Česte su prevare koje se realizuju putem stranica i portala za kupoprodaju novih i polovnih stvari.
Kod nas je najpoznatiji portal za kupoprodaje OLX, iako nije jedini, a u regiji ih ima još nekoliko. Sami vlasnici tih portala prilično uporno upozoravaju korisnike na prevare, ali takvih pokušaja je sve više jer i dalje, nažalost, uspijevaju. U nekoliko primjera je vidljivo kako se rade prevare, pa možda pomogne za podizanje svijesti manje iskusnih korisnika jer žrtve prevare su i kupci, ali i prodavci.
Kupci su najčešće varani tako što im se šalje roba koja nije ono što su kupili, no otkad je omogućeno da se pošiljka pregleda prije plaćanja, to je značajno umanjeno, pa su se prevaranti prebacili na prodavače.
Prevare prodavača smo i ranije opisivali – koristi se neznanje ili slaba upućenost, pa se prodavač navodi da otkrije broj i podatke svoje debitne ili kreditne kartice kako bi navodno dobio novac za prodatu robu, ali na kraju dobije dug na kartici za transakcije koje prevarant napravi zloupotrebom tuđe kartice.
Zato treba ponoviti još jednom: broj debitne ili kreditne kartice nikada ne treba davati da bi se primio novac za bilo koju svrhu. Novac se prima isključivo putem broja tekućeg ili žiroračuna, a ti brojevi nisu u vezi sa brojem kartice. Broj kartice se koristi isključivo kada se nešto plaća, odnosno kupuje putem interneta, mada i tada treba biti oprezan.
U eksperimentu za potrebe ovog teksta autor ja bio prodavač i bacio je mamac prevarantima. Prvi pokušaj sa prodajom elektronske opreme nije bio naročito uspješan – prevaranti su vjerovatno svjesni činjenice da ljudi koji prodaju telefone, pametne satove, tablete i slično imaju nešto veću IT-pismenost i svijest o prevarama, te rjeđe pokušavaju sa njima.
U drugom pokušaju autor je odlučio za nešto manje sofisticiranu robu – cipele. Našao je i pravi primjerak, jedne skoro nove cipele za tinejdžere koje su jednom obučene i vlasnica želi da ih se riješi. Na ovo su se u vrlo kratkom roku nakačila čak četiri pokušaja prevare.
PRIMJER 1
Odmah po postavljanju oglasa, unutar nekoliko minuta, stigao je prvi upit. Primjer konverzacije je ispod:
Upit dolazi sa profila na kojem je vrlo malo informacija, tek nekoliko dojmova koji su generički i, naravno, pozitivni. Kao što se može vidjeti, kupac se uopšte ne raspituje za sam artikal, nego odmah pita za dostavu. Čim je dobio potvrdu da je dostava moguća, šalje link i uputstvo da se ode na taj link i da će prodavač dobiti novac. Na linku je opet naravno lažna stranica za navodni prijem novca, na kojoj je potrebno upisati broj svoje kartice i ostale generalije koje prevarantu odmah omoguće da tu istu karticu zloupotrijebi. Ovome se jako žurilo ili je tekst generisao neki bot, pa je pokušaj prevare bio veoma očit i brzo okončan. Nakon odgovora niko se više nije javio.
PRIMJER 2
Drugi kupac je bio nešto rječitiji, što se može vidjeti sa slike.
Interesantno je da u prvoj poruci govori o proizvodu i robi, a ne o cipelama, što govori o tome da zbog velikog broja istih poruka koje upućuju, prevaranti nemaju vremena ili mogućnosti da personaliziraju poruku, pa se zato služe generičkim rječnikom. Već naredna poruka ovog kupca jasno govori da se radi o prevari jer ne postoji plaćanje putem stranice za dostavu. Unutar iste minute dolazi i sljedeća poruka u kojoj je obavještenje da je roba navodno plaćena, šalje link za preuzimanje novca i moli da mu se prodavač javi. Link ponovo ide na stranicu na kojoj se traže podaci o kartici. Gramatika korištena u tekstu nije prirodna našem jeziku (uzmi moj novac, čim ih primite), pa upozorava da je vrlo moguće da se i ne radi o lokalnim prevarantima, nego o nekima koji koriste online prevodioce, te nisu u stanju srediti tekst prema lokalnom jeziku.
