Objekti osnovne i srednje škole u Šamcu nalaze se na istoj lokaciji; dijele ih samo školska igrališta. Voda je, dakle, 16. maja u prijepodnevnim satima istovremeno prodrla u oba objekta i zadržala se u njima dugih 12 dana! Kada se povukla, ukazali su se jezivi prizori slični onima iz Orvelove mašte: uništeno je sve što se nalazilo na prvim spratovima školskih zgrada, zidovi su natopljeni prljavom vodom, a školska dvorišta okovana debelim, smrdljivim blatom.
Početkom juna, krenule su akcije čišćenja. Čistili su prosvjetni radnici, učenici, vojnici, volonteri iz mnogih gradova Bosne i Hercegovine. Radilo se danima. Hiljade knjiga i dokumenata, stotine dnevnika i računara, klupa i stolica, ormara i polica, završavalo je na velikim, blatnjavim gomilama smeća, zajedno sa globusima i geografskim kartama, mikroskopima i epruvetama, tablama, herbarijumima i izrekama mudrih ljudi ispisanih na hamer-papiru... Ogromne viljuške bagera kupile su i na kamione tovarile svaki dokaz da su u ove dvije zgrade više od 50 godina generacije sticale i prenosile znanja.
Danas su prostorije škola čiste, dezinfekovane i sablasno prazne. Na moć prljave vode podsjećaju samo jasne crte vodostaja na mokrim zidovima.
Štete koje se mogu iskazati brojevima...
Šteta od poplave u JU SŠC Nikola Tesla procjenjuje se na milion i tristohiljada KM. Uništeno je sve što se nalazilo u 9 učionica, biblioteci, kabinetima hemije, fizike i geografije i mašinskoj radionici; značajno je oštećen pod nedavno renovirane fiskulturne dvorane; prazne su ostale i prostorije pedagoga i školskog psihologa, Savjeta učenika, školske kuhinje i trpezarije. U vodi su 12 dana bile peći i pumpe školske kotlovnice.
U Osnovnoj školi Šamac ne pominju konačnu cifru procijenjene štete, ali podatak da je poplava uništila svih 75 kompjutera koje je škola posjedovala jasno pokazuje o kakvim se brojkama radi. Osim toga, prazno je ostalo i 6 učionica, a ni fiskulturna dvorana više nije za upotrebu.
... i štete koje je teško nadoknaditi
Srednjoškolska biblioteka više ne postoji. Uništeno je svih 7,5 hiljada knjiga. Školska lektira, stručna literatura, leksikoni, rječnici, časopisi...; sve što je kroz 50 godina postojanja škole sakupljano, čuvano, umnožavano, korišteno, završilo je na velikoj gomili smeća. S obzirom da nije postojala informatička obrada knjižnog fonda, konačno i nepovratno su nestali i podaci o knjigama koje je biblioteka posjedovala.
Blato i voda uništili su i sve stare dnevnike čuvane u biblioteci. Budući susreti generacija učenika ove škole nikada više neće počinjati otvaranjem starog dnevnika na katedri profesora!
Voda je potopila i sve matične knjige osnovne škole. Šta učiniti sa papirom i mastilom a da se knjige sačuvaju? Probali su smjestiti ih u zamrzivač, ali to nije bilo naročito efikasno. Bez ikakvog stručnog savjeta, prepušteni vlastitoj snalažljivosti, sada ih suše prirodnim putem, u nadi da će papir i tinta izdržati!
Komisije, posjete, procjene, obećanja
Direktor šamačke srednje škole, prof. Milivoje Džombić, uredno bilježi svaku posjetu komisije i delegacije, kao i imena dobronamjernih pojedinaca koji su posjetili školu i izrazili želju i spremnost da pomognu. Podastire na uvid zabilješke na kojima su nazivi zemalja, ustanova, organizacija, agencija, privatnih firmi, kao i imena pojedinaca. Spisak je impozantan i obećavajući. Uz Amerikance, Norvežane i Slovence koje pominje prof. Džombić, Slobodan Čeliković, direktor šamačke osnovne škole, dodaje još Japance i Poljake. Tu su i predstavnici entitetskih institucija koji su napravili uvid u stanje šteta i obećali pomoć.
Početkom jula najaktuelnija je faza isušivanja mokrih zidova. U osnovnoj školi nema uređaja za sušenje; prozori i vrata svih prostorija su širom otvoreni. Srednjoj školi je Emir Kulenović, vlasnik firme Prosystem iz Zagreba, donirao upotrebu dvije savremene sušilice koje rade na principu osmoze i vlagu iz zidova spuštaju u zemlju, a banjalučki Ekonomski fakultet stavio na raspolaganje još jednu, klasičnu..
Septembar?
Umjesto 13. juna, ova školska godina u Šamcu je okončana 15. maja. Za 402 učenika srednje škole i 491 osnovca, nastavno-obrazovni proces skraćen je za više od mjesec dana.
Šta ih čeka u septembru? Hoće li sljedeću školsku godinu nastaviti u improvizovanim prostorijama gornjih spratova svojih škola, ili će obećana pomoć na vrijeme sanirati posljedice velike poplave i omogućiti đacima redovno pohađanje nastave? Početkom jula na ovo pitanje niko ne zna odgovor. Katastofalna poplava koja je obeščastila čovjekovu potrebu i napor da stiče i prenosi znanja, izazvala je empatiju i potakla saučešće svijeta. Direktori škola vjeruju obećanjima i ne žele govoriti o alternativnim rješenjima.
Za sada se, međutim, sa sigurnošću može reći samo to da će rekonstrukciju fiskulturne sale osnovne škole finansirati vlada Japana i da radovi neće biti okončani do marta sljedeće godine.
