Voditelj projekta, doc.dr.sc. Isad Šarić, dipl.ing.maš. i viši asistent Adis Muminović, MA-dipl.ing.maš., s Odsjeka za mašinske konstrukcije, pomogli su nam da ideju pretočimo u aplikaciju koju smo poslali na razmatranje 28. decembra 2016. godine. Ubrzo zatim, 27. januara 2017. godine uslijedilo je i zvanično odobrenje projekta za implementaciju. – kaže Jasmin Smajić, koji je s kolegama i kolegicama Maidom Osmanlić, Alemom Miralemom, Aminom Pandžo, Vildanom Salihijem i Tarikom Ramićem tvorac ideje.
Objasnio nam je šta su to oni ustvari osvojili: Ultimaker 3 je najnoviji model 3D printera kompanije Ultimaker, koji je i jedan od najboljih u svojoj kategoriji. Mogućnosti ovog printera su mnogobrojne: printanje različitih boja i materijala u isto vrijeme, jednostavno korištenje, 99% sigurnost da će printani model biti urađen bez greške, ugrađena kamera za nadzor procesa printanja, WI-FI itd.
U mašinstvu je, objašnjava, većina proizvoda napravljena od čelika, pa tako i reduktor. Iako ovaj materijal ima brojne prednosti, nedostatak mu je velika težina, zbog čega modeli nisu baš podesni za premještanje. Ovaj problem ćemo riješiti printanjem plastičnih reduktora koji će biti potpuno funkcionalni i kao takvi odlični za pokazivanje studentima na vježbama i predavanjima.
Najjednostavniji primjer reduktora[1] su dva zupčanika gdje je jedan duplo manji od drugog. Ukoliko okrećemo manji zupčanik potrebno je da napravimo dva puna okretaja da bismo jednom okrenuli veliki zupčanik, objašnjava Smajić. Razlog zbog kojeg smo odabrali reduktor je to što je to jedan od sklopova koji u toku školovanja nismo u mogućnosti da vidimo zbog dimenzija i težine. Kada bi on bio napravljen od plastike lakše bi se po potrebi premještao iz prostorije u prostoriju, a studentima bi uvijek bio dostupan u cilju razumijevanja principa njegovog rada i mnogih drugih bitnih principa u mašinstvu. Način pojašnjavanja principa na realnim modelima je za studente mnogo prirodniji i prihvatljiviji, nego kada im se nude pojašnjenja uz upotrebu crteža, slika ili video materijala.
Studenti će dijelove reduktora, koje su prethodno modelirali u 3D softveru, isprintati na 3D printeru Ultimaker 3 od plastike. Međutim, tu postoji dimenziono ograničenje, jer je razmatrani reduktor dužine 850 mm i visine oko 500 mm, a maksimalne mjere koje se mogu printati na ovom printeru su 215x215x200 mm. Ovaj problem ćemo riješiti tako što ćemo kućište i vratila podijeliti na više segmenata, koje ćemo nakon printanja spojiti koristeći specifična ljepila. Prvobitni plan je bio da sitnije dijelove sklopa, kao što su vijci i ležajevi, koristimo od čelika ali ćemo i njih pokušati isprintati, kaže Smajić.
No, redaktor nije jedina stvar za koju 3D printer može poslužiti: Na mnogim predmetima se kroz crteže i slike prikazuju razni mašinski sklopovi. Sada će se uz crtež moći pokazati isti sklop i u stvarnosti, što će uveliko pomoći studentima da shvate konstrukciju i principe rada mašinskog sklopa.
Rad i trud studenata Mašinskog fakulteta u Sarajevu pokazuje da oni imaju jedinstvene ideje i da su itekako sposobni da donesu promjene. Nažalost, svi problemi s kojima se susreću ne mogu se riješiti printanjem.
[1] „Reduktor (lat. reductor: voditelj natrag) je uređaj ili mehanički prijenosnik s pomoću kojega se smanjuje brzina vrtnje pogonskoga vratila, radnoga vretena i drugog, a pritom se brzina vrtnje pogonskoga stroja ili motora ne mijenja. Ugrađuje se između motora i radnoga dijela nekoga stroja, vozila i slično kako bi se brzina vrtnje alata, pogonskih kotača ili drugog prilagodila uvjetima rada. Prijenos snage i gibanja kod reduktora se izvodi posebnim oblikom njegovih dijelova (na primjer zupčanici) ili trenjem (na primjer remen)“ (...) (preuzeto iz: Wikipedia; izvorno iz: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016).
