Svakodnevno prenoseći vijesti sa najposjećenijih i (kvantitativno) najinformativnijih news portala i dnevnih novina u BiH, primijetila sam jednu zanimljivost: određeni godišnji periodi uslovljavaju pojavu istih informacija, otprilike kao što svaka zima, naprimjer, neizostavno donosi snijeg i hladnoću, a proljeće bujanje prirode. Svakako je korisno računati na konstante pri smjeni godišnjih doba, no jesu li konstante korisne i za novinarstvo? Iz perspektive svakodnevnog trudbeničkog novinarskog posla, vjerovatno je olakšavajuća okolnost znati da možeš računati na iste priče bez vidljivog rješenja i kraja (kojih je, u uvjetima u kojima živimo, bezbroj). Malo ih osvježiš datumom. Ako si baš super raspoložen, dodaš i koju frazeološku mašnicu, tek toliko da prepakovana vijest, iako obmotana starim papirom, djeluje dovoljno novo. Zašto je to, međutim, poražavajuće za tematiku koja se obrađuje (u našem slučaju, bh. obrazovanje)? Zato što zavirivanje u portalske arhive ne donosi nikakvu suštinsku informaciju, već skup izjava različitih političkih i inih zvaničnika i glasova poredanih po hijerarhijskoj važnosti; zato što novinarska priča ne postoji – ono što je izvjesno jeste demant rečenog ili novo obećanje, koje će se nekoliko dana poslije ponovno demantovati ispotiha. Nema analize. Nema sukcesivnosti, osim možda na površinskoj razini. Nema objedinjenja, jer objedinjenje i integrisanje priče znači vrijeme i istraživanje. Možda i donošenje zaključka, što je isto opasno.
Sjećaš li se Konjević Polja?
U jednoj od prvih Školegijumovih analiza medijskih napisa o obrazovanju, spomenut je slučaj Konjević Polja, vrlo zahvalna novinarska trakavica koja je i svim entitetskim medijima značila dašak svježeg zraka u moru stipendija, donacija knjiga i školskog pribora od ovog ili onog načelnika, proslave dana škole, itd. Počela je, sa varijacijama na temu, otprilike ovako:
Iako sutra, 2. septembra, u Republici Srpskoj (RS) počinje nastava u novoj školskoj godini u osnovnim i srednjim školama, u klupama neće biti osnovci bošnjačke nacionalnosti iz bratunačkog Konjević Polja i Vrbanjaca u općini Kotor Varoš. (Klix, 1.9.2013.)
Jedna zanimljiva sitnica: u ovom prvom nagovještaju medijske oluje koja će ustrajavati mjesecima poslije, stoji da je jedan od razloga bojkota nastave i problem vodosnabdijevanja, koji je bio mjesecima aktuelan u prošloj školskoj godini kada taj objekat nikako nije imao vodu; tek se nakon ovoga spominje problem nacionalne grupe predmeta. O problemu vodosnabdijevanja u narednim vijestima gotovo da nije bilo riječi; primat je preuzeo nedostatak nacionalne grupe predmeta. Poređenja radi, istu su vijest objavile i Nezavisne novine (Osnovna škola u Konjević Polju, koju pohađa 150 učenika, već mjesecima nema vode, a roditelji učenika traže da se snabdijevanje škole vodom osigura kao što je to bilo prije rata, sa izvorišta ispod sela Mehići) i to u februaru 2013. Ovdje nema spomena o nadolazećim protestima.
