Autor članka u naslovu je Sheldon L. Eakins, stručnjak za jednakost u američkim školama. Njegov sin, koji pohađa osnovnu školu, svaki dan ima po nekoliko stranica sadržaja za zadaću.
U kući imamo ured, imamo štampač i papir, a ja sam nastavnik i mogu mu pomoći kada mu to zatreba. Međutim, koliko druge djece može računati na iste uslove, pita se Eakins.
Joe Feldman, jedan od stručnjaka na polju praksi ocjenjivanja u školama u SAD-u, navodi nekoliko razloga zbog kojih ocjenjivanje rada đaka u vrijeme pandemije ne daje jasnu sliku njihovog napretka. Prvi razlog je nedostatak resursa, odnosno logistika i podrška na koju đaci mogu računati kod kuće. Tu je i ogromna količina stresa s kojim se susreću porodice i koji može utjecati na njihove kognitivne funkcije i prouzrokovati lošije rezultate. Ne treba zaboraviti i da su nastavnice preko noći nastavu morale preseliti na internet i da većina njih nije imala nikakvo predznanje o online nastavi.
Zbog toga su u školskom distriktu San Leandro, koji broji oko devet hiljada đaka, odlučili da se ocjenjivanje u srednjim školama, po uzoru na neke univerzitete, ograniči na dvije ocjene: prolaznu i nepotpunu. U osnovnim školama ocjena je opisna. Srednjoškolci i srednjoškolke čija ocjena bude zaključena kao nepotpuna imat će u priliku da nadoknade propušteno gradivo tokom ljeta ili u prvih šest sedmica povratka na nastavu. Tek nakon toga može im se dati ocjena nedovoljan.
Iako su neke škole odlučile prepisati ocjene s posljednje evaluacije prije pandemije, u ovom okrugu smatraju da takav sistem može naškoditi onim učenicima koji u tom trenutku nisu imali dobre ocjene. Stoga su odlučili kombinirati posljednju evaluaciju prije epidemije, po sistemu ocjena prolazan i nepotpun, sa evaluacijom koju će provesti na kraju ove školske godine. To će đacima u srednjoj školi dati priliku da poprave ocjene tokom ljeta ili u prvih šest sedmica nakon što škole počnu s radom.
Većina stručnjaka smatra da nije korisno učenicima ponuditi da izaberu između standardnih ocjena i prolazan/nepotpun jer bi ta praksa pomogla jedino onima koji su privilegirani, odnosno koji računaju na podršku kod kuće.
Za osnovnoškolce je predviđena opisna ocjena rada prije zatvaranja škola, ali i povratna informacija, odnosno razgovor s porodicama o napretku djece tokom nastave u toku pandemije. Nastavnicama je preporučeno da razgovaraju s porodicama djece svih uzrasta, a ovaj distrikt ima i protokol, prema kojem nastavnici trebaju stupiti u kontakt sa đacima dva puta sedmično.
Feldman se nada da ćemo nakon pandemije promijeniti način ocjenjivanja u školama. Bihevioralna metrika, zadaća ili aktivnost na nastavi jesu prakse na koje nastavnice troše mnogo vremena kako bi ocijenile đake, ali one ne pokazuju koliko đaci zaista znaju, navodi on.
Izvor: KQED: Why Grading Policies For Equity Matter More Than Ever
