Donošenjem Zakona o mladima FBiH 2010. godine svi nivoi vlasti su se obavezali kreirati i usvojiti strategiju prema mladima – dokument s programskim pristupom djelovanja prema toj populaciji. Strateške pravce djelovanja, ciljeve i mjere za njihovu realizaciju trebalo je kreirati istraživanjem problema i potreba mladih i njihovim usklađivanjem sa statistikama institucija. Koliko su ciljevi Strategije omladinske politike na području Ze-do kantona za period 2009-2014. godina ispunjeni? Zašto imamo vremensku rupu od skoro tri godine u kojoj Ze-do kanton uopšte nije imao strategiju prema mladima? Odgovori na postavljena pitanja će nam pomoći da pretpostavimo kakve rezultate možemo očekivati od nove strategije, koja tek treba da bude kreirana za Ze-do kanton do kraja ove godine, ukoliko se ne izvrše određeni pritisci medija i javnosti.
Pitanje vremenske rupe
Evaluacija Strategije izvršit će se za 5 godina, kada će se donijeti nove mjere ili uskladiti postojeće, objašnjeno je na četvrtoj stranici ovog dokumenta. Prva evaluacija posljednje Strategije koja je urađena, od 2009. do 2014., bila je planirana za polovinu 2012. godine, kada su se trebale donijeti nove mjere ili uskladiti postojeće. Tako je navedeno u Službenim novinama ZDK broj 07/12. Međutim, informacija o evaluaciji u Službenim novinama tokom godine nije objavljena. Nabrajanjem područja koje je obuhvatila, ali bez ikakvih dodatnih obrazloženja, u dokumentu iz 2016. godine se navodi da je 2012. godine ipak urađena prva evaluacija. Činjenica da je rađena interno - rezultati evaluacije nisu dostupni ni na web stranici Vlade ZDK, govori da prva evaluacija nije adekvatno predstavljena javnosti, odnosno da nije adekvatno urađena.
Konačna evaluacija je trebala da bude izvršena 2014. godine, nakon okončanja perioda na koji se odnosi Strategija. Prema Izvještaju o radu Vlade ZDK za 2016. godinu konačna Evaluacija je rađena i na Skupštini usvojena tek u junu 2016. godine, što potvrđuje i datum na objavljenom dokumentu. Radna grupa je prozvana kao odgovorna za kašnjenje, jer evaluacija, kako navode u Izvještaju, nije u isključivoj nadležnosti Ministarstva – koje je na kraju potpisuje.
U izvještajima Vlade iz 2015. i 2016. godine se navodi i to da Strategija omladinske politike na području ZDK za period 2015. - 2020. godine nije realizovana, dakle i nova strategija je planirana dosta ranije ali se na njenoj realizaciji nije ništa radilo. Razlog neažurnosti je vjerovatno taj što zadani ciljevi iz posljednje urađene Strategije, iz 2009. godine, uglavnom nisu ispunjeni, a čemu svjedoči i Analiza rezultata istraživanja potreba i problema mladih ZDK za 2017. godinu. Mladi imaju iste probleme, ali sada već okorjele, o čemu ćemo više pisati na kraju ovog teksta.
Ko su članovi radne grupe, ko ih imenuje i zašto je to važno
U zaključku na kraju ipak dočekane javne Evaluacije Strategije iz 2009. godine stoji: Rezimirajući navedeno, može se zaključiti da je većina ciljeva realizirana, jedan dio djelimično, a jedan dio nije uopće, te se mogu konstatirati sljedeće slabosti i nedostatci: nije postojala dobra organizacija prilikom implementacije Strategije; nije postojala dobra organizacija monitoringa; veliki broj zadatih ciljeva i mjera; subjekti nisu dostavljali izvještaje; nisu planirana finansijska sredstva koja su bila ključna za realizaciju Strategije. Od devedeset mjera za svega jedanaest je napisano da su potpuno realizirane - uspostavljena je saradnja obrazovnih institucija i tržišta rada, osigurano je provođenje principa jednakih šansi za dostupnost obrazovanju, otvorene su ambulante školske medicine u svakom domu zdravlja gdje postoji nadležni specijalista (iako u obrazloženju pored stoji da je otvorena samo studentska ambulanta, a da ostale ambulante nisu formirane jer se školska djeca liječe kod porodičnog ljekara)... Za nekoliko mjera je navedeno: Nije poznato da li su nosioci preduzeli aktivnosti u okviru ove mjere. Zbog navedenog, iz Rješenja čitamo imena članova radne grupe (imenovanih u oktobru 2013. godine), političkih figura a ne pedagoga. Pored obaveznih predstavnika po sektorima grupu čine i sljedeći predstavnici Komisije mladih Skupštine ZDK: ekonomista SDP, pravnik SDA, ekonomistkinja SBB, inžinjer saobraćaja i komunikacija SDA... Prijedlog za imenovanje članova radne grupe dolazi iz Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK.
