Ele Willoughby je geofizičarka mora koja živi u Torontu i čiji se istraživački rad fokusira na rezerve gasnih hidrata pod vodom. Također je jako uspješna grafička umjetnica – bavi se sito-štampom, bakrorezom i linorezom, dok su njene teme uvijek vezane za nauku i svijet prirode. Ovaj nevjerovatni rad prikazuje dansku seizmologinju Inge Lehmann, koja je 1936. godine dokazala da naša planeta ima krutu unutrašnju jezgru. Dijelom je serije linoreza na temu poznatih i manje poznatih naučnika/ca. "Jako me zanima historija nauke, a posebno fizike i geofizike i veliki mi je izazov predstavljati je kroz umjetnost. Naročito ako se radi o ženama superzvijezdama, kakva je Inge Lehman, koje nisu dobile zasluženo priznanje”, kaže ova umjetnica.
Crveni geometrijski oblik je Zemlja u poprečnom presjeku, kako ju je predstavila Inge Lehmann u svom radu pod imenom "P’" (koji je vjerovatno rad s najkraćim imenom u historiji nauke). "Tri koncentrične sfere su omotač, vanjsko jezgro i unutrašnje jezgro – za što je ona vjerovala da je čvrsto. 'E' predstavlja epicentar ogromnog zemljotresa. Linije koje su označene brojevima ustvari su seizmički valovi koje možemo vidjeti kako se prenose na različitim udaljenostima pod različitim uglovima oko Zemlje, tokom određenog vremenskog perioda”, kaže Elle Willoughby i dodaje: "Nisam sigurna kada sam tačno shvatila da je upravo ta naučnica Lehmann, po kojoj je Lehmannin diskontinuitet dobio ime, ili po čijem imenu se zove medalja Američke geofizičke unije, živjela u periodu kada je bilo jako neobično da se uspije postići to što je ona postigla. Što sam više čitala o njenom životu, njena priča mi je postajala sve zanimljivijom. Ne samo to da je tako inteligentno zaključila na osnovu podataka koje je imala da se radi o seizmičkim valovima (koji se u protivnom ne bi mogli vidjeti da je jezgro zemlje u tečnom stanju, kao što se tada vjerovalo), nego što je to predstavljalo promjenu paradigme. Shvatila je da je potrebno naći odgovarajuće sistematično objašnjenje, tako da je njena hrabra hipoteza ustvari imala uporište. Nije mnogo poznato, čak ni među naučnicima i naučnicama koji se bave planetom Zemljom, da je njeno fenomenalno otkriće o strukturi naše planete bilo djelo žene koja se tek počela baviti ovim poljem."
Napomena:
Maia Weinstock je naučnica, umjetnica, urednica različitih medijskih projekata kojima zagovara podršku djevojčica i žena u područjima nauke, tehnologije, politike i sporta. Radi to iz uvjerenja da bi nestereotipno prikazivanje žena u popularnoj kulturi moglo doprinijeti većoj vidljivosti žena koje su se već dokazale u poljima nauke, tehnologije, inžinjerstva i matematike.
Na izložbi 'Women-in-STEM' u galeriji Art.Science, u Austinu (Teksas) Maia je predstavila izbor umjetničkih djela kojima su tema istaknute naučnice i njihov doprinos nauci. Izložbu je pratio foto-esej Istaknute naučnice predstavljene kroz likovnu umjetnost na web-portalu Scientific American u kojem je objasnila zašto je tako važno predstavljati žene u pozitivnom svjetlu putem vizuelnih medija:
Danas se, kao dijelom velikih promjena, razmišlja o promjeni akronima iz STEM (engl. science, technology, engineering and math) u STEAM, (engl. science, technology, engineering, art and math) kako bi se ukazalo na to da su umjetnost i dizajn uvijek bili sastavnim dijelom nauke i tehnologije. U posljednjih nekoliko godina mnogo je lakše pronaći i kupiti djela koja imaju veze sa naukom ili matematikom, zbog rasta online umjetničkih zajednica i tržišta koje one nude. Iako još uvijek preovladavaju muškarci u prikazu nauke i naučnika, možemo vidjeti kako se sve veći broj umjetničkih djela zasniva na ženama inovatorkama i stvarateljicama.
Ovo je jedna od priča iz tog eseja.
Slika: © Ele Willoughby. Used by permission. Source.
Prevela Merima Dervišić
