Filozofsko preispitivanje znanosti smjera preispitivanju njezinih prvih pretpostavki, prvih principa i njezinih konačnih svrha. (Valja samo spomenuti da uz filozofiju znanosti uopće postoje i filozofije pojedinih znanosti – primjerice filozofija fizike, filozofija matematike i tako dalje.) Spomenut ću ovdje samo jedan problem. U našem vremenu je naglašeno aktualno pitanje napukline, odnosno razdora između humanističke svrhe znanosti s jedne strane, i njezine pragmatične svrhe s druge strane. Tu su uključena i pitanja odnosa znanosti i tehnike, tehnologije i industrije.
Nadalje, dok je scijentizam polazio od pretpostavke o koherentnom temelju znanosti, daljnji je razvitak znanosti samoj znanosti postavio probleme koji su eminentno filozofske prirode. Riječ je ponajprije o implikacijama Einsteinovih teorija relativnosti i Heisenbergova načela neodređenosti u kvantnoj teoriji.
S druge strane, pokazalo se da za svijet čovjekova djelovanja i svijet njegovih misli ne vrijede naprosto načela fizičke opstojnosti. Zato se unatoč svim onim zadivljujućim rezultatima znanosti u 20. stoljeću rasprava u samoj znanosti vraća i uvijek mora vratiti na problem njena odnosa prema čovjeku i društvu. I to ne samo radi problema humaniziranja i prevladavanja otuđenih moći znanosti, primjerice u vojnoj industriji, nego i radi preispitivanja samih spoznajnih osnova znanosti.
Naime, u razvoju suvremene znanosti sve očitije se otkriva nepobitna činjenica da je znanost dio opće civilizacije svijeta u cjelini, te da je zato budućnost znanosti u ostvarivanju sklada između čovjeka, prirode, tehnike i znanosti same (Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str 18).
Jedna od prvih stvari koju sam uvidio jeste da svi čelični elementi na skladište dolaze u dvije veličine: od šest i od dvanaest metara. Ako nam je poznato da je standardna dužina utovarnog prostora našeg dostavnog kamiona devet metara, postavlja se logično pitanje: kako dostaviti šipke od dvanaest metara potencijalnom kupcu? Barem je to nemoguće izvesti, a da šipke ostanu ispravljene ili u punoj dužini.
Tu dolazi do izražaja jedna vještina o kojoj se vjerovatno malo zna među autonomnom književnom elitom – takozvano savijanje u ribu. Proces je sljedeći: šipke se polože na zemlju u svojoj dužini, jedan radnik stane na jedan kraj armature, dok druga dvojica ili trojica podignu drugi kraj i savijaju šipke prostom fizičkom snagom gurajući ih ispred sebe u poluluk. Nakon što uspiju saviti šipke do drugog kraja, radnik koji je sve vrijeme pridržavao nogama drugi kraj tada komadom paljene žice (unaprijed pripremljene) veže dva kraja, i na taj način dobijamo armaturu savijenu u obliku ribe. Ostaje još samo da dvojica ili trojica radnika podignu čeličnu ribu i odlože je ispred viljuškara, koji će je pospremiti na kamion. Jednostavno i krajnje učinkovito. Potrebna je obična sirova snaga tjelesa, a takav proces se na našem skladištu ponavlja iz dana u dan. Uobičajena aktivnost na koju nemaju utjecaja nikakve vremenske prilike. Potrebno je još napomenuti da se kod ovih radnji ni u jednom trenutku ne smije zastati prilikom savijanja jer će snaga čelične šipke poput katapulta lansirati umorne nadničare. To sam iskustvo osjetio na svojoj koži.
Naime, jedne prilike, zbog brzine i nedostatka dovoljnog broja radnika, samo smo Ramiz i ja obavljali savijanje u ribu, i to direktno na kamionu kupca. Mali kamion, dvotonac, s otvorenom karoserijom, bio je prostor gdje jedan kraj šipke uvučemo za jednu stranicu karoserije, a zatim savijamo šipke u polukrug sve dok ne budemo u mogućnosti da drugi kraj šipke uvučemo za suprotnu stranicu kamiona. Radilo se o šipkama dvadesetkama, znači predzadnjim po debljini koje imamo na ponudi. Zbog snage savijenih šipki, stranica kamiona je u jednom trenutku počela da popušta i Ramiz je panično pokušao da je nekako ojača, ostavivši mene samog na pola savijanja. Katapultiranje je bilo neizbježno i svoj let sam završio na gomili mreža osmica, s popriličnim posjekotinama na laktovima kojima sam pokušao da ublažim pad. Šivenje u stanici Prve pomoći i sedam dana neplaćenog bolovanja bili su krajnji epilog upoznavanja s ribljim čudima čelika.
Dešava se, bio je jedini komentar našeg poslodavca.
Pitanja za vježbu:
Proces savijanja čeličnih šipki u ribu posljedica je humanističke ili pragmatičke svrhe znanosti?
Da li je izjava: Dešava se, implikacija Einsteinovih teorija relativnosti na scijentističku pretpostavku o koherentnom temelju znanosti?
Je li katapultiranje Ferhat-bega Vukovića primjer otuđenih moći znanosti?