PRIMJER 3
Treći primjer, na istom oglasu, nešto je drugačiji.
Ovaj kupac prvo postavlja pitanje da li je oglas aktivan, iako je očito da jeste. Nakon toga slijedi generičko pitanje o stanju predmeta koji je ponuđen. Nakon što dobije odgovor i pored ponude da cipele pogleda uživo (što bi uradio svako ko zaista želi nešto kupiti), ovaj kupac to ignoriše i odmah kaže da će naručiti, te da novac šalje odmah. Naglašava ipak da se ne radi o plaćanju pouzećem (što je inače praksa), nego traži broj telefona za potrebe navodne registracije. Broj nije dobio, te je, kao i u prethodna dva primjera, dalja konverzacija završena.
PRIMJER 4
U četvrtom primjeru prodavač odlučuje ići do samog upisivanja kartice jer je kupac tražio e-mail adresu na koju bi poslao link za preuzimanje novca. Sama konverzacija je bila nešto bogatija jer je prodavac zatražio dodatna pojašnjenja.
Nakon što je prodavač dao svoju e-mail adresu, dobio je poruku.
Iako je već sama poruka klasificirana kao spam, prodavač ide korak dalje i klikne dugme Last step, pa dobije novu poruku.
Za razliku od same e-mail poruke, koja je dosta neuvjerljiva i očito automatski generisana, na engleskom jeziku, ova stranica koja lažira stranicu navodne kurirske službe je nešto uvjerljivija. Tu se čak navodi i ime kupca, kao i adresa za isporuku (nepostojeća), te broj telefona. Ipak, i ovdje se da primijetiti da je prevod teksta generički. Klik na dugme PRIMI 200 KM dokazuje osnovanost sumnji.
Došli smo do poente: ovdje treba upisati sve podatke sa kartice prodavača da bi primio novac. Prodavač u ovom slučaju to nije uradio, ali da jeste – prevarant bi od tog momenta mogao da počne koristiti njegovu karticu na internetu jer bi imao sve potrebne podatke.
Kako se može vidjeti iz priložene konverzacije, prodavač je pokušao dobiti pojašnjenje od navodnog kupca zašto se traži broj kartice, a ne broj računa, ali je dobio vrlo kratak odgovor.
U sva četiri navedena primjera prevaranti su pokušali isto na različite načine: neupućenog prodavača koji želi prodati svoju robu navodi se na to da je našao kupca i da je potrebno samo da da svoje podatke sa kartice kako bi primio novac. Naravno da zbog ovoga ne treba odustati od korištenja portala za kupoprodaju, niti prestati koristiti kartice, ali treba naučiti prepoznati prevarante i kako funkcionišu procedura na portalima za kupoprodaju.
Za kraj evo par savjeta.
- Ako prodajete ili kupujete robu preko OLX-a ili drugog portala za kupoprodaju, koristite ili lično preuzimanje ili dostavu koju obezbjeđuje ovaj portal u saradnji sa kurirskom službom. Jedino je na taj način smanjena mogućnost da budete oštećeni.
- Ako nešto prodajete nikad ne pristajte na to da kupac organizuje preuzimanje robe, a da vam prije toga navodno plati. To je gotovo uvijek prevara.
- Nikada ne otvarajte linkove koji se tiču finansijskih transakcija u kupoprodaji, a koje vam u privatnim porukama šalje kupac (ili prodavač). To ne funkcioniše tako i sigurno je riječ o prevari.
- Nikada ne otkrivajte broj svoje kartice kada nešto prodajete. Najsigurniji način je da novac za ono što prodajete preuzmete lično ili da kupac plati pouzećem nakon pregleda robe.
- Obratite pažnju na stil konverzacije. Ako vam ne izgleda prirodno ili djeluje kao da je razgovor generisao prevodilac, najčešće tako i jeste jer prevaranti rade na vrlo širokom rasponu tržišta. Isto vrijedi i za internet-stranice za kupovinu – primijetite li slovne i gramatičke greške, loše prevode i slično, gotovo sigurno je riječ o prevari.
Sretnu i sigurnu kupovinu vam želim!