Na portalu Klix.ba ukupno je 36 vijesti u periodu od 1. septembra 2013. do 8. oktobra 2014. godine. Dva mjeseca od početka slučaja, u izvještavanje su se uključivali i političari čije su izjave mediji zdušno prenosili (Vlajki, Nikšić, Tokić, Mašić, Izetbegović), a svode se uglavnom na međusobno prozivanje na odgovornost i vječito prebacivanje vrućeg krompira u tuđe ruke. Napomenimo da je davnog 20. novembra prošle godine ministar Mutabžija izjavio da su blizu finalnog dogovora. U vijestima koje su datirane nakon ovoga, nigdje se ne spominje niti problematizira činjenica da je ministar izjavio da su, eto, skoro riješili problem, da bi to rješenje netragom nestalo nakon nekoliko dana.Interes za ovom temom lagano jenjava, te od drugog do šestog mjeseca ove godine Konjević Polje miruje u fascikli za novu školsku godinu (zbog poplava koje su gotovo mjesec dana punile naslove – danas tek jedan ili dva, sa spomenom raznih donacija i završetka obnova). Konačno, gotovo godinu dana nakon događaja, duh Konjević Polja ponovo iskrsava u vidu vijesti o instruktivnoj nastavi, sintagmi koja je postala sinonim za spomenuti bojkot nastave. Naime, instruktivna nastava je dopunski vid nastave kojem se pribjeglo kao pomoćnom sredstvu u posvemašnjem nedostatku bilo kakve reakcije ministarstava obrazovanja, ali i roditelja koji su, čini se,zaboravili da im djeca nisu išla u školu godinu dana i da dobrano zaostaju za svojim drugarima. Sami se mediji vrlo slabo bave ovom činjenicom, ukoliko izuzmemo obaveznu rečenicu na kraju članka: U prošloj godini zbog neuvođenja nacionalne grupe predmeta i bosanskog jezika u nastavni proces, bošnjački učenici iz Vrbanjaca izgubili su školsku godinu, a njihovi roditelji su najavili da neće odustati od borbe za svoja prava. Slučaj Konjević Polja i Vrbanjaca će vjerovatno i dalje biti akutelan povremeno, ali se niko neće stvarno baviti uzrocima i posljedicama,ogoromnom politizacijom cijelog slučaja, već će se monotono nabrajati izjave, neučinjeno i zaboravljeno. Izjava poput one Mary Ann Hennessey, da previše djece u BiH nije učestvovalo u uzbuđenju prvog dana školske godine, neka zbog neizbježnih razloga poput poplava, ali puno njih upravo zbog prepreka koje su se mogle izbjeći, biće vjerovatno prešućena, prvenstveno od same novine u kojoj je objavljena (Dnevni avaz, 3.9., Djeca nisu ulog u političkoj partiji pokera), naročito ako uzmemo u obzir da je upravo Avaz svakodnevno posvećivao čitavu stranicu bojkotu nastave ispred OHR-a, uvijek naglašavajući kategorije nacionalne ugroženosti i raspirujući ratne teme.
Stare teme za novu školsku godinu
Nastavimo sa nekim hitovima koji se reaktualiziraju čim u knjižare uđu novi udžbenici, a roditelji krenu u mukotrpnu potragu za tekama, pernicama i ruksacima: težina školske torbe. To je svakako vrlo bitna tema u školskom životu, ali je pristup svake godine sve općenitiji i površniji, uzevši u obzir da materijala za istraživanje itekako ima. Često je i naslov kilometrima udaljen od mašte (Teški školski ruksaci su opasnost za djecu; ili Svake godine isti problem, a ništa se ne rješava: Školske torbe teže od đaka). Recimo, ovogodišnji pristup temi je sljedeći: portal Al Jazeere Balkans objavio je sveobuhvatnu priču autorice Saide Mustajbegović pod naslovom Torbe teže od đaka i kućnog budžeta, koja je razmotrila sve aspekteteme: udžbeničku politiku, učesnike u procesu odobravanja udžbenika – recenzente, kreatore i korisnike udžbenika – nastavnike i profesore, te konačno i roditelje i djecu.Svi ostali su, međutim, pribjegli polovičnim pristupima. Iza Al Jazeere slijedi Klix.ba, koji je kao polaznicu preuzeo apel iz Udruženja roditelja maloljetne djece, da se izdaju uputstva školama o težini školske torbe, a kao odgovor su ponudili mišljenje Lamije Husić, savjetnice u Ministarstvu obrazovanja, nauke i mladih KS koja je ponovila da ministarstvo već nekoliko godina radi sa školama kako bi se što više približili standardima (niko nije postavio pitanje kako to da onda nema vidnih rezultata, ako je to tema koja se aktivira svakim septembrom?). Drugih tekstova na ovu temu nema. Sljedeći već ne govore ništa novo; nekada je riječ o prijevodima s engleskog, odnosno prijenosima sa drugih portala (http://www.klix.ba/lifestyle/teski-skolski-ruksaci-su-opasnost-za-djec/141029022).