Evaluacija Strategije 2009 - 2014. godine kroz čitanje njenih ciljeva
Dokument Strategije sastavljen je iz nekoliko dijelova: ocjene stanja položaja mladih; formulisanja ciljeva; radnog plana (u kojem se obavezuju tijela državne uprave da u petogodišnjem razdoblju provedu mjere za realizaciju ciljeva na način da taj plan sadrži precizno definiranu mjeru i način njenog provođenja, nositelje sa zaduženjima i vrijeme provedbe); popisa odgovornih za provedbu Strategije i statističkih podataka o mladima i omladinskoj politici.
Mladi su imali mišljenje da se koncept nastave treba promijeniti, odnosno da se, kada je obrazovanje u pitanju, moraju riješiti brojni problemi – od nedostatka prakse do loše opremljenosti, zastarjelosti gradiva i sl. Radna grupa koja je izrađivala Strategiju je zaključila da, ako se nastavi loše obrazovno djelovanje, obrazovni sistem neće biti u stanju da prati potrebe moderne privrede. Smatrali su da reformu školskog sistema treba uskladiti sa potrebama za radnom snagom i da obrazovne programe treba postaviti fleksibilno. Ciljevi Strategije kada je u pitanju obrazovanje su dobro koncipirani i vrlo pažljivo prate zaključke o stanju.
Dakle, planirano je rješavanje velikog broja problema o kojima Školegijum non-stop piše (opremljenost škola, obrazovanje romske populacije i odraslih, cjeloživotno učenje, usavršavanje nastavnog kadra, upotreba novih nastavnih metoda, saradnja obrazovnih institucija i tržišta rada, jednaka dostupnost obrazovanja svima...).
Kada je u pitanju zdravstvena zaštita mladih i bez stručnih analiza je potpuno jasno da nedovoljan broj porodičnih ljekara (koji su loše koncipiranom i još lošije provedenom reformom zdravstva i danas zaduženi za liječenje mladih ljudi) utiče na to da ljekarski pregledi gube na sadržaju i kvalitetu. Pravo osiguranika da sam bira porodičnog doktora u većini slučajeva se krši, jer su pacijenti raspoređeni striktno prema mjestu stanovanja. Mladi ljudi su se 2009. godine suočavali i sa drugim brojnim problemima kada je u pitanju zdravstvo: nema izdvojenog prostora u kojem se može voditi briga o ginekološko-urološkim problemima mladih; katastrofalno je stanje oralnog zdravlja mladih; ne postoji psihijatar za adolescente; ne postoji preventivno djelovanje u smislu sistematskih pregleda omladine od strane nadležnih stručnjaka (pedijatra, specijaliste školske medicine, ortopeda i fizijatra); ne postoji stručni nadzor i zdravstvena zaštita omladine koja se bavi sportom; ne postoji dovoljan broj fizijatara; korištenje prava kada su u pitanju lijekovi, ortopedska i druga pomagala nije adekvatno riješeno (veoma skupa terapija hormona rasta je nedostupna za osobe starije od 16 godina, skupo bezglutensko brašno za oboljele od celijakije je nedostupno djeci/omladini preko 15 godina, potreba korištenja specifične terapije kod oboljelih od šećerne bolesti nije uopšte riješena, ortopedska pomagala za tretman deformiteta kičme se obezbjeđuju samo osobama mlađim od 18 godina, itd.).
Radna grupa koja je kreirala Strategiju zaključila je da se može unaprijediti usluga porodične medicine uvođenjem informatičkog sistema i zapošljavanjem novih ljekara. Ciljevi Strategije su da se u potpunosti odgovori na sve potrebe mladih kada je zdravstvo u pitanju, od otvaranja svih zdravstvenih službi koje nedostaju (gore pobrojanih) do otvaranja ambulanti školske medicine u domovima zdravlja. Planirani su i brojni edukativni sadržaji s ciljem prevencije i očuvanja zdravlja kao i otvaranje dnevnih centara za boravak osoba sa posebnim potrebama i članova njihovih porodica.
