April 2016.
Početkom aprila 2016. godine ministar obrazovanja Kantona Sarajevo Elvir Kazazović započeo je najavljenu reviziju nastavnih planova i programa za sve predmete svih razreda u osnovnim i srednjim školama. Među njima i za predmet bosanski, hrvatski, srpski jezik (i književnost), gradivom najobimniji. Ne osvrćući će se na različiti obim predviđenog posla, određuje da sve komisije za reviziju budu petočlane. Na sastanku svih aktiva, nakon dilema koje nisu razriješene (kratak rok, nejasne upute, nedefinisani ciljevi), dogovoreno je da se preciznije definišu ishodi, u skladu s materijalima državne Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO), i da se gradivo olakša izbacivanjem određenih sadržaja.
Komisija za predmet BHS jezik skrenula je pažnju ministru na to da je potrebno sadržaje i ubacivati, a ne samo izbacivati ilustrujući to primjerom da je na spisku pisaca čija se djela nalaze u čitankama od 6. do 9. razreda navedeno samo pet žena – sve drugo su muškarci. Komisija je izrazila bojazan da će tako postavljena i na brzinu provedena reforma prouzrokovati nove probleme – nejednakost u izmjeni već loše postavljenog sadržaja, nedovoljno jasna objašnjenja zašto se neki sadržaj izbacuje, potrebno vrijeme da se svim nastavnicama i nastavnicima obrazloži zašto je uopće nužno izbacivanje sadržaja ako za tri godine, po najavi Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, u škole dolazi novi kurikulum.
Shodno tome Komisija predlaže da ministar donese odluku po kojoj nastavnici ne bi bili obavezni realizirati sve nastavne sadržaje iz važećeg NPP-a, a da formirane komisije definiraju privremene ishode koji bi pomogli nastavnicima da usmjere svoj rad u učionici. Komisije za tri predmeta iz kojih se provjerava znanje na eksternoj maturi bile bi obavezne da NPP usklade i sa budućim testiranjima znanja učenika sarajevskih škola. Također, predmeti čiji sadržaji ulaze u okvire međunarodnog PISA testiranja bili bi obavezni da usaglase privremene ishode sa ciljevima međunarodnog testiranja.
Komisija je zatražila da se unaprijed odredi budžet za sve najavljene aktivnosti. Ministar se na probleme oglušio, a prijedloge rješenja nije usvojio.
April – maj 2016.
U Komisijama u početku nije bilo metodičara. Ministar će tek nakon formiranja komisija reći da se i oni uključe, ali je izbor prepustio predsjednicima komisija, bez informacija o predviđenom budžetu i vrsti angažmana.
Članovi i članice Komisije za reviziju NPP-a za BHS jezik dogovaraju se potom da neće dirati važeće NPP-ove, već napisati ishode učenja i predložiti nastavnicima više slobode u biranju sadržaja iz programa kako bi dostigli predviđene ciljeve. Jedan od članova Komisije predlaže da sastavi prijedlog dodatne lektire kako bi se radilo na razvijanju čitalaštva u gimnazijama. To ostali prihvataju.
Dalje ne rade ništa, jer ministarstvo ne dostavlja dogovorena pismena rješenja o imenovanju članova Komisije za izmjene i dopune nastavnih planova i programa. Tek nakon što ona budu završena i potpisana 20. maja (s datumom iz aprila!) počinje se s radom.
Unatoč radikalno skraćenom roku, Komisija na vrijeme završava posao i formuliše radnu verziju dokumenta gdje se nastavnicima ostavlja izbor da sami izostave 25 posto sadržaja za koji smatraju da ne doprinosi ciljevima nastave niti ishodima učenja, a da to vrijeme iskoriste za ponavljanje i utvrđivanje onog gradiva koje tome doprinosi. Radna verzija sadrži i prijedlog djela savremenih autorica i autora, među kojima su Coetzee, Maalouf, Kundera, Carver, Szymborska, Schlink, Veličković, Jergović, Džamonja, Lazarevska, Zaimović, itd.
Juni – august 2016.
U rad komisije uključuje se profesor na Katedri za metodiku nastave BHS jezika i književnosti pri Odsjeku za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Muhidin Džanko. On dobija uvid u radnu verziju prijedloga revizije i nema primjedbi na nju. Na sastanku Aktiva nastavnika BHS jezika i književnosti održanom 17. 6. u Katoličkom školskom centru u Sarajevu, svi nastavnici i nastavnice, njih oko 200, već su upoznati s dokumentom i glasanjem ga usvajaju.
