Muzika je jedan od onih oblika umjetnosti za koje možemo s pravom reći da i danas živi punim plućima. Mladi ljudi vezani su za muziku skoro u svim segmentima svoje svakodnevnice: u tramvaju, na dosadnim predavanjima, u kafićima, diskotekama i pabovima, uz igrice, filmove, smijeh i tugu, muzika je začin koji odgovara svim životnim situacijama. Naročito na mlade ljude, a ponekad i na cijelu generaciju, muzika ima snažan utjecaj koji uvjetuje način oblačenja, ponašanja, razmišljanja, i u tom smislu uređuje način života i nas, i naših učenika i naše djece. I dok je nekada nepoznavanje kapitalnog djela nekog književnika značilo nedostatak općeg obrazovanja, danas informiranost o najnovijoj pjesmi popularnog pjevača ili pjevačice može biti presudna u tome da li te raja percipiraju kao in ili out. Strast za muzikom kod učenika je toliko jaka da mnogi o žanru muzike koji slušaju, tekstovima pjesama i biografijama članova bendova znaju mnogo više nego njihovi nastavnici muzičkog. Uzmemo li pri tome da su temeljno poznavanje odrednica žanra i sviranje pojedinih instrumenata aktivnosti u koje se učenici i učenice često samostalno uključuju, bez pritiska roditelja, nastavnika, škole i bez ocjenjivanja, moramo zaključiti da se radi o izvanrednom primjeru unutrašnje motivacije – onoga prema čemu svaki nastavnik i svaka nastavnica treba da usmjerava svoje učenike. Kako je onda moguće da kada se prisjetimo svojih časova muzičkog, sve čega se možemo sjetiti je ta-ta-ta-tate-ta? Zbog čega učenici osnovne škole smatraju da je muzika mnogo zanimljivija od toga kako se ona predstavlja u školama?
Listajući Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u Federaciji Bosne i Hercegovine sa učenicima koji završavaju osmi razred, bio sam iznenađen činjenicom da od svih pjesama koje su trebali slušati tokom školske godine, i od pjesama koje su stručnjaci izabrali za njih, oni prepoznaju tek pjesmu Voljelo se dvoje mladih – Žute dunje. Učenici osmog razreda u učionici uglavnom slušaju klasičnu muziku koja im nije interesantna, pa me i nije iznenadio generalni stav razreda da niti jednu od ponuđenih pjesama nikada ne slušaju u svoje slobodno vrijeme:
PJEVANJE I SVIRANJE
- Svatovi uranili, zapisao: Cvjetko Rihtman, Vlasenica,
- Što se sjaje kroz prozorje, Bosna, zapisao: L. Kuba,
- Rožica sem bila, Međumurje, (sic!)
- Kiša pada, Međumurje (sic!)
- Žetva, pjesma iz Danske, prijevod i prepjev: Mirjana Ivanović,
- Pred Senkinom kućom, starogradska
- Tri put ćao, ćao, ćao, muzika i tekst: Ajka Kolaković.
- Već odavno spremam mog mrkova, Muzika i tekst: Zvonko Bogdan.
- Balon, Pjesma iz Italije.
- Mjesec, pjesma iz Japana.
- Idi kaži cijelom svijetu, crnačka duhovna pjesma.
- Stanica Podlugovi, muzika: Kornelije Kovač, stihovi: V. Dijak.
KANONI
- Kanon u F-duru, Johanes Brahms
- Viva, viva la muzica, kanon, M. Praetorius
II MUZIČKE/GLAZBENE IGRE/PLESOVI:
- Grk Zorba (sirtaki), M. Theodorakis – E. Goufas, Grčka.
- Dunavski valovi, Ion (Josif) Ivanovici, Rumunija
- Tango Jalousie (Tango ljubomore), Jacob Gade, Danska i Blue Tango, Leroy Anderson, Amerika
III SLUŠANJE MUZIKE:
- Kraj potoka bistre vode, sevdalinka u interpretaciji poznatih izvonača narodne muzike i Voljelo se dvoje mladih – Žute dunje, sevdalinka u interpretaciji poznatih izvođača zabavne muzike.
- Ah što ćemo ljubav kriti, III čin, opera: Hasanaginica, Asim Hrozić, sevdalinka u operi
- Studije za klavir (VIII, IV, V), Nada Ludvig Pečar, Koncertno predstavljanje - I akta, Annelka Bego Šimunić.
- Metamorfoze, Avdo Smailović.