Uprkos svim ovdje pobrojanim dobrim ciljevima, mi i danas imamo gotovo istu situaciju u zdravstvu kada je briga o zdravlju mladih u pitanju, a tome svjedoči naš razgovor iz decembra prošle godine sa pedijatricom Aišom Smailbegović-Hadžihalilović iz Zenice.
Ze-do kanton ima veliki broj mladih ljudi oboljelih od malignih oboljenja, što je, kako se navodi u Strategiji, u direktnoj vezi sa postojanjem velikog broja kancerogenih elemenata u zraku, zemlji i vodi. Objašnjeno je da je porast bolesti hroničnog opstruktivnog bronhitisa u gradu Zenici direktno povezan sa radom ArcelorMittala i ispuštanjem štetnih tvari u atmosferu. Ciljevi Strategije su dosta ofulali temu ako pratimo opisano stanje. Smatra se da lokalne i kantonalne vlasti, koje su zbog loših mjera (dozvolom za rad ArcelorMittala bez adekvatnih filtera) odgovorne za zagađenje okoline i ugrožavanje života ljudi, trebaju finansirati edukativne i istraživačke projekte u školama i udruženjima građana kako bi probudili svijest stanovništva o zagađenosti prirode.
Posljednji cilj Strategije kada je ekologija u pitanju je očigledno odnekud zalutao: osigurati volonterski rad nastavnog kadra u školama i omogućiti polaganje pripravničkog staža bez zasnivanja radnog odnosa. Toliko o važnosti ove teme za radnu grupu koja je izrađivala Strategiju.
Zapošljavanje mladih je postavljeno kao prioritetni projekat jer je u ukupnoj nezaposlenosti udio mladih bio izrazito visok. Nezaposlenost mladih su pratili i drugi brojni problemi: većina mladih je dugoročno nezaposlena, blizu 4/5 mladih čeka na zaposlenje duže od godinu dana; 1/3 svog radnog iskustva mladi su opisali kao rad na crno; rade i u teškim uslovima, više od 8 sati dnevno, bez sedmičnog i godišnjeg odmora; prilikom zapošljavanja u javnom sektoru mladima su uskraćene jednake šanse da se natječu za posao; svaka četvrta mlada osoba radi na poslovima koji su u potpunosti različiti od poslova za koje su školovani; mlade žene su nezaposlene preko 50 %... Ciljevi Strategije kada je ova oblast u pitanju i načini njihove realizacije kreirani su kako bi odgovorili na problem dugotrajne nezaposlenosti onih koji su završili srednje i visoko obrazovanje, jer se nametnulo pitanje praktične upotrebljivosti stečenog znanja i njegove prilagođenosti tržištu rada.
S obzorom na to da je dobro poznat podatak koliko danas imamo nezaposlenih mladih ljudi i koliko mladih odlazi iz BiH u potrazi za poslom, zaključujemo da više nema smisla analizirati definisane ciljeve iz Strategije 2009-2014.godina. U nastavku ćemo samo kratko prikazati stanje iz 2009. godine iz još nekoliko oblasti kako bismo mogli da ga uporedimo sa onim koje je u svojoj analizi 2017. godine predstavio Institut za razvoj mladih KULT.
U Ze-do kantonu je 2009. godine 0,9 % djece u osnovnim školama i 27,97 % srednjoškolaca pušilo. 5,3 % đaka osnovnih škola i 28,8 % srednjoškolaca je probalo alkohol. Približno 6,7 % učenika srednjih škola je probalo opojne droge. Informacije dobijene od mladih prilikom kontakta sa njima upućuju da je mladima moguće doći i do alkohola i do duhanskih proizvoda.
U znatnom broju općina nema klubova iz oblasti temeljnih sportova, kao što su: atletika, plivanje, gimnastika i zimski sportovi. U ruralnim sredinama nije ispitan interes za sport. Slična je situacija i sa postojanjem općinskih sportskih saveza i udruženja pedagoga fizičke kulture. U područnim školama u ruralnim sredinama nije u dovoljnoj mjeri razvijen predmet tjelesnog i zdravstvenog odgoja.
