Kako zbog sve većeg broja imigranata u Njemačkoj diskriminacija u javnim školama ne bi postala ozbiljan problem, u obrazovni proces uključena je i organizacija Škola bez rasizma - Škola hrabrosti (Schule ohne Rassismus - Schule mit Courage; SOR). Obogaćivanjem edukativnih sadržaja, odnosno redovnim učenjem o kulturnim i religijskim razlikama, drugom i drugačijem, prepoznavanju diskriminatorne retorike i postupaka i poštivanju ljudskih prava kroz primjere i oblike koji su đacima bliski i zanimljivi, pokušava se izboriti protiv tog negativnog trenda koji se, pod različitim političkim i drugim utjecajima, uočava i među mladima.
Učenje o mehanizmima mržnje
Novinar iz Berlina Sead Husić, koji je i jedan od autora edukativnih sadržaja SOR-a – udžbenika/brošure Desničarski ekstremizam u doseljeničkom društvu (Rechtsextremismus in der Einwanderungsgesellschaft), za Školegijum objašnjava kako Škola bez rasizma djeluje u preko hiljadu škola širom Njemačke, odnosno da više miliona učenika ima mogućnost da se edukuje direktno u školama uz pomoć edukativnih sadržaja koje za njih kreira SOR.
Inače, te brošure se izdaju redovno svake godine i bave se temama kao što su: religija, nacionalizam, populizam, fundamentalizam, 'gender' itd. Sadržajima istih pokušavaju da se prikažu mehanizmi mržnje, političke agitacije i sl. Reakcije đaka su jako pozitivne, kao i reakcije učitelja koji koriste udžbenike, dodao je Sead Husić.
Brošura Desničarski ekstremizam u doseljeničkom društvu grupe autora, među kojima je i naš sagovornik, na oko 70 stranica opisuje negativne trendove sa teritorija bivše Jugoslavije, Rusije, Turske i Poljske, odnosno pregled različitih manifestacija rasizma, nacionalizma, homofobije i sl. u tim zemljama, kao i njihovog utjecaja u Njemačkoj. Prvo poglavlje koje se odnosi na ex-yu prostor, pa je samim time nama i najzanimljivije, Jugo-kult i etno ludilo (Jugo-Kult und Ethno-Irrsinn), opisuje utjecaje turbo-folka u dijaspori i povezanost turbo-folka sa nacionalizmom; evropsku organizaciju koncerta Marka Perkovića Thompsona (koji je uzeo nadimak po mitraljezu koji je korišten u ratu na Balkanu); kako se kroz Film o ratu slave ratni heroji; zašto je ex-yu zapravo prostor apsurda itd.
Školu bez rasizma je u Njemačkoj u junu 1995. godine pokrenulo udruženje Aktion Courage e.V (osnovala ga je 1992. godine grupa građana, grupa za ljudska prava, udruženja i pojedinaca kao odgovor na nasilni rasizam koji je izbio u pojedinim gradovima u Njemačkoj – Mölln, Solingen, Hoyerswerda i Rostock). Svaka škola u Njemačkoj može steći status Škole bez rasizma ako je posvećena zadatku razvijanja održivih i dugoročnih projekata, aktivnosti i inicijativa za prevazilaženje diskriminacije, a posebno rasizma. Inspekcijskim radnjama se provjerava kontinuiranost sprovođenja dogovorenih obaveza kako bi škole zadržale status. U Njemačkoj, prema informacijama sa spiska na web stranici organizacije SOR-a, trenutno postoji 2.311 takvih škola. Vrlo inspirativne poruke podrške ideji škole bez diskriminacije, koje možemo pročitati na stranici organizacije, uputili su brojni sportski klubovi, sportisti, muzičarke, komičari, glumice i drugi umjetnici, vjerske zajednice i vjerski poglavari, učiteljice/nastavnici/profesorice, zastupnici, premijerke, političarki, gradonačelnice, stranke, ministri obrazovanja i brojna druga ministarstva, inspektori, kompanije, ekonomistice, doktori, mediji, novinarke, pisci, književne kritičarke, preživjeli iz Aušvica...
