Ništa nije pametnije nego nakon nekog možda glupog posla sjesti i presabrati se: šta je urađeno, zašto, ima li smisla, je li moglo bolje. Uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja bio je upravo jedan takav posao: možda glup. Urađen je na brzinu, bez dobrih analiza, pod pritiskom potpisanih sporazuma s me đunarodnom zajednicom. Kao montažna kuća na ljohavim temeljima.
Zato je odluka Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje da se pozabavi reformom za svaku pohvalu. Da li su učenici devetogodišnje, reformisane škole, bolji od onih starijih, iz osmogodišnje? Kako na to pitanje dati neki pouzdan odgovor?
U Agenciji su smatrali da bi jedno dobro osmišljeno i precizno provedeno istraživanje, u saradnji sa stručnjacima iz obrazovnih institucija, moglo dati dovoljan broj podataka za kvalitetne zaključke.
Kako bi provjerili da li je devetogodišnje školovanje doprinijelo promjenama u postignućima učenika iz matematike i bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika, istraživači su proveli testiranje učenika završnih osmih razreda, koji su bili posljednja generacija po starom sistemu osnovnog obrazovanja. Prethodno su morali, i to je odlična stvar, i korisna, definirati šta se uopće od učenika tog uzrasta očekuje.
Pripremljene su testne knjižice, odnosno testovi znanja iz matematike i bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika. Definirana su ispitna područja (naprimjer, za bosanski, srpski i hrvatski jezik to su bili: gramatika, pravopis i književnost i kultura izražavanja), a potom i ciljevi podučavanja za svako ispitno područje. Pretpostavljeno je i to da se ne može od sve djece očekivati maksimum, pa su zadaci sačinjeni za tri grupe, prema očekivanom nivou (osnovni, srednji i napredni) i za svaki cilj posebno. Svi zadaci su bili usmjereni na mjerenje toga kako djeca koriste naučeno, a ne koliko su naučeno uspješno memorisali. Drugim riječima, nije se provjeravalo faktografsko znanje nego funkcionalno.
Pripremu testova olakšalo je iskustvo agencije koja je već ranije učestvovala u istraživanju, TIMSS (Trends in International Mathematics and Science Study). Pošto su istraživači također željeli ustanoviti koji faktori i kako utječu na učenička postignuća, naprimjer, kako i koliko veze s uspjehom imaju porodica, razred, škola, okruženje, osim testova znanja pripremljena su i tri upitnika: za učenike, za nastavnike i za direktore. Upitnik za učenike je bio namijenjen učenicima koji su učestvovali u testiranju da bi se dobili podaci o životnim uvjetima učenika, statusu roditelja, aktivnostima vezanima uz učenje, vannastavnim aktivnostima, stavovima prema školi, predmetima i učenju i sl. Osim toga, upitnik za učenike sastavljen je tako da se može ustanoviti i to kako uče nik sam procjenjuje koliko je efikasan u učenju i napredovanju kroz predmet, te u kojoj mjeri samostalno planira, prati, prilagođava i procjenjuje svoje učenje određenog predmeta.
Upitnik za nastavnike bio je namijenjen nastavnicima predmeta testiranih učenika završnih razreda da bi se dobili podaci o njihovoj stručnosti, načinima organizacije rada i nastavnim metodama koje koriste, načinima planiranja, praćenja i vrednovanja postignuća učenika, profesionalnom usavršavanju i vršnjačkoj edukaciji te o uvjetima rada i općoj filozofiji škole.
Upitnik za direktore bio je namijenjen prikupljanju podataka o materijalnim uvjetima u školi, stručnoj podršci u organizaciji nastave, profesionalnom razvoju djelatnika, općoj filozofiji škole i sl.
Ovi podaci iz upitnika iskorišteni su kao faktori tako što se ispitivalo koliko doprinose objašnjavanju uspjeha na testu znanja iz matematike i maternjeg jezika.