Kako u entitetima tako i na nivou države još uvijek ne postoji jedinstven zakon koji u potpunosti reguliše oblast maloljetničkog prestupništva niti su postojeći zakoni usaglašeni sa Konvencijom o pravima djeteta. Nepostojanje adekvatnih ustanova za izvršavanje zavodskih mjera ima za posljedicu nemogućnost pružanja pomoći maloljetnoj osobi, odnosno nema adekvatnog preventivnog djelovanja, niti primjene adekvatnog tretmana u resocijalizaciji djece i maloljetnih delinkvenata.
Tek 7 % mladih koji žive u domaćinstvima sa niskim prihodima primaju određenu vrstu socijalne pomoći. Jedna analiza pokazuje da je svega 4 % siromašnih domaćinstava zahvaćeno nekim programom socijalne zaštite. Ovaj podatak, kao i taj da 75 % korisnika programa nisu siromašni, ukazuje na krajnje neučinkovit socijalni sistem. U drugoj analizi potvrđeno je da svega 4,7 % siromašnih prima neki oblik socijalne pomoći, dok 77,2 % korisnika nisu siromašni. Mladi koji žive u domaćinstvima ispod linije siromaštva u većini slučajeva prerano napuštaju obrazovanje i nemaju nikakvu perspektivu. Jedna četvrtina mladih živi u domaćinstvima čiji je ukupan prosječan mjesečni prihod ispod 430 KM.
Participacija mladih u sistemu odlučivanja i kreiranja slobodnih aktivnosti je nedostatna i zanemariva.
Kada mladi sami iniciraju, oblikuju i počnu provoditi programe osmišljavanja slobodnoga vremena, lokalna samouprava često ne nalazi načina da ih u tome podrži i ne osigurava im prostorne uvjete za rad. Iz tog razloga se mnoge inicijative i poduhvati, suočeni s visokim troškovima, postupno komercijaliziraju i time, suprotno osnovnoj ideji, smanjuju dostupnost širem krugu korisnika. Mnogi pokušaji samoorganiziranja mladih i pridonošenja lokalnoj zajednici svojim idejama, nakon početnog razdoblja entuzijazma, propadaju ili se zatomljuju zbog nedostatka financijskih sredstava i prostora za okupljanje, ali i zbog nepovjerenja zajednice.
Cjelovit sistem informiranja mladih ne postoji, a pružiti mogućnost mladima da aktivno stvaraju vlastiti javni prostor znači omogućiti im da, kroz razmjenu ideja i stavova, promoviranje vlastitih vrijednosti i kritičko preispitivanje trendova u društvu, razvijaju svijest o vlastitoj ulozi u razvoju zemlje.
Prema istraživanju, mladi imaju averziju prema političkom i društvenom angažmanu. Na pitanje: Da li ste zainteresovani za bavljenje politikom? negativno je odgovorilo 338 (67 %), a samo 95 mladih se izjasnilo da su zainteresovani za politički rad.
Napomena
Za realizaciju Strategije omladinske politike za Ze-do kanton 2009-2014. godine odgovorni su Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Ze-do kantona, Pedagoški zavod, Vlada ZDK, Ured premijera, Privredna i obrtnička komora ZDK, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove, brojni zavodi, privredni subjekti, službe, opštine, savezi, vijeća, kolegiji, udruženja, centri, organizacije, komisije, vjerske zajednice, ustanove kulture, školske ustanove, zdravstvene ustanove i sl., jer su svi navedeni bili zaduženi da u svojim godišnjim programima rada ugrade elemente Strategije omladinske politike koji su u njihovoj nadležnosti, odnosno da u budžetima svake godine planiraju sredstva za realizaciju predviđenih zadataka. Rok za realizaciju gotovo svih navedenih ciljeva je bio isti: kontinuirano. Međutim, za jedan manji broj ciljeva su predviđeni i konkretni rokovi: odmah po usvajanju Strategije, što hitnije, 2010. godina, 2010-11. godina, 2011. godina, kontinuirano tokom školske godine, svake budžetske godine i četiri-pet godina.
