U facebook-reakciji na tekst Studij prava kao kurs patriotizma[1], Haris Zahiragić služi se retoričkim sredstvima koja zaslužuju detaljnu analizu. Već i sama njegova odluka da reaguje komentarom na facebook-zidu, a ne u formi polemičkog teksta, koji bi bio objavljen na istom mjestu i sa istom uredničkom pažnjom na portalu Školegijuma, dio je te strategije – da se površnost i neobaveznost rasprava na društvenim mrežama iskoristi kako bi se sa sebe skinula odgovornost za smisao cijelog teksta.
U nastavku će njegov komentar/reakcija biti predstavljen u cijelosti, ali tako da će pojedini dijelovi biti analizirani, s ciljem da se ukaže na vrstu i kvalitet njegovih argumenata. Tekst reakcije dajemo pod navodnicima, bez korektorskih intervencija.
"Tekst na skolegijum.ba pocinje recenicom: „Domovina iznad prava...“, aludirajuci na video klip koji smo snimili na PFSA, povodom sramotne politicke prvostepene odluke (a ne prvostepene presude) da je Seselj nevin po svim tackama optuznice.
a. Tekst ne aludira. Aluzija je iskaz kojim se prikriveno govori o nečemu, nejasno, neodređeno. Tekst jasno i nedvosmisleno kaže da se odnosi na pomenuti klip. Zahiragić ne zna šta je aluzija. Koristi čestu frazu, iz neznanja ili polemičke podlosti, i insinuira da je tekst nejasan, odnosno da nema hrabrosti da nastupi otvoreno.
"Ako je ova sramotna odluka pravo, onda je svakako domovina iznad prava, sto vam ocito nije po volji."
a. Odluka je donesena u sudskom procesu, na priznatom sudu, i donijele su je legitimno izabrane sudije s adekvatnim iskustvom. U tom smislu ona jeste pravna odluka. Ona može biti pogrešna, i može to biti iz više razloga. Pravna analiza to može pokazati. Zahiragić svoj stav da je odluka sramotna (pogrešna) ne temelji na takvoj analizi. On stav izrečen na jednom pravnom fakultetu, u ime studenata tog pravnog fakulteta, o pravnoj stvari, izvodi iz domena prava.
b. Logika kojom operiše u ovoj rečenici primjer je nekorektnog hipotetičkog silogizma; iz premisa ako je p onda q i q nije p; slijedi r – domovina je iznad prava. (Htio je reći da je domovina iznad sramne odluke? Zahiragić sigurno ima razloge da tako misli i da u to vjeruje, ali on te razloge nije u stanju da suvislo izloži, onako kako bi se očekivalo od studenta prava i od osobe koja vodi studentski parlament jednog uglednog univerziteta.)
c. Zahiragić dodatkom na svoj pogrešni silogizam – da nama (Kojim nama? Šta konkretno?) nije po volji – insinuira da su neki oni protiv prava (pravo je ono što on misli da je pravo, a ne ono što zastupa Međunarodni sud u Hagu) i protiv domovine (ona je ono što on misli da jeste, a ne ono što misle drugi). Tekst Studij prava kao kurs patriotizma za takvu tvrdnju ne nudi osnovu. Naprotiv, pisan je s implicitnom tezom da je pravo izuzetno važno sredstvo neophodnih reformi u našoj zemlji.
"Nije po volji ni Bakiru Hadziomerovicu (koji je do podne kandidat za clana predsjednistva – a poslijepodne frontman u grupi pod imenom „Karine“) i Vuku Bačanoviću (Samoprozvanom intelektualcu – koji je psovao Armiju BiH dok je radio kao profesor u Gimnaziji Obala) koji kao urednici zuto-stamparskog portala novi.ba, koristeci se Goebbelsovim metodama, porede mene i Seselja, s tim da daju Seselju prednost nada mnom, jer je on, kao, najbolji student u historiji PFSA. Nisam ja ni prvi, a ni posljednji, koji se nasao na sistemskom i sinhronizovanom udaru od strane ovih standardnih, iskljucivo bosnjackih i muslimanskih hejtera. Iako sam svjestan da povod ove sistemske harange, za koju imam materijalne dokaze da dolazi od strane „crvenih kmera“ i njihove light varijante, potpomognute ovim piskaralima koji konstatnto rade protiv drzave za par stotina dolara ili `pak par hiljada dinara mjesecno (u ovisnosti ko narucuje), nisu moje izjave o covjeko-polcima (homosexualcima homo – čovjek, sex – pol – ovaj put samo njegujem bosanski jezik), niti klip koji smo snimili kao poruku Seselju. Zasmetalo im je to sto u kancelariji USP-a pored grba BiH, stoje i ljiljani - kao simboli stogodisnjeg kontinuiteta BiH, zasmetalo im je sto je djevojka u klipu pod hidzabom na PFSA, zasmetala im je grandiozna proslava 1. marta, sa vatrometom i mapiranjem zgrade UNSA, zasmetala im je borba protiv privatnih fakulteta koji prodaju diplome na kojim im djeca studiraju, a neki od njih predaju, zasmetala im je borba protiv visokih plata preko ledja studenata, zasmetala im je borba protiv bubica jer im odgovara da patriote ostanu neobrazovane ..."
