Početkom juna 2023. sve sarajevske škole kao javne ustanove kojima je osnivač Kanton, koji osigurava sredstva za rad, te po tom osnovu daje saglasnost, raspisale su konkurs za popunu upražnjenih radnih mjesta.
Kandidati imaju pravo i priliku prijaviti se u svaku školu, što znači da neki od njih predaju po 20, 30, čak i više prijava, lično ili poštom. Poštom je jednostavnije i lakše, ali i skuplje. Cijena jedne preporučene pošiljke je 3,60 KM. Kandidat ne može birati hoće li prijavu poslati običnom poštom, jer je Pravilnikom s kriterijima za prijem radnika u radni odnos u osnovnim školama kao javnim ustanovama na području Kantona Sarajevo (Službene novine Kantona Sarajevo, br. 12/22 i 22/22, član 15, stav 1) propisano samo – preporučeno. (Ili lično na protokol.)
Takvog zahtjeva/uslova nema u Zakonu, pa su škole dovedene u situaciju da u svom radu ne primjenjuju principe, zakonitosti, supsidijarnosti i drugo. U konkursnoj proceduri, usložnjenoj i činjenicom da isti kandidati istovremeno apliciraju u više škola, za očekivati je da ne propuštaju/traže osnove za žalbe i tužbe, kako bi s pravom ostvarili svoje interese. Ovo im je penal.
U Ministarstvu će se ovome najvjerovatnije začuditi, jer su šiljili po zakonu u najboljoj namjeri. Logika im je bila da je interes kandidata da ima potvrdu o prijavi, crno na bijelo. Nesporno. Ali način slanja pošte (brza, preporučena i sl.) stvar je prava i interesa isključivo kandidata, dakle bez ikakvog značaja za poslodavca, stoga je besmisleno i neosnovano da poslodavac odlučuje o tome i to postavlja kao uslov.
Populistima u vlasti često je opravdanje za muljanje po zakonu dobra namjera. Na primjeru poput ovoga očite su dvije stvari. Prva je da zakon ne odgovara stvarnim potrebama obrazovanja, a druga da zbog toga mora biti krpljen pravno budalastim pravilnicima.
Da je zakon zaista htio urediti pitanje zapošljavanja, ne bi sav teret i odgovornost prebacio na škole, nego bi predvidio službu/proceduru u ministarstvu koja bi vodila jedinstvenu i transparentnu evidenciju o svim kandidatima, rangirala ih i upućivala na upražnjena mjesta. Analiza, koja se do sada stotinu puta mogla napraviti, pokazala bi šta bi bile prednosti, a šta nedostaci jedinstvene liste. (Odoka, prednosti: transparentnost, jedinstveni kriteriji, brzina provođenja procedure, centrirana odgovornost; odoka nedostaci: izazov da se manipulira podacima s jednog mjesta, kriterij za raspoređivanje kandidata po školama... Nastavi spisak.)
Trenutno su škole zbog kršenja zakonskih načela izložene neposrednoj odgovornosti i riziku od osnovanih tužbi kandidata, sve dok se ne ispravi nepravilnost (sporni uvjet). To je još jedna u moru zakonodavnih nelogičnosti aktuelne obrazovne vlasti: moć je odvojena od odgovornosti. Oni koji donose odluke od opšteg interesa ne odgovaraju za posljedice javnosti, nego samo sudu svoje čaršije.