Rezultati analize problema i potreba mladih iz 2017. godine
Kako bi izradili novu strategiju omladinske politike na području ZDK, Ministarstvo obrazovanja je angažovalo Institut za razvoj mladih KULT da izvrše anketiranje mladih i urade analizu stanja njihovih problema i potreba. Ispitivanje je provedeno korištenjem standardiziranog upitnika koji KULT, po uzoru na upitnik Eurostata Evropske unije, koristi u svim svojim istraživanjima problema i potreba mladih u BiH, tako da su i podaci iz svih dosadašnjih istraživanja uporedivi. Anketari su birali ispitanike, njih ukupno 385, metodom slučajnog odabira, mladih u dobi između 15 i 30 godina starosti, tako što su posjećivali svaki treći stan/kuću u kojima ti mladi ljudi žive u određenom naselju. Približno jednak broj mladih žena i muškaraca te mladih koji žive u gradskim i vangradskim sredinama je odgovarao na pitanja. Kako svi dobijeni rezultati, prema stručnim procjenama i računicama kada je uzimanje uzoraka u pitanju, mogu biti veći ili manji za 5 %, analiza KULT-a, koju ćemo u nastavku ukratko i predstaviti njenim najzanimljivijim sadržajima, dosta precizno oslikava trenutne probleme i potrebe mladih u ZDK:
Ne vide smisao u nastavku obrazovanja koje nema smisla
U odnosu na prethodnu godinu, u školskoj 2016/17 godini upisano je 525 učenika manje, a broj upisanih srednjoškolaca je opao za 16,91 % (poredeći podatak o broju upisanih učenika u tekućoj školskoj godini s podatkom od školske 2012/13. godine uočava se da je broj upisanih učenika opao za čak 955 učenika ili 21,92 %). Najveći gubitak bilježe stručne škole, dok vjerske škole zadržavaju približno isti broj đaka. Djevojke radije upisuju gimnazije, a mladići strukovne škole.
U periodu od 2014 do 2016. godine broj studenata opao je za 6,5 %. U 2015. godini je za 67 osoba veći broj umrlih nego rođenih. Oko 21% mladih u ZDK prerano napušta obrazovanje (procenat je za 10 % niži od procenta pronađenog na nivou FBiH 2013. godine, a znatno viši od prosjeka EU kao i prosjeka evidentiranog u zemljama okruženja – Hrvatska 3% i Slovenija 5%). U istraživanjima 2008. i 2013. godine finansijski razlozi su uočeni kao najčešći uzročnik preranog napuštanja obrazovanja. 81% mladih nema stipendiju.
Nemogućnost pronalaska smisla u obrazovanju, kao značajan faktor napuštanja obrazovnog sistema, raste kroz godine u istraživanjima na svim nivoima. U procjeni korisnosti obrazovanja u svrhu zapošljavanja u struci 25 % mladih smatra da im obrazovanje neće nikako pomoći da se zaposle u struci, ili da će tek neznatno pomoći, dok 42 % mladih smatra da će im ono donekle pomoći.
Trenutno najveće probleme formalnog obrazovanja mladi su rangirali na sljedeći način: nedostatak praktične nastave, preopširni nastavni planovi i programi, nedostatak stipendiranja, nestručnost nastavnika/profesora, praksa naučno-istraživačkog rada koja nije u skladu sa realnim potrebama u ekonomiji, neadekvatna tehnička opremljenost, odnos nastavnika prema učeniku/studentu i manjak dijaloga u učionici. Mladi bi, u značajnom procentu (63 % žena i 53 % muškaraca) željeli u skorijoj budućnosti pohađati neki trening ili kurs, a svega 8 % mladih je imalo priliku da prisustvuje seminarima.
Više od polovine mladih se nije školovalo za poslove na kojima radi
Stopa nezaposlenosti mladih, preko 50 %, je mnogo veća od stope nezaposlenosti koju imaju razvijena društva (2015. godine na nivou EU ona je iznosila 20,3 %). Učešće mladih u ukupno zaposlenom stanovništvu je oko 20 % (15 % je više zaposlenih mladih muškaraca nego žena). 19 % mladih radi nacrno. Oko 14 % mladih ima poteškoće u naplati naknade za svoj rad – platu ne prima nikako ili ne prima redovnu platu. Visok je procent mladih koji ne žele odgovoriti na pitanje o redovnosti primanja plate. Značajno je veći udio žena koje platu ne primaju nikako, dok je više muškaraca koji platu ne primaju redovno. Više od polovine mladih se nije školovalo za poslove na kojima radi (40 % mladih nikako ne radi poslove za koje se školovalo, dok kod 19 % mladih radna mjesta nisu baš u skladu s njihovim obrazovanjem). Oko 13 % mladih je kroz radno iskustvo bilo svjedok/inja nekog oblika zlostavljanja na poslu. Oko 6 % mladih je bilo direktni/a svjedok/inja u slučajevima kupovine radnih mjesta. Oko 61 % mladih smatra da je praksa podmićivanja kako bi se dobio posao učestala pojava u javnom sektoru, a 41 % smatra kako je tako i u privatnom sektoru. Oko 64 % mladih nikada nije čulo za neki vladin program zapošljavanja namijenjen njima.