U sušti ni, to što postoje tri nastavna plana i programa, za ovo istraživanje i nije bio toliki problem. Bitno je pak istaći to da je u trenutku ispitivanja program na području Federacije BiH bio osmogodišnji, dok u Republici Srpskoj više nije bilo osmogodišnjeg sistema pošto su oni ranije od Federacije prešli na devetogodišnji sistem. Drugo, kada pogledate definirane ishode, oni su isti bez obzira da li se radi o matematici na srpskom, hrvatskom ili bosanskom jeziku. Princip je isti, sve su ostalo nijanse. Veći je
problem to što u ovakvim uvjetima same testne knjižice morate štampati u tri oblika i na dva pisma, što u BiH značajno poskupljuje svako istraživanje, ne samo ovo.
Na đaku škola stoji
Prije svega, istraživanje je pokazalo da postignuća u dva testirana predmeta (matematika i b, h, s jezik) mnogo više zavise od učenika nego od škole. To može značiti sljedeće: ili da imamo vrlo ujednačene nastavnike i škole, pa je zapravo svejedno u koju školu dijete ide, jer će na kraju postići rezultat na osnovu vlastitih sposobnosti, ili naprotiv, da su razlike velike ali nebitne, jer su nastavni planovi i programi takvi da kvalitet škole i nastavnika ne može doći do izražaja.
Djevojčice uspješnije
Druga zanimljiva stvar je da djevojčice imaju tendenciju postizanja boljih rezultata, što je još izraženije u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Slični nalazi utjecaja spola (bolja postignuća kod djevojčica) dobiveni su i u drugim ispitivanjima u BiH, što govo ri da djevojčice sustavno postižu bolje rezultate od dječaka. Je dno od objašnjenja može biti i brži tempo sazrijevanja djevojčica kao i njihova veća odgovornost prema školskim obavezama. U tradicionalnim društvima (kakvo je bosanskohercegovačko), spolno podvajanje može voditi ka različitim životnim iskustvima dječaka i djevojčica što uzrokuje da se u razvoju posvećuju u različite domene, što opet vodi k još većim podjelama po osnovu spola.
Standard je bitan
Društveni i imovinski status obitelji iz koje učenik dolazi ima značajnu ulogu u školskom uspjehu, a njegov je utjecaj snažniji kod bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. (To je vjerojatno posljedica povezanosti obrazovnog statusa roditelja i socioekonomskog statusa porodice: u porodicama u kojima su roditelji višeg obrazovnog statusa očekuje se korištenje bogatijeg rječnika i pravilnijeg jezika te insistiranje na govornim vještinama). Nalaz da je socioekonomski indeks povezan s postignućem iz ova dva predmeta vodi prema zaključku da obrazovni sistem BiH ne modificira, odnosno ne kompenzira socijalne razlike i na taj način ne doprinosi značajno većoj pravičnosti i smanjenju nejednakosti.
Samoprocjenjivanje
Istraživanje je posebnu pažnju posvetilo procjeni samoefikasnosti. Sposobnost procjene samoefikasnosti, odnosno vlastite uspješnosti i kompetentnosti u nekom području izuzetno je važna u procesu učenja. Razvija se kao rezultat iskustva učenja koje uključuje sve, od zanimljivosti sadržaja, stava nastavnika, prepoznavanja izražene sklonosti ka nekom području i sl. Ukoliko dijete ima nisku percepciju samoefikasnosti, npr. u matematici, on da će biti manje zainteresovano, postavljat će sebi niže ciljeve (samo da prođem, dobra je i trojka), manje će ustrajavati na rješavanju prepreka i na kraju će doživljavati sebe kao nekoga ko baš i nije za matematiku. Procjena samoučinkovitosti posebno je visoko povezana s postignućem u matematici (koeficijent za matematiku gotovo je dva puta veći negoli onaj za jezik). Stoga je od izuzetne važnosti u procesu podučavanja kod učenika graditi osjećaj da su sposobni i spremni učiti i savladati gradivo, i to strategijama koje će im dati dobre razloge da se nekim sadržajem uopće bave. Dobitna kombinacija nije učenje za ocjenu nego učenje iz radoznalosti.