Nezavisne novine, recimo, prenose tekst sa Klix.ba, iako su i sami mogli postaviti pitanje na osnovu vlastite vijesti iz 25. februara iste godine: Teške đačke torbe postaju prošlost:
Preteške đačke torbe, koje godinama muče osnovce u RS, postaće prošlost, jer će uskoro početi sprovođenje niza mjera za smanjenje preopterećenosti školskih ranaca.
Nakon inicijative predsjednika Narodne skupštine RS i roditelja, Republički pedagoški zavod formirao je Radnu grupu, koja je predložila mjere koje će olakšati odlazak đaka na nastavu.
U tekstu su mjere uredno pobrojane, uz plašljivi komentar jednog od roditelja da problem možda nije samo u težini same torbe, već i u neusaglašenoj udžbeničkoj politici. Nakon sedam mjeseci: da li su mjere ove radne grupe, poslane rukovodstvima svih osnovnih i srednjih škola, dale rezultate? Da li je manji broj žalbi, a i posjeta doktoru radi bolova u kičmi? Nepoznato je, jer se time niko nije bavio. Ni Dnevni avaz se nije pozvao na narednu vijest iz 2013. godine, pa preispitao da li je išta od ovog projekta provedeno, da li on postoji u nekom drugom obliku, bez obzira što je ministar Marjanović dao ostavku: Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo nosilac je projekta prema kojem će za neke predmete, umjesto dosadašnjih nekoliko, ubuduće biti samo jedan udžbenik. Prema brojnim istraživanjima, torbe osnovaca sada su teže i od šest kilograma, a nakon realizacije ovoga projekta, bit će lakše minimalno za dva kilograma. Resorni Ministar Damir Marjanović kazao je za Dnevni avaz da je prije mjesec dana pokrenuta analiza postojećih školskih programa.
Ministre, hoda l' se gdje?
Ono što svi portali koji redovno i ažurno postavljaju dnevne vijesti unisono prenose iz domena obrazovanja jesu posjete ministara raznoraznim lokalitetima i lokacijama. Takve su informacije postale amblemima obrazovnih novosti, kao da je sama vijest svrsishodna. Šta su ciljevi ovih posjeta: provjera stanja? riječ ohrabrenja? fotografija za novine? PR trik?
Mašić obišao arheološki lokalitet... (Klix.ba, 14.11.); Mašić ozvaničio početak projekta... (Klix.ba, 15.9.); Mašić posjetio učenike iz Konjević-Polja... (Klix.ba, 1.9.); Ministar Mašić će uručiti knjige... (Klix.ba, 15.4.) Da napomenemo, kreator ovih vijesti je, kako i sami možete pretpostaviti, PR služba, odnosno Ured za javnost ministarskog kabineta, jer se isti članci nalaze i na stranici Federalnog ministarstva. Ništa ovdje nema novo u pristupu ni saznanju: niti je riječ o ekskluzivnoj informaciji, niti informacija (bila ona ekskluzivna ili ne) ima nekog naročitog sadržaja. Nezavisne novine zdušnije prenose izjave ministra Mutabždije, pa gotovo svaka druga portalska vijest počinje sa Mutabdžijinim izjavama.