Internet generacije
30 % mladih nikada ne čita neke dnevne novine, a 41 % njih ne čita ni sedmične magazine Najčešće se informiraju putem internetskih portala. Oko 97 % domaćinstava u kojima žive mladi posjeduje priključak za internet.
Zdravstvena zaštita/edukacija neprilagođena i nedovoljna
21 % mladih ne zna postoje li u njihovim lokalnim zajednicama zdravstvene usluge koje su posebno organizirane i specifično namijenjene samo mladima. 72 % mladih tvrdi da takvih usluga nema, dok 7 % mladih zna za takve zdravstvene usluge. 16 % mladih ne želi odgovarati na pitanja u vezi sa seksualnom aktivnosti. 26 % mladih su svakodnevni pušači (BiH je u svim istraživanjima uvijek značajno iznad prosjeka zemalja članica EU). Oko 34 % mladih konzumiralo je alkohol jednom ili više puta u posljednjih mjesec dana. Mladi uglavnom navode kako ne konzumiraju opojne droge (85 % muškaraca i 93 % žena).
Kako prepoznati nasilje
37 % mladih vjerovatno ne bi prepoznalo psihičko nasilje ili nije sigurno da bi prepoznalo ovaj oblik nasilja. 0,3 % mladih je bilo žrtva seksualnog nasilja, a 5,6 % mladih poznaje nekoga ko je bio žrtva seksualnog nasilja (6,6 % gradske sredine – 4,9 % vangradske sredine i 5,2 % muškarci – 5,9 % žene). 3 % mladih je bilo žrtva nasilja na internetu. 8 % mladih iz vangradskih, odnosno 7 % mladih iz gradskih sredina (7% mladih žena i 9% mladih muškaraca) su lično bili žrtve međuvršnjačkog nasilja. 27 % mladih iz gradskih i 32% mladih iz vangradskih sredina (28% žena i 30 % muškaraca) poznaju nekoga ko je bio žrtva međuvršnjačkog nasilja.
Nemaju utjecaj na budućnost društva
47 % mladih zanima politika na nivou BiH, dok 45 % mladih zanima politika na lokalnom nivou. 24 % mladih interesuje politika u RS-u u većoj ili manjoj mjeri. Politika na nivou EU zanimljiva je za 31 % mladih. 72 % mladih mišljenja je kako nema nimalo ili ima vrlo malo utjecaja na donošenje odluka na lokalnom nivou (ovo mišljenje je snažno prisutno u svim do sada provedenim istraživanjima KULT-a). Najmanje učinkovitim mehanizmom aktivnog učešća smatraju: lično kontaktiranje političara, pisanje članaka u novinama ili na internetu, prisustvo javnim raspravama o općinskom budžetu i učešće u javnim skupovima i demonstracijama. Mladi svoju budućnost procjenjuju mnogo pozitivnije nego što procjenjuju budućnost društva u cjelini zbog toga što osjećaju kako imaju više utjecaja na vlastitu budućnost, a da budućnost društva ne mogu mnogo mijenjati.
Multikulturalnost u sjeni obrazovnog sistema
Mladi se najviše osjećaju vezanim za religiju kojoj pripadaju, a potom za državu, narod kojem pripadaju i općinu u kojoj žive. 19 % mladih nema prijatelje druge nacionalnosti. 79 % mladih ima prijatelje druge nacionalnosti s kojima se redovno druži. Za 87 % mladih nacionalnost i religija nisu bitan kriterij za odabir prijatelja. 55 % djevojaka i 29 % mladića ne bi stupilo u brak s osobom druge nacionalnosti. Nacionalna pripadnost nije prepreka za brak za 41 % mladih muškaraca i 22 % žena, dok 19 % mladih nisu sigurni da li bi ili ne bi stupili u brak s osobom druge nacionalnosti.