a. Ovaj dio komentara ne odnosi se na Školegijum nego na polemiku koju Zahiragić vodi na drugim stranama. U tekstu Školegijuma nema niti jedne riječi koja upućuje na teme o kojima Zahiragić govori, osim teme homoseksualne orijentacije.
b. S tim u vezi, njegujući bosanski jezik, on pokazuje temeljno nepoznavanje etimologije: u složenici homoseksualnost prvi dio je grčki – homos (ὁμός), isti, a drugi dio latinski – sexus, spol. Pri tome, njegova je dosjetka, rezultat neznanja, maliciozna, jer insinuira da su homoseksualne osobe pola-ljudi. (Da je koristio uobičajeno i korektnije spol (norma bosanskog jezika) umjesto pol (norma srpskog jezika), ova bi se malicioznost izgubila, a s njom i loša dosjetka.) Tako, iza njegovanja bosanskog jezika, a zapravo srpskog, stoje: malicioznost i neznanje.
"Medjutim, kada ste se vec referisali na klip koji smo snimili bez scenarija, iz prvog snimanja, mobitelom, za 10 minuta (jer za tu aktivnost koja je rezultat spontanih razgovora, kao ni za fasistu Seselja, nismo imali vise vremena), te kada nas kritikujete zasto nismo sa pravnog aspekta obradili temu Seselja, onda sam vam duzan par objasnjenja. Poruke sa pocetka klipa, poput one o prvoj ljubavi, su nista do, kako ste i sami rekli, djecije poruke, ali posto je Seselj nista drugo do maloljetni adolescent, zarobljen u tijelu starog, bolesnoumnog i bolesnog covjeka, mislimo da samo takve poruke do njega i dopiru (satira)."
a. Iz klipa se ne može zaključiti da je satiričan. Zahiragić ne zna šta je satira. Kvalifikacija da je Šešelj maloljetni adolescent opet je osnova za pogrešan zaključak: da satira (koja to nije!) jedina dopire do adolescenata zarobljenih u tijela starih, bolesnoumnih ljudi.
"Ova oslobadjajuca presuda, u prvom stepenu, nije nista do podgrijavanje politickih prilika u Srbiji, u izbornom vaktu, isti je motiv bio i sa pustanjem Seselja iz pritvora (sto je presedan u praski Haskog tribunala), jer je Aleksandar Vucic intezivirao odnose sa Rusijom. Svakako vjerujem da ce Seselj u drugostepenom (zalbenom) postupku biti presudjen, ali opet neadekvatno, sto ce biti tema pravne analize i analize rada Haskog tribunala u sluzbi SANU (od strane SPUS-a i USP-a), a na racun pokusaja predstavljanja klasicne agresije kao gradjanskog rata, rata u kojem su Bosnjaci granatirali pijacu Markale i dejstvovali snajperima po gradjanima Sarajeva, rata u kojem su prijedorski Bosnjaci sami sebe obiljezavali bijelim trakama, rata u kojem su Bosnjakinje same sebe silovale i kao uslov za izlazak iz tih tortura, same sebi odredile da moraju roditi cetnicko kopile i tako dalje..."
a. I ponovo, ništa od navedenog nije bila tema teksta u Školegijumu. Međutim, cijela ova politička projekcija izbjegava da pomene prvostepenu presudu Radovanu Karadžiću, izrečenu tek nekoliko dana ranije. Ono što Zahiragić propušta da kaže kao student prava, i kao koautor klipa snimljenog na pravnom fakultetu, jeste: kojim se pravnim argumentima utvrđuje tačnost haških presuda? Kada su one političke, a kada nisu?
