Spomenuta tri djelatna motiva (čuđenje, sumnja i potresenost) ne iscrpljuju ono što nas pokreće u suvremenu filozofiranju. Njihov je uvjet istinska komunikacija, i tek se u njoj, smatra Jaspers, postiže svrha filozofije. Komunikacija znači istinsko povezivanje i razumijevanje ljudi među sobom. Svaka filozofija zato i teži da se saopšti, da bude saslušana. (Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str 15)
Rad u pogonu fabrike obuće je normiran. Tačnije, sa svakim artiklom koji uđe u pogon krojnice dolazi i prateći dokument, koji se sastoji od šifriranih naziva svakog segmenta od kože i pratećih materijala što taj artikal čine. S tim dokumentom dolaze i tzv. kodovi, nalik naljepnicama koje viđamo svakodnevno u prodavnicama široke potrošnje. Njihova je funkcija da opisuju pojedine operacije u procesu krojenja. Na sebi nose šifru operacije, kao i broj minuta koje su odredili slovenački vlasnici, a za koje oni smatraju da su dovoljne da se određena operacija završi. Ta tzv. norma u minutama i cijena istih minuta ustanovljena je na savremenim, odnosno ispravnim mašinama i u normalnim uslovima, tako da je sizifovski posao dostizati tu normu u BiH, na mašinama koje se svakodnevno kvare i imaju kapacitet iz prve polovine 80-ih godina prošlog stoljeća. Naime, mašine na kojima radimo su prosječne starosti od 35 godina i odavno su trebale ići na generalni remont ili se potpuno izbaciti iz upotrebe.
Ova neobična logika je krajnje učinkovita. Pokušavajući da dostigne nedostižnu normu koja je plaćena nešto iznad polovine minimalne plate, radnik ustvari uradi trostruko više nego što bi uradio u normalnim uslovima.
Mašini na kojoj obavljam šifranje pojačanja za vrhove i pete rok trajanja istekao je skupa sa SFRJ. Njen nož se stalno zaglavljuje, a revnostan i naivan radnik, naprimjer ja, nema izbora nego da tokom rada rukom pokušava očistiti nakupljeni otpad oko noža-doboša u samom središtu mašine. On, tj. ja, naslijepo čisti mašinu lijevom rukom, dok desnom podešava komade ojačanja koje u isto vrijeme obrađuje vršak noža što se okreće nesmanjenom brzinom. Jedno vrijeme posao ne trpi, ali nepredvidljivost mehanizma, nakon što se prstima izvuku trake nakupljene oko noža, najzad dolazi na svoje. Iznenadni bol i instinktivni trzaj spašavaju prste revnosnog i naivnog radnika da ne budu odsječeni zajedno s ojačanjima za cipele iz visoko elegantne serije.
Nakon poprilično paničnog izvlačenja desne ruke iz utrobe mašine, sa zadovoljstvom konstatujem da su, uprkos obilnom krvarenju, svi prsti na okupu. Posjekotina je duboka, ali je kost, po svemu sudeći, ostala netaknuta. Ovo će očigledno uticati na pad broja minuta u budućim danima.
Pitanja za razgovor na času Filozofije:
Da li ugovor između radnika i gazda ispunjava uvjet istinske komunikacije?
Ako ne u tvornici obuće, gdje se treba postići svrha filozofije?
Zašto radnik, iako nije filozof, teži da bude saslušan?