- Tri minijature, Evgeny Derbenko. (harmonika)
- Male kompozicije za klavir, Menuet G-mol BWV 115 i Preludij u D-duru BWV 936 iz Šest malih preludija, J. S. Bach.
- Poloneza As-dur, op. 53. i Nocturno op. 9 br. 2, Frederic Chopin.
- Sonata C-dur, K 545, Facile, I stav, W. A. Mozart i Sonata D-dur, (Hob. XVI/37), I stav Allegro con brio, J. Haydn.
- Simfonija br. 5 u Cmolu, Sudbinska, I stav, L. Van Beethoven
- Can-can (Galop), Orfej u podzemlju, Jacques Offenbach.
- Uvertira i Čardaš (Klange der Heimat) iz operete Šišmiš, J. Strauss
- Habanera iz opere Karmen, G. Bizet,
- Napitnica iz opere Traviata i Hor Jevreja iz opere Nabuko, Giuseppe Verdi
- Vltava, iz ciklusa Moja domovina i Antonin Dvorak: Slavenski ples op. 46, br. 8. G-molu.
- I Got Rhythm i Amerikanac u Parizu, G. Gershwin
- Moja mala balerina, Charles Chaplin, muzika iz filma ''Svjetla pozornice'' (Limelight)
- Nagovještaj proljeća i Proljetna kola (Plesovi mladih djevojaka) iz baleta Posvećenje proljeća, I dio, Igor Stravinski.
(Okvirni Nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu Federacije BiH, spisak pjesama predviđenih za osmi razred.)
Sjećam se da se svijet, kada sam bio učenik drugog razreda srednje škole, dijelio na one koji slušaju domaću i stranu, pa onda na one koji slušaju narodnu, pop, rock i elektro muziku. Niste se mogli družiti s rokerom ukoliko ste slušali Harisa Džinovića – kao da ne govorite istim jezikom ili ne pripadate istim svjetovima. Na izletima i ekskurzijama odlazili smo na partije s ljudima istog muzičkog ukusa i uživali u pjesmama, spotovima i plesovima karakterističnim za našu vrstu muzike – naš svijet. Nažalost, o svojim muzičkim stavovima i izborima nikada nismo imali priliku razgovarati u učionici. Čini mi se da smo izvan škole živjeli za muziku, svađali se oko kvaliteta žanrova, individualnog ukusa, izgleda pjevača/pjevačice, njihovih stavova i sl. Tu se nisu samo formirali muzički ukusi, već i stilovi života koji i danas s nama žive. Sve je to prolazilo mimo škole, a ono što smo radili na časovima muzičkog nismo smatrali muzikom. I da se ne zove muzičko, ne bismo ni znali da s muzikom ima neke veze.
Listajući od 61. do 64. stranice Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za gimnaziju možemo jasno vidjeti da je nastavni plan i program pretrpan upravo onom vrstom muzike koja je današnjim učenicima strana:
(Prikazana je zastupljenost izvođača/kompozitora jedne vrste muzike u odnosu na drugu. Klasična muzika – 81 %, spiritual i džez – 2 %, solo pjesme – 2 %, narodne pjesme BiH – 11 %, pop i rock muzika – iako navedena u Okvirnom nastavnom planu i programu za gimnazije, bez ijednog autora ili numere – 0 %, tradicionalna bosanskohercegovačka muzika – 4 %.)
S obzirom na nastavni plan i program, jasno je kako se desi da nastavnici od jednog od najzanimljivijih predmeta u cjelokupnom obrazovanju naprave dosadan čas. Ali, odakle dolazi potreba za tolikom količinom klasične muzike u kojoj učenici, uglavnom, ne uživaju?
Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu ne postoji nastavnički smjer, pa Dalia Bajrić, studentica IV godine smatra da nije kompetentna da predaje u osnovnim i srednjim školama zbog nedostatka iskustva, uprkos tome što je položila metodiku i pedagogiju sa osnovama psihologije. U nastavnim planovima i programima trebale bi biti zastupljene i ostale vrste muzike, ali je upitno koliko su nastavnici sposobni da govore o tim vrstama muzike budući da se na Akademiji pored klasične muzike samo jazz i elektronska muzika obrađuju, i to putem izbornih predmeta. Nisam kompetentna, ali sam spremna da naučim. Dakle, kako možemo očekivati od nastavnice da govori o rock muzici i njenim karakteristikama kada se ni ona s tim sadržajem nije susrela tokom obrazovanja? U konačnici, nastavnici predaju onaj sadržaj koji im je poznat, a to je većinom klasična muzika, teorija i historija muzike.