Mutabdžija: Otvoreno razgovarati o izjednačavanju javnih i privatnih ustanova (Nezavisne.com, 11.9.); Mutabdžija: Nećemo dozvoliti paralelizam u obrazovanju (Nezavisne.com, 3.10.); Mutabdžija: Sve spremno za početak nove školske godine (Nezavisne.com, 30.8.); Mutabždija: Znanje je najbolja preporuka za budućnost (Nezavisne.com, 5.10.); Mutabžija: Smanjenjem upisnih kvota do bolje upisne politike (Nezavisne.com, 21.8.), itd. do beskonačnosti.
Sugestija za oba ministarstva, a naročito za Federalno, jeste da više promovišu i prate projekte koje finansiraju / sufinansiraju. Možda bi tada i mediji bili bogatiji za koju kopiranu informaciju više, ukoliko već ne možemo očekivati autorsku istraživačku priču (Završen projekt biblioterapije Korak po korak do oporavka namijenjen djeci – Klix.ba, 8.5.; Završena implementacije projekta S djecom oko svijeta – 5.6.); Mašić ozvaničio početak projekta Zdravo jedi, zdravo rasti – Klix.ba, 15.9.;Uspješno završena prva radionica robotike RoboStart 2014. – Klix.ba, 20.10.).
Širom otvorena vrata biroa
Krunisanje za kraj: svakog novembra, otprilike u isto vrijeme, krenu najave svečanih promocija diplomanata, magistranata i doktora nauka sa svih univerziteta u BiH. Samo ove godine cifre skaču do vrtoglavih 9.857 studenata sa ovom ili onom diplomom u džepu (cifra predstavlja zbir diplomanata i magistranata samo dva bh. univerziteta, tuzlanskog i sarajevskog, ne računajući ostale maloljudnije, kao i privatne fakultete, te doktore nauka). Pod teretom brojki na kojima mogu pozavidjeti i najobrazovanije okolne države, ošamućeni glaziranim naslovima poput Bez obrazovanih mladih ljudi nema budućnosti, Slijede novi životni izazovi, te floskulativnim izjavama rektora Avdispahića, poput ove: Mi očekujemo da će nas 6.127 diplomanata i magistranata povesti naše društvo u to bolje sutra, medijsko oko kao da ne vidi da budućnost u ovoj zemlji, ovakvoj kakva je trenutno, ne nudi ništa obrazovanim mladim ljudima, makar iz aspekta struke, kao i uslova preživljavanja. Brojke kažu da 20.000 bh. studenata svake godine privede svoje studiranje kraju. U ovakvim vijestima ni traga pravoj budućnosti, koja je, htjeli ili ne, takva, očajnička i vrlo realna. Skeptici će reći, ne vidite nikad ništa pozitivno. Mogu odgovoriti, pozitivno se ne ogleda u količini, već u kvalitetu. Isto važi i za medije. Broj vijesti nije bitan. Bitno je prestati biti robom mehaničkog, slijepog copy-paste novinarstva i senzacije jer ima pregršt materijala za dobre istraživačke priče.
Napomena: Prevashodno su analizirane vijesti sa portala koji, formalno rečeno, prenose najviše informacija u oblasti obrazovanja, ali su općenito i najakutelniji (u smislu brzine plasiranja informacija): Klix.ba i Nezavisne novine. Sporadično su spomenuti Dnevni avaz, Al Jazeera i Radiosarajevo.ba. Neko će možda reći da je nezahvalno analizirati vijesti koje dolaze iz izvora čija je najveća briga ekskluzivnost, a ne provjerenost ili bavljenje prirodom i suštinom same informacije. Ipak, mislim da i takvi portali, naročito zbog utjecaja koji imaju na formiranje javnog mišljenja zbog svoje sveprisutnosti, imaju odgovornost prema svojim čitaocima – da ih ne podcjenjuju.