Podržavam Školu bez rasizma jer
... želim da mladi ljudi koriste svoje umove, da kroz svijet idu bez predrasuda i da na njih ne mogu utjecati fanatici. Rasizam čini gluposti! Rosel Zech, pozorišna i filmska glumica
... tolerancija, poštovanje i hrabrost su važne vrijednosti zajedničkog života i preduvjet za mir u društvu. Klaudia Zepuntke, gradonačelnica Düsseldorfa
... za ksenofobiju i nacionalizam ne smije biti mjesta u našem društvu. Thomas Zwingel, gradonačelnik Zirndorfa
... to može biti efikasno sredstvo protiv kuge rasizma kod djece i mladih. Za odrasle je često prekasno, ali djeci još uvijek možemo kreirati svijet bez mržnje i nasilja. Konstantin Wecker, pjevač i tekstopisac
... učenici i učenice mogu se u potpunosti ostvariti samo u prostoru bez predrasuda. Marion Weike, gradonačelnica Werthera (Westf.)
... našu osnovnu školu u Feldkirchenu pohađaju djeca različitog porijekla, različitih nacionalnosti, i potrebno je mnogo razumijevanja i poštovanja da bismo postigli dobru 'klimu' unutar škole. Barbara Unger, gradonačelnica Feldkirchena
... škola je mjesto za obrazovanje, mogućnosti i raznolikosti i tu nema mjesta za netrpeljivost i mržnju. Helga Schmitt-Bussinger, političarka
... u školi se postavljaju temelji tolerantnog suživota. Jörg Schönborn, urednik TV WDR
... dio obrazovne misije je educirati učenike i učenice za toleranciju i humanost. Dr. Max Stadler, parlamentarni državni sekretar pri Federalnom ministarstvu pravde
... ne može biti da je ponovno u modi biti tako neizmjerno glup da drugačije mišljenje i drugačiji izgled ljudi koristimo kao žrtveno janje za naše probleme. Stefan Stoppok, muzičar
... svako treba da ima ista prava i iste mogućnosti. Za rasizam nema mjesta u današnjem društvu! Marvin Bakalorz, fudbaler
... možemo ljudski živjeti samo zajedno. Kurt Beck, premijer Rheinland-Pfalz (SPD) a. D., predsjednik Fondacije Friedrich Ebert
... trebamo stabilne, tolerantne i dobro obrazovane ljude. Fööss Bläck, muzička grupa Kölner Mundart
Ovo su samo neke od poruka podrške koje se mogu pročitati na web stranici ove organizacije.
Škola kao polazna tačka borbe
Diskriminatoran odnos prema imigrantima, kao i porast ekstremnih desničarskih pokreta u Njemačkoj, ali i šire ozbiljan je problem kojem obrazovni sistemi širom svijeta trebaju pristupiti s mnogo većom posvećenošću. Bosna i Hercegovina je zemlja koja teži ulasku u EU. Paradoksalno je da su ovdje mainstream društveni trendovi koje u Njemačkoj uče kao negativne, a da obrazovni sistem BiH ništa ne poduzima na njihovom suzbijanju. Za početak, mogli bismo u školske programe uključiti njemački udžbenik koji govori, između ostalog, i o nama. Kada u bh. školama na radionicama vidimo bivšeg/u nacionalistu/kinju, šovinistu/kinju, diskriminatora/cu ljudskih prava i sl. kao predavača/cu, kako priča o načinu razmišljanja pojedinaca koji žive u tim huškačkim uvjerenjima, metodama njihovog rada i vrbovanja mladih, znaćemo da naš obrazovni sistem ima obrazovnu ulogu. Ili, kada političari i političarke, umjetnici, doktorice, profesori, ministrice, sportisti, književnice, vjerski poglavari, inspektorke itd., u većini budu ujedinjeni u prepoznavanju korupcije, nacionalizma, diskriminacija i svih drugih negativnih trendova duboko ukorijenjenih u trenutnoj bh. obrazovnoj politici imaćemo zdravo društvo, a samim tim i bolju perspektivu.