Na pitanje Šta je muzika niti jedan učenik osmog razreda osnovne škole nije znao odgovor, niti im je odgovor, kako kažu, ikada ponuđen. Iskreno, niti ja ne bih znao dati niti jednu definiciju da ne znam definirati književnost, pa analogijom prenijeti tu definiciju na muziku.
Oxford Universal Dictionary kaže da je to:
Vokalni ili instrumentalni zvuk (ili oboje) kombiniran na način da proizvede ljepotu forme, harmoniju i izrazi emociju.
Wikipedija kaže da je to:
Forma umjetnosti čiji su mediji zvuk i tišina.
(Tako sam nešto i ja rekao, samo bez tišine.)
Zapravo definicija muzike, kao i definicija bilo koje umjetnosti ima mnogo, a svaki novi žanr trudi se da na neki način izazove prethodnu definiciju. Stoga, zašto ne bismo školsku godinu počeli pitanjima Šta je muzika? Koju muziku slušate? Zašto baš tu, zašto ne neku drugu? Šta mislite o klasičnoj, narodnoj, rock, elektronskoj muzici? Šta je svim tim vrstama zajedničko, a šta različito? Kako bi čas muzičkog izgledao da poslušamo prijedlog učenika osmog razreda: da svaki učenik ima zadatak da na jedan čas donese pjesmu koju rado sluša i kaže nešto o toj vrsti muzike, pjesmi i izvođaču? Zar ne bi svi učenici nakon samo godinu dana usvojili mnogo više znanja nego udarajući po stolu u nadi da će ubosti ritam ili da će mu neko sa više osjećaja pomoći? Iako je osmi razred jednoglasno rekao da ne voli klasičnu niti jazz muziku, isto tako su priznali da nikada nisu bili u prilici slušati jazz ili koncert klasične muzike. Petog septembra 2015. Sarajevska filharmonija izvela je koncert na platou Skenderije gdje su posjetioci imali priliku čuti muziku najvećih holivudskih filmskih ostvarenja: My Fair Lady, Star Wars, Kum, Nemoguća misija, Pirati s Kariba, Indiana Jones i dr. Od trećeg do osmog novembra 2015. održat će se 19. internacionalni muzički festival Jazz Fest Sarajevo. Zar to ne bi bio odličan način da se učenici upoznaju sa vrstama muzike koje im nisu drage jer se s njima nisu susretali? Zašto ne bismo na čas muzičkog pozvali savremenog bosanskohercegovačkog muzičara da kaže nešto o svom pogledu na muziku, o načinu na koji je on naučio da svira instrument ili da pjeva?
S obzirom na obrazovanje nastavnika muzičkog, da li bi znali odgovoriti učenicima na pitanja o muzici koja njih zanimaju? Jasno je da bi znali ispričati biografiju Betovena, Mocarta, Hajdna ili Lista, ali ako bi ih učenik pitao Šta je turbo-folk muzika?, da li bi znali ponuditi odgovor? Ukus se gradi tako što smo duži period izloženi nekom utjecaju. U današnjem društvu ono čemu su mladi najviše izloženi je turbo-folk muzika, pa nije ni čudo što mladi znaju sve pjesme Cece, Dare, Seke i kolegica. Ukoliko im obrazovanje ne ponudi raznovrsnost muzičkih žanrova, ne možemo ni očekivati renesansu kulture. Svakako da učenici trebaju slušati i klasičnu muziku, ali ništa više ili manje od ostalih vrsta muzike: bluz, elektronska, rok, pop, metal, hip-hop, jazz, pank, itd. U ovako siromašnom društvu ne možemo očekivati da će se učenik igrom slučaja pojaviti na mjestima na kojima se pušta neka vrsta muzike s kojom se nije do tada susreo, pa obrazovanje igra glavnu ulogu u razvoju muzičkog, književnog, sportskog, likovnog, filmskog, pozorišnog i drugih ukusa. Opterećivanje učenika klasičnom muzikom može samo postići kontraefekat i otjerati učenike od svega što ih asocira na klasičnu muziku, pa tako i od kulture općenito. Propadanje pozorišta, muzeja i drugih kulturnih institucija nije vezano za nedostatak finansija koje država treba pružiti, već za nisku svijest o vrijednosti umjetničkog djela, a takva se svijest prevashodno razvija u porodici i obrazovanju.