Nakon toga iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda šalju Komisiji primjedbe koje se odnose na nedostatak metodičko-didaktičkih uputa i stručnih zvanja. Komisija primjedbe usvaja i u skladu s tim koriguje tekst. Polovinom augusta, Ministarstvo imenuje koordinatore iz PPZ-a da ujednače sve dokumente. Koordinatori šalju izgled naslovne strane i traže dodatne formalne tehničke izmjene, čemu se također odmah udovoljava.
Dokument biva objavljen krajem augusta na stranici Ministarstva. Nastavnici potom zahtijevaju da se u dokument doda i informacija s kojim diplomama se može predavati u školi. I to se u predviđenom roku za završetak revizije čini.
Septembar
Početkom septembra na e-mail adresu predsjednika aktiva nastavnika BHS jezika i književnosti Namira Ibrahimovića dolazi pismo Gorčina Dizdara, unuka Maka Dizdara, s pitanjem da li je “lista za literaturu predložena kao dodatak kanonskim djelima, ili ona predstavlja kompletnu listu koja zamjenjuje dosadašnju listu lektire", na šta je Ibrahimović odgovorio da se radi o dodatku na važeći nastavni plan i program, neobaveznom. I to je bio jedini upit Komisiji u vezi sa spornom temom.
Potom se 22. 9. u magazinu Stav pojavljuje tekst pod naslovom Jesu li bosanski književni klasici nepoželjni u bosanskim školama? koji potpisuje Sanjin Kodrić, profesor bošnjačke književnosti na već pomenutom Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta.
Od bosanskih književnih klasika u ilustraciji teksta prisutna su šestorica bošnjačkih: Dževad Karahasan, Mak Dizdar, Alija Isaković, Safvet-beg Bašagić, Nedžad Ibrišimović i Musa Ćazim Ćatić. Njihovi portreti prekriženi su crvenim znakom x. Sve njih, po Kodrićevim riječima, iz lektire za srednje škole izbacili su članovi revizorske komisije, srednjoškolski profesor Damir Šabotić i nastavnik u osnovnoj školi Namir Ibrahimović, u saradnji s glavnim urednikom Školegijuma i Kodrićevim kolegom s Odsjeka, profesorom srpske književnosti Nenadom Veličkovićem, za čiji uticaj na sadržaj revizije kao dokaz navodi Veličkovićeve kritike ideološke indoktrinacije djece u školama objavljene u Školegijumu (ne ulazeći u njihovu analizu i ne osporavajući njihovu tačnost). Profesor Kodrić ignorira činjenicu da su u reviziji učestvovali srednjoškolske i osnovnoškolske profesorice Alma Jakubović, Velida Tinjak, Dženita Hrnjičić te drugi njegov kolega, univerzitetski profesor Muhidin Džanko. Tako konstruira antibošnjačku zavjeru trojice ljudi koji su nekako uspjeli preći sve barijere, prevariti 200 nastavnika i nastavnica, PPZ i Ministarstvo s ciljem da kroz školstvo i nastavu književnosti negiraju i onemoguće razvoj bošnjačkog nacionalnog identiteta.
Ministar Kazazović nakon negativnog publiciteta koji revizija dobija zahvaljujući Kodrićevoj konstrukciji poziva članove i članice Komisije 26. 9. na razgovor. Na sastanku se dogovara da Komisija do 3. 10. pošalje dopunjeni program za gimnazije koji će uključivati i spisak lektire iz važećeg NPP-a, koji bi se objavio na stranici Ministarstva, na kojoj inače nije bilo i nema važećeg plana i programa, čime bi se nedvosmisleno opovrgle Kodrićeve neutemeljene optužbe. Komisija se obavezuje da na listu prijedloga uključi i neke od autora koje je Kodrić u svojim tekstovima imenovao kao važne za bošnjačku kulturu, između ostalih Irfana Horozovića s djelom Imotski kadija, ili Dževada Karahasana s romanom Šahrijarov prsten.
Nakon sastanka s ministrom, Šabotić odgovara Kodriću na Prometeju, a Ibrahimović na stranici Školegijuma. U oba odgovora objašnjava se javnosti da su Kodrićeve optužbe neosnovane te da nikakvog izbacivanja nije bilo, već da je urađeno ono što je ovdje već rečeno – data je nastavnicima sloboda da sami izbace 25 posto sadržaja u svrhu dostizanja ishoda učenja i ostvarenja nastavnih ciljeva.