Nedovoljna ulaganja za sport i rekreaciju
Najzastupljeniji način provođenja slobodnog vremena je boravak u kafiću (kao i u svim prethodnim istraživanjima KULT-a), a potom slijede šetnja, gledanje televizije i čitanje knjiga. 18,2 % mladih (uključujući i djevojke) posjećuju kladionice. Muškarci posvećuju mnogo više vremena rekreativnim aktivnostima nego što to čine žene (51 % muškaraca i 36 % žena rekreativnim aktivnostima bavi se više puta sedmično, oko 18 % muškaraca i 27 % žena rekreativnim aktivnostima ne bavi se nikako, a rjeđe od jednom sedmično u rekreaciju se uključuje 15 % muškaraca i 21 % žena). Svega 12 % mladih je zadovoljno podrškom lokalnih vlasti u kreiranju kulturnih i sportskih sadržaja (posebno kad je riječ o podršci mladima da sami kreiraju sportske sadržaje).
Ne putuju dovoljno
90 % mladih je u posljednjih dvanaest mjeseci imalo priliku putovati u druge gradove unutar BiH, dok je 54,8 % mladih imalo priliku putovati u neke druge zemlje (uglavnom Hrvatsku, Austriju, Njemačku, Srbiju i Crnu Goru). U relativno niskim procentima mladi su bili uključeni u studentske razmjene (4,4 %), ljetne škole (8,2 %), volonterske kampove (22,6 %), škole u prirodi (7,1 %), studijska putovanja (11,2 %), ekskurzije unutar entiteta (26,5 %), ekskurzije izvan entiteta (16,7 %) i ekskurzije u inozemstvo (27,3 %).
Rezultati nebrige o mladima
54 % mladih žena i 34 % muškaraca nije u mogućnosti doprinositi kućnom budžetu. 76 % mladih živi u stanu ili kući koji su u vlasništvu njihovih roditelja. Oko 41 % mladih bi otišlo u inozemstvo zauvijek, 35 % bi otišlo na duže vrijeme kad bi im se za to pružila prilika, a 19 % ih je poduzelo i konkretne korake za odlazak iz zemlje (razlozi: privremeni rad u inozemstvu (59 %), studij (51 %), trajno nastanjivanje u inozemstvu (47 %). Tek 18 % mladih želi ostati u BiH.
Puna kapa priče
Analiza o potrebama i položaju mladih koju je radio KULT početkom 2017. godine pokazala je da mladi Ze-do kantona imaju vrlo slične potrebe i probleme kao i mladi iz KS, FBiH i RS-a, objasnila nam je Katarina Vučković, predstavnica ovog Instituta: Naša analiza zapravo predstavlja stavove mladih u nekoliko aspekata života, iz ukupno sedam oblasti. Predstavljeni su stavovi mladih na čije potrebe institucije i vlasti trebaju da odgovore, naravno prateći i svoje statistike, aktuelne programe i projekte koje provode. Tu trenutno imamo dva problema, jedan je da nema međusektorske saradnje kad su mladi u pitanju, a drugi da institucije često ne shvataju mlade kao međusektorsko pitanje. Svi se odvojeno bave pitanjima mladih. Često se susrećemo sa tim da tek kad mi prezentiramo stajališta mladih kroz naše analize da institucije po prvi put sjednu zajedno i zapravo shvate da se moraju pozabaviti pitanjima mladih međusektoralno.
Sa Ministarstvom obrazovanja Ze-do kantona su konstantno u kontaktu.
Promjena koja se trenutno dešava jeste da je Ministarstvo pokrenulo proces izrade nove strategije prema mladima. Imenovana je radna grupa koja je počela sa radom. Radna grupa koja izrađuje strateški dokument za mlade i strategiju prema mladima spaja stajališta mladih i onoga što institucije rade i onda imamo jednu sveobuhvatnu analizu za svaku oblast.