"Znam da bi ste voljeli da smo mi Bosnjaci, kao i ostali stanovnici Sarajeva i BiH koji su patriote, postali poput Seselja – ali nismo – niti cemo ili ostali poput Alije Sirotanovica (koji je navodno, kada mu je rezim ponudio nagradu zato sto je prebacio normu u rudniku, rekao da mu samo daju vecu lopatu kako bi mogao jos vise rude iskopati). Nismo ostali poput Sirotanovica, ali jesmo poput nekog drugog Alije, koji nam je vratio nadu u nas same, nadu koju ste tako bjesomucno pokusavali ubiti stotinama godina, podmecuci Muje i Sulje samo u viceve, Mesu Selimovica i njegovog Ahmeda Nurudina kao klasicnog muslimana, Ivu Andrica i tako dalje u nedogled."
a. Zahiragić ni iz teksta na koji reaguje, a ni iz cjelokupnog angažmana Školegijuma, ne može dokazati da bismo mi voljeli to što on pretpostavlja. I ovdje, ponovo, bez argumenata, bez činjenica i bez dokaza insinuira; na jednoj strani ste vi (budući da piše povodom teksta u Školegijumu, koji mu se ne dopada, to se onda odnosi i na Školegijum), a na drugoj mi, Bošnjaci. U redakciji Školegijuma angažovani su ljudi različitih identiteta, a među njima ima i Bošnjaka. Zahiragić ne kaže ko su ti njegovi mi-Bošnjaci; iz njegovog pominjanja dvojice Alija, Muje, Sulje, Meše Selimovića i Andrića može se zaključiti da su to oni koji prema određenim identitarnim temama dijele njegovo mišljenje. Bošnjaci su oni koji misle kao on, nisu Bošnjaci oni koji misle drugačije od njega. To je stav politički, i stranački, ali nije akademski, između ostalog i zato jer član 9. stav 2. Statuta Univerziteta u Sarajevu kaže da su Članovi akademske zajednice dužni da unutar Univerziteta djeluju politički neutralno u odnosu na svoja eventualna stranačka opredjeljenja.
"One neupucene, koji tako glasno i ponosno isticu da je zlotvor Seselj, najveci fasista jos od Hitlera, najbolji student PFSA u historiji, bih zelio upoznati sa cinjenicom da je Seselj u tom vaktu bio istaknuti clan Komunisticke partije, koja ga je rezimski skolovala, zatim postavila za asistenta na Fakultetu politickih nauka, sto opet govori o karakteru federacije u kojoj smo nekada zivjeli. Seselj - cije se znanje o pravnoj nauci svodi na vulgarizme, spinove i uvrede zrtava, Seselj ima isti pristup pravnoj nauci, kao sto vi imete pristup plemenitoj profesiji novinarstva."
a. I ponovo, primjedbe iznesene u reakciji nemaju veze sa tekstom objavljenim u Školegijumu. Ako Zahiragić tvrdi da je Školegijumov pristup plemenitoj profesiji novinarstva zasnovan na vulgarizmima, spinovima i uvredama žrtava, onda on to ili mora dokazati ili se služi klevetom. Dok se ne odluči za jedno od ovoga dvoga, njegov gornji iskaz je još jedna insinuacija.
"Za kraj bih se zelio zahvaliti svima koji meni kao predsjedniku SPUS-a dajete toliki medijski prostor, kakav ne dobiju ni politicke partije koje uloze stotine hiljada u kampanju, tako da mediji koji rade objektivno i nezavisno lakse mogu doci do pravih informacije vezane za SPUS, koje istinito i objektivno prenesu na cemu im se zahvaljujem."
a. Ovdje nije jasno da li je Zahiragić ironičan; ne zna se kome se obraća, na koje medije misli i na kakve kampanje. Rečenica je konfuzna, a sintaksa nekorektna: da li se zahvaljuje nama koji mu dajemo medijski prostor, ili medijima koji objektivno prenose informacije?
b. Za slučaj da se radi o ironiji, u smislu da mediji ne daju priliku Zahiragiću da prezentira prave informacije: Školegijum je u više navrata pokušavao stupiti u kontakt sa njim, preko kancelarije SPUS-a i privatno, ali nije dobio odgovor.