Učiti kako učiti
Istraživanje je pokazalo da je i znanje o tome kako treba učiti (metakognitivne vještine) važno za us pjeh i u jednom i u drugom predmetu. Kada učenik ima razvijene metakognitivne vještine u nekom predme tu to znači da je naučio da:
1) planira svoje učenje (koliko mu je vremena potrebno, koliko će dnevno učiti, koliko stranica treba preći, šta treba naučiti)
2) prati svoje učenje (preslišava se, ispituje se..)
3) regulira svoje učenje i na kraju
4) procjenjuje šta zna, a šta ne zna.
Ovo je ključ samoreguliranog učenja bez kojeg nema napretka u obrazovnom sistemu niti cjeloživotnog razvoja. Zato je jako važno posvetiti vrijeme pomažući učenicima da nauče kako da najbolje uče.
Pozitivan stav
Ukoliko želimo kompetentne učenike (a želimo) onda želimo da budu u stanju ne samo znati i moći nešto uraditi, nego imati pozitivan stav prema tome što rade, vjerovati da to sve skupa ima smisla. Tipičan primjer je strani jezik. Učenik može znati puno riječi, gramatiku i pravopis, može bi ti vrlo uspješan i na testovima, ali u svakodnevnoj situaciji neće govoriti dobro ako sve to nije učio sa željom da zaista komunicira na stranom jeziku.
Ocjenjivanje nastavnika
Za uspjeh učenika važno je kako vidi rad svog nastavnika, i nastavnikova očekivanja. Rezultati će biti bolji ukoliko učenici razumiju šta nastavnik očekuje od njih, ako prihvataju način na koji ih potiče na učenje. To je neuporedivo važnije od toga šta nastavnik sam misli o svom radu, ili šta o njemu misle njegove kolege.
Zadaća na remont
Domaća zadaća, naprotiv, nema značajan učinak na postignuća. To znači da nešto u vezi s njom treba bitno promijeniti. Ovakva kakva je sada ne doprinosi korisnom utrošku vremena.
Šta sad?
Svi pobrojani zaključci mogu biti već sada od velike koristi svim učesnicima u obrazovnom procesu. Nastavnici koji obrazuju budu će nastavnike mogu se na njih pozvati ukoliko žele da njihovi diplomci znaju kako se bolji rezultati postižu s manje poštovanja prema obimu nastavnih sadržaja a s više prema djeci i samom procesu učenja.
Institucije koje se bave profesionalnim usavršavanjem nastavnika sada imaju konkretne rezultate koje mogu uključiti u svoje seminare. Obrazovne vlasti zadužene za reforme nakon ovog istraživanja ne mogu više ignorisati važnost ishoda. Bez jasnih zajedničkih ishoda nema ni dobrog obrazovnog sistema.
Nažalost, zbog nedostatka novca, testiranje završnih razreda devetogodišnje škole, planirano za maj ove godine, nije obavljeno. Odgovor na pitanje da li su učenici devetogodišnje, reformisane škole, bolji od onih starijih, iz osmogodišnje, trenutno je na čekanju. Ali to ne umanjuje vrijednost ono ga što se uradilo. Inače bi mogućnost usporedbe za uvijek propala, jer je uhvaćena u zadnji čas. Osmaša od ove godine već više nema.
Napomena: Puni izvještaj, kao i informacije o drugim istraživanjima koje je Agencija provodila mogu se naći na stranici www.aposo.gov.ba.
(Tekst je prvobitno objavljen u štampanom Školegijumu broj 8. Potražite Školegijum na trafikama.)
