlović, majka dvoje osnovaca (četvrti i šesti razred). No, ističe da ne mogu sva djeca računati na podršku roditelja.
Djeca brzo prelaze gradivo, pa je problem za one koji sve to prate na mobitelima, ali eto, prate, slikaju zadaću i šalju. Baš sam pratila nekoliko njih koji ne mogu računati na podršku roditelja, i dobri su – šalju zadaću, prate.... Zaista nije teško za rad, jednostavnije je od Worda, ima svega par opcija... Ma, djeca su super, ističe Leila Smajlović i primjećuje da ovaj vid nastave pozitivno djeluje na njenu djecu.
Moja djeca generalno nisu zainteresovana za nastavu, ali ovaj način rada jako vole jer je preko kompjutera. Ohrabrili su se i da komuniciraju u učionici, preko tastature, kaže ona.
Lejla Jašarević Hogić ima drugačija iskustva.
Moj sin ide u prvi razred Gimnazije, jezički smjer, i do sada su radili online iz fizike, matematike, bosanskog jezika i historije. Imam osjećaj da učenici ovo ne shvataju ozbiljno i da smatraju kako je škola gotova. Sve im je to novo i velika promjena, navodi Lejla Jašarević Hogić. Smatra da nastava funkcioniše, iako stariji profesori baš i ne znaju da koriste Google učionicu, nego materijale šalju na Viber.
I ona i Leila Smajlović zaključuju da je važno poraditi na informatičkoj pismenosti prosvjetnih radnika i radnica.
Senad Osmanović, pak, upozorava da će u srednjim školama praktična nastava morati sačekati bolju organizaciju, dok se teoretski dio odvija kao u osnovnim, jer je cilj učenicima pružiti mogućnost da prođu kroz nastavno gradivo.
Fakulteti rade putem Skypea ili prenosa uživo na Facebooku. Studentica Tehnološkog fakulteta u Tuzli Emina Mujić kaže da je loš kvalitet zvuka i slike, ali i interakcija.
Od šest predmeta koje slušam na ovoj godini – dva mogu pratiti online. Studenti se odazivaju, ali je tehnički kvalitet loš, navodi ona i naglašava da se nastava ne odvija po unaprijed određenom rasporedu, ali da oni profesori koji drže časove otprilike ispoštuju satnicu predavanja.