Katarina je na naše pitanje izdvojila nekoliko, prema njenom mišljenju, najvažnijih problema koji mladi danas imaju: Svi mladi ljudi, nebitno gdje žive, žele kvalitetno obrazovanje, priliku za posao, da ostvare svoje potencijale, da se cijene kao članovi društva kojem doprinose i da odlučuju u procesima. Ključno pitanje na kojem mora dosta da se radi je zapošljavanje mladih. Potrebno je prilagođavati postojeće programe zapošljavanja, približavati poslodavce mladim ljudima, odgovarati na potrebe postojećih poslodavaca da bismo kreirali bolje tržište rada i omogućavati mladim ljudima veću konkurentnost na tržištu rada, da li kroz formalno ili neformalno obrazovanje, doškolovanje. Jer, u svakoj našoj analizi mladi kažu da se ne zapošljavaju u struci koju završavaju.
Drugo pitanje, ili je možda ono prvo, je pitanje obrazovanja. Kvalitet obrazovanja nam je u zemlji generalno loš i mladi iz analize u analizu pokazuju da njime nisu zadovoljni. Obrazovanje nije usklađeno sa tržištem rada. Odgojna komponenta u obrazovanju je dosta zapostavljena u posljednjih dvadeset godina. Treba da se radi i na pitanjima razbijanja predrasuda kod mladih. Iz analize u analizu se pokazuje da imamo sve veći broj mladih ljudi koji provode svoje slobodno vrijeme u kladionicama, uključujući i djevojke. Treba raditi i na promociji zdravih stilova života među mladima. Imamo sve veći broj mladih ljudi koji izbjegavaju da odgovore na pitanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Zdravstvene institucije nemaju prilagođen pristup mladim ljudima, naprimjer nemamo ginekologiju odvojenu za mlade žene. Tabu je otići na ginekološki pregleda kad imaš 25 godina, što je strašno, a pri tome mladi izjavljuju da su seksualno aktivni. Važno je i pitanje mobilnosti mladih, potrebno je da mnogo više putuju kako bi upoznali različitosti i imali šire perspektive. Mislim da u svim tip poljima imamo baš puno prostora za rad.
Iz Instituta uglavnom daju preporuke institucijama vlasti da moraju ulagati više kada je u pitanju praksa đaka i studenata, odnosno da generalno moraju više ulagati u obrazovanje.
Kvalitet obrazovanja ne znači samo bolji kurikulum, činjenica je da imamo dosta škola koje nisu adekvatno opremljene, imamo situacija da mladi sa invaliditetom ne mogu pohađati srednju školu, imamo nezdrave sisteme dvije škole pod istim krovom...
Za kraj našeg razgovora Katarina je pričala više o posljedicama nebrige o mladima:
Odlazak ljudi iz BiH, posebno mladih, jeste posljedica nebrige o mladima u posljednjih 20 godina, i to ne samo u obrazovanju nego i u drugim aspektima života. U jednoj anketi koju smo radili pitali smo ljude koji su otišli zašto su otišli i šta su njihovi motivi. Iz dobijenih rezultata saznali smo da oni ne odlaze samo zato što nemaju kvalitetno obrazovanje ili posao, već i zato što ne žele više živjeti u ovom ambijentu i u njemu stvarati porodicu. Potraga za poslom jeste važan faktor, ali mladi ljudi odlaze i zato što im je, da tako kažem, “puna kappa” priče o korupciji, zveckanja oružjem, priče o religijskim i ratnim pitanjima i sl. Naše istraživanje iz 2013. godine kaže da je svaki četvrti ili peti mladi čovjek iz FBiH spreman da iz ovih stopa spakuje kofere i ode u inostranstvo ako bi mu se za to pružila prilika.
Puna kapa dokumenata
Posmatrajući Strategiju omladinske politike za Ze-do kanton 2009-2014. godina, koju smo analizirali, jasno može da se vidi da ona ima čak vrlo dobre i precizno kreirane ciljeve, što se ne može reći i za realizaciju. Uložilo se toliko sredstava, truda i vremena u istraživanje i izradu strategije koja nema rezultate (a o tome koliko ukupno koštaju izrade ovakvih strategija nema javno dostupnih informacija). Kako mladim ljudima u sljedećoj anketi u kojoj se bude ispitivalo zašto napuštaju BiH ne bi bila i puna kapa dokumenata, nadležne institucije na popravnom moraju mnogo ozbiljnije shvatiti svoj zadatak/posao, odnosno ovaj put moraju u dobroj mjeri realizirati, nadamo se, opet dobro zadane ciljeve nove strategije prema mladima, barem u tolikoj mjeri da se ne mora praviti šou program od njene evaluacije. Školegijum će pratiti i tok izrade strategije i njenu realizaciju.