Bez obzira na dogovor, Ministarstvo ne objavljuje dopunjeni tekst revizije. Takozvana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti 29. 9. organizuje tribinu. Njen najugledniji i u javnosti najprisutniji član Muhamed Filipović u cijeloj priči je vidio izvjesno „obnavljanje atmosfere negiranja bošnjačke kulture“.
Autori revizije ne ostaju pošteđeni ni govora mržnje sa stranica Dnevnog avaza. Književnik Abdulah Sidran članove komisije i Nenada Veličkovića naziva „grupom štetočina“, što redakcija ističe i u naslovu teksta.
Oktobar
Kodrić u magazinu Stav 6. 10. objavljuje i drugi tekst pod nazivom Pozadina skandalozne revizije nastavnih planova i programa. Zadržava se opet, kao i u prethodnom tekstu, na dvojici članova Komisije za reviziju. Ne odustaje ni od uticaja Veličkovića na njihov rad, iako ovog puta priznaje da ga „učitava“ jer nikakvog dokaza o njegovom uticaju na reviziju nema ni u vidu potpisa niti bilo čega drugog.
Isto radi i direktorica Prosvjetno-pedagoškog zavoda Dina Borovina, u istom broju Stava. Njena izjava smještena je u antrfile teksta pod nazivom Ko je krivac za izbacivanje bošnjačkih klasika iz lektire autora Ediba Kadića. Njena je zamjerka što u reviziju nije bio uključen PPZ (iako, kako smo vidjeli, jeste), već „neki tamo nastavnici“ i Nenad Veličković. Pitali smo je na čemu temelji svoju tvrdnju da je Veličković uključen u cijelu priču. Odgovorila je da je informaciju pročitala „iz izvora s elektronskih medija“. Pritom, u tom momentu, niti iz jednog drugog izvora nije mogla pročitati to što tvrdi osim iz Kodrićevog teksta, a Kodrić također svoju tvrdnju o prisustvu Veličkovića u reviziji pojačava spornom izjavom Dine Borovine.
Direktoricu Borovinu pitali smo i zašto spominje samo Ibrahimovića, a ne i druge članice i članove Komisije, naprimjer metodičara Muhidina Džanku. Njen odgovor je: „Nažalost, nisam upoznata ko su članovi komisije, te profesora Muhidina Džanku nisam mogla ni spomenuti.“ U dokumentu revizije koji je jedno vrijeme bio na stranici Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS i u čiji je uvid tokom njegove pripreme imao PPZ navedeni su svi članovi i članice Komisije.
U međuvremenu, 6. 10., sastaje se Savjet za obrazovanje Stranke demokratske akcije. Sastanku prisustvuju ministar Kazazović, koji je ujedno i njegov član, i profesor Sanjin Kodrić. Na sastanku se donosi odluka da reviziju treba poništiti, što sutradan ujutru ministar Kazazović i čini, šaljući u sve škole u Kantonu Sarajevo obavijest sljedeće sadržine:
„Cijenjeni/cijenjena,
Obavještavam Vas da su od početka školske 2016/2017. godine na snazi revidirani nastavni planovi i programi po kojima će se realizirati nastava iz svih predmeta osim za predmet Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost. Važeći planovi i programi su objavljeni na zvaničnoj web stranici Ministarstva.
Za predmet Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost nastava će se realizirati prema nastavnom planu i programu koji je do sada bio u upotrebi. Formirat će se novi stručni tim, koji će raditi na izmjenama predloženog nastavnog programa.“ (U potpisu: ministar obrazovanja KS Elvir Kazazović.)
Ovakvu je odluku ministar Kazazović donio uprkos dogovoru koji je imao s članovima komisije, bez ikakvih konsultacija s njima, bez ikakvog obrazloženja. Na taj način je lojalnost stranci pretpostavio ugledu 200 nastavnica i nastavnika, omalovaživši ne samo njihovu stručnost i kompetentnost, nego i cijelu demokratsku proceduru kojom je sam upravljao.