"Informacije o radu i aktivnostima SPUS-a, koji, usput receno, nema veze sa Studentskim pohodima, na koje ja licno nikada nisam otisao (ali sve su prilike da cu otici, jer cim ih ovi ljudi toliko problematiziraju mora da valjaju) iako mi ih delegirate, SPUS-a koji nema kancelarije, koji nema ni kompjutera, a kamoli budzeta (iako pisete o nekim pronevjerama koje su se desavale prije 6,7,8 godina i spinovanjem ih pokusavate dovesti u vezu sa aktuelnim rukovodstvom koje rukovodi SPUS-om nesto vise od 2 mjeseca). Radimo volonterski, bez resursa, ali sa zeljom da izgradimo visoko obrazovanje i studentski standard, kao i drzavu BiH, a budzet ce biti, snaci cemo se za projekte, siguran sam!"
a. I ponovo, ništa od ovoga nema veze s tekstom objavljenim u Školegijumu.
"Tvrdim jer znam da su sa mnom u timu najbolji od najboljih, casni mladi i pametni ljudi, koji izmedju domovine ili bilo cega drugoga – uvijek biraju domovinu."
a. Tvrdnja ostaje nedokazana: zašto je odanost domovini presudan kvalitet unutar studentske organizacije univerziteta i kriterij kojim se procjenjuje časnost i pamet mladih ljudi? Da li to znači da će članovi rukovodstva studentske organizacije između domovine (ma šta ona za njih značila) i istine, ili pravde, ili zdravlja, ili osnovnih ljudskih prava, uvijek birati domovinu? Da će kao advokati ili sudije, naprimjer, ili kao ljekari, raditi protiv najboljih interesa svojih pacijenata i klijenata, uvijek kada ti interesi ne budu u interesu domovine?
"Nemam se namjeru vise referisati na vase lazi, spinove, montaze i obmane po FB i nekim mahalskim, trecerazrednim portalima, ukoliko zelite mozete me pozvati u bilo koja doba na suceljavanje, naravno pod uslovom da ide LIVE."
a. Zahiragić se ovdje ponovo ne obraća Školegijumu, osim ako ne misli da je Školegijum mahalski, trećerazredni portal, koji laže, spinuje, montira i obmanjuje. Ukoliko misli, onda je to u ovakvoj formi ponovo kleveta.
b. Školegijum nije medij koji realizuje talk-show programe, pa live sučeljavanje nije moguće. Ukoliko Zahiragić želi da čitaocima i čitateljicama Školegijuma bolje obrazloži svoje stavove za koje misli da nisu dobro shvaćeni i protumačeni, forme u kojima je moguće da to učini jesu polemika ili intervju. Ponudu za ovo drugo je do sada ignorisao.
Iz analize Zahiragićeve reakcije, na društvenoj mreži (Facebook) a na zidu Školegijuma, u kojoj se u drugom licu množine obraća većem broju medija, izvodimo sljedeće zaključke:
a. Zahiragićeva reakcija povodom teksta Studij prava kao kurs patriotizma sa tim tekstom najvećim dijelom nema nikakve veze.
b. Zahiragić u svom pisanju pokazuje slabo poznavanje bosanskog (BHS) jezika, prije svega sintakse i pravopisa, neznanje u vezi s etimologijom riječi homoseksualnost i pojmovima aluzija i satira, a onda vjerovatno i nepoznavanje standarda novinarstva.
c. Zahiragić ne zaključuje logično: iz neznanja ili osobne koristi, on (maliciozno) tvrdi stvari koje ne dokazuje, insinuira i insinuirajući kleveće.
d. Politički diskurs pretpostavlja akademskom.
e. Sve ovo nastoji sakriti birajući za svoje istupe u javnosti društvene mreže, čiji su standardi u vezi s jezikom i u vezi s činjenicama i u vezi s logikom niži od standarda medija, odnosno do standarda koje Školegijum nastoji ispuniti.
Ovoliku pažnju njegovoj facebook-reakciji na naš tekst posvetili smo jer se nabrojanim služi nastupajući kao predsjednik jedne studentske organizacije. Međutim, činjenicu da nastupajući tako on insinuira, pogrešno zaključuje, griješi u svom maternjem jeziku, pretpostavlja politički diskurs akademskom, mi vidimo kao temu kojom bi se morao baviti i SPUS i studentska organizacija Pravnog fakulteta. Misli li većina studenata i studentica Sarajevskog univerziteta da se na taj način najbolje zastupaju njihove vrijednosti i njihovi interesi, i da nema boljeg načina da se domovina brani?
[1] Marina Veličković, Studij prava kao kurs patriotizma, Školegijum, 3. aprila 2016. godine. Dostupno online.
