Demografska slika Bosne i Hercegovine predstavljena je u udžbeniku Geografija 8 (autorice Jasmina Čaušević i Erna Bilić, izdavač Bosanska knjiga) iz perspektive popisa stanovništva iz 1991. godine.
Istorija ili geografija?
Činjenica je da je to posljednji popis stanovništva, kao što je i činjenica da je u proteklih dvadeset godina došlo do takvih promjena u demografiji ovog prostora, da se podaci iz popisa više mogu smatrati istorijskim činjenicama, a manje - relevantnima jedino za opis zemlje u kojoj danas žive i školuju se djeca koja su rođena poslije 1991. godine.
Učenici po podacima iz 1991. saznaju da je u to vrijeme u BiH živjelo najviše Bošnjaka, a zatim Srba i Hrvata, te da su ova tri naroda (boldirano) ravnopravna i konstitutivna. Navodi se i da, pored navedenih, u BiH žive i pripadnici još 21 naroda, za koje se tvrdi da imaju status nacionalnih manjina. I kao zaključak konstatacija kako je „inače to jedna od najljepših osobina ovog prostora, da na relativno malom prostoru živi ovoliki broj različitih naroda, sa svojim običajima, jezikom i kulturom, a da se pri tome sve te pojedinačne osobine međusobno prožimaju“.
Kakav Ustav, takvi udžbenici
Ljepota zajedničkog života različitih naroda spominje se i u preambuli Ustava BiH, kojeg su utvrdili „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine“. Isti taj Ustav u članovima IV i V, u raspodjeli mjesta u Predsjedništvu BiH i Domu naroda, predvidio je fotelje samo za predstavnike tri kostitutivna i ravnopravna naroda i tako sam prekršio odredbe iz člana II kojim se obavezao na zaštitu ljudskih prava svih državljana BiH, uključujući i pravo da aktivno učestvuju u političkom životu države u kojoj žive. Za „Ostale“ nema kruha na ovoj trpezi. Mrvice svojih ljudskih prava mogu kupiti po kulturno-umjetničkim društvima i udruženjima građana.
Učenicima je lakše ispričati bajku u kojoj tri „konstitutivna i ravnopravna“ naroda i mnoge narodnosti žive u zajednici, suživotu i „prožimanju“, nego činjenicu da žive u državi gdje se „Ostalima“ uskraćuju njihova osnovna ljudska prava i to uprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju „Sejdić-Finci“.