Dan nakon ministrove odluke održan je sastanak Aktiva nastavnika bosanskog, hrvatskog srpskog jezika i književnosti. Sastanku je prisustvovalo 90 nastavnica i nastavnika iz 71 osnovne i srednje škole. Nastavnici nisu krili razočarenje, pa ni ogorčenje. Razlog je taj što su po prvi put oni sami učestvovali u reviziji i što im ona nije odobrena. Sastanku aktiva prisustvovao je i Sanjin Kodrić koji je pokušao otvoriti raspravu o reviziji, čemu su se nastavnici usprotivili. Predsjednik aktiva Namir Ibrahimović uskratio mu je pravo da utiče na dnevni red sastanka na čiji je početak zakasnio, podsjetivši ga da nije član aktiva, ostavljajući otvorenom mogućnost da o toj temi raspravljaju u okviru javne debate koja bi se uskoro organizovala. Na Kodrićev argument da sastanku prisustvuje po ovlaštenju ministra odgovoreno je da sastanak ne saziva ministar već aktiv. Nakon sastanka, Kodrića smo zamolili za izjavu. Odbio je, ali je ponudio da mu pošaljemo pitanja na koja bismo željeli da odgovori. Poslali smo sljedeća:
Koje ste argumente iznijeli na Odboru za obrazovanje SDA u korist Vaše teze da je revizija Nastavnog plana i programa B, H, S jezika i književnosti isključila iz lektire bosanskohercegovačke i bošnjačke autore? Možete li ih ovdje ponoviti.
Kako tumačite činjenicu da je Ministarstvo tako ekspresno reagovalo u ovom slučaju s poništenjem revizije dok, recimo, na kritike pravilnika, zakona, eksterne mature i sl. ne čini ništa?
Potencirali ste u svoja dva teksta u Stavu o reviziji dvojicu autora, Damira Šabotića i Namira Ibrahimovića. U samoj reviziji ih je navedeno više, između ostalih i relevantni metodičar kad je u pitanju sarajevski univerzitet, profesor Muhidin Džanko. Zašto gospodu Ibrahimovića i Šabotića smatrate odgovornijima od njega, ali i od ostalih pomenutih?
Insinuirali ste uticaj profesora Nenada Veličkovića na reviziju. Šta su Vaši konkretni argumenti za to?
U prvom tekstu zamjerili ste izbacivanje autora bošnjačke i bh. književnosti, potom su uslijedili odgovori Namira Ibrahimovića i Damira Šabotića u kojima objašnjavaju da izbacivanja nije bilo. U drugom tekstu im potom zamjerate što u prijedloge lektire nisu uvrstili autore koje spominjete. Možete li konkretno odgovoriti da li i dalje stojite pri tezi da su izbacivali ili ih smatrate odgovornima za neuvrštavanje Sušića, Dizdara, itd?
Ako ih smatrate odgovornima za izbacivanje nekih autora, možete li konkretno navesti šta je bilo u Planu i programu koji su oni revidirali, a da je to revizijom izbačeno?
Do dana objavljivanja nismo dobili odgovor(e).
Kontaktirali smo SDA da dobijemo uvid u zapisnik sa sastanka Savjeta, nismo dobili odgovor. Kontaktirali smo i Ministarstvo da nam daju na uvid zvanično obrazloženje poništenja revizije i razloge koji su ga uslovili, nismo dobili odgovor.
Na zadnjem sastanku ministra s predstavnicima stručnih aktiva koji je održan 11. 10. Namir Ibrahimović je pitao ministra šta je konkretno uticalo na to da se ponište izmijenjeni tekstovi. Ministar je rekao da uzrok nisu samo Stavovi Sanjina Kodrića već i nekih akademika, ne precizirajući kakvi stavovi i kojih akademika.
Reviziju kojoj je posvećen ovaj tekst Ministarstvo je radilo o svom trošku i po svojim pravilima. U ovom trenutku ono sarađuje sa OSCE-om i organizacijom Save the Children na dvije daleko zahtjevnije reforme. Jedna se odnosi na primjenu ishoda učenja u okviru jezičko-komunikacijskog područja (u okviru predmeta BHS jezika i književnosti), a druga je kurikularna reforma koja podrazumijeva izmjenu cijelog važećeg nastavnog plana i programa kako u osnovnim tako i u srednjim školama. Pred čelnim ljudima ovih međunarodnih institucija sada stoji otvoreno pitanje: Hoće li oko milion maraka namijenjenih za te dvije reforme uložiti na viziju školstva kakvu ima jedna konzervativna nacionalna stranka? Je li njihov partner u reformama Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo ili Savjet za obrazovanje Stranke demokratske akcije?