Poštovana predsjedateljice Skupštine Kantona Sarajevo,
profesorice Babić,
Danas ću Vam skrenuti pažnju na način kako se Zakonom priprema teren za mešetarenje. Radi se o udžbenicima, dakle temi za koju se smatram kakvim-takvim stručnjakom. U članu 37. (Udžbenici) stoji:
"(1) U školi se mogu koristiti samo udžbenici, radni udžbenici, priručnici, radni listovi i zbirke zadataka čiju je upotrebu odobrilo nadležno ministarstvo u skladu sa zakonom.
(2) Škola je dužna omogućiti besplatno korištenje udžbenika i drugih nastavnih sredstava koje posjeduje."
To je manje-više sve o udžbenicima, ako se ne računa i član 117: (Novčane kazne)
"(2) Novčanom kaznom od 2.000 do 10.000 KM kaznit će se za prekršaj škola ako:
e) se u školi upotrebljavaju udžbenici i nastavna sredstva koja nije odobrio nadležni organ (član 37. ovog zakona)"
U jednom članu upotrebu odobrava nadležno ministarstvo, u drugom nadležni organ, pri čemu ne znamo o kojem se zapravo ministarstvu radi, kantonalnom ili federalnom. (Jer se time posljednjih deset godina bavi ovo drugo.) Svega, ukratko, dva stavčića o udžbenicima. Uporedite to sada sa npr. članom 41. (Informacioni sistem upravljanja u obrazovanju):
"(1) S ciljem efikasnog funkcionisanja odgojno-obrazovnog sistema evidencija u elektronskom obliku iz člana 40, stav (2) ovog zakona se vodi kroz informacioni sistem upravljanja u obrazovanju (u daljem tekstu: EMIS) koji uspostavlja i kojim upravlja Ministarstvo.
(2) EMIS je sistem za prikupljanje, obradu i generisanje statističkih izvještaja na nivou osnovnog i srednjeg obrazovanja, a sastoji se od dva nivoa baza podataka:
a) školska baza, za čiji rad je zaduženo EMIS odgovorno lice u školi koje brine o njegovom funkcioniranju i b) ministarska baza za čiji rad je zaduženo EMIS odgovorno lice u Ministarstvu.
(3) Ministarsku bazu podataka čine objedinjene baze svih osnovnih škola koje se vode kao pojedinačne baze podataka.
(4) Obrada ličnih podataka u EMIS sistemu vrši se uz korištenje obaveznih mjera tehničke zaštite, koje uključuju pohranu u bazu podataka i pristup serveru, preko mreže kontrolisane s firewall-om. Podaci o prenosu od udaljenih korisničkih računara do servera i obratno zaštićeni su od prisluškivanja i izmjene. Zaštita se provodi upotrebom kriptografije, upotrebom HTTPS protokola i alternativno upotrebom VPN mreža."
Imate li Vi neko objašnjenje zašto za Informacioni sistem upravljanja u obrazovanju u Zakonu ima mjesta, a za udžbenike nema, i zašto se ostavlja da se njima bakća nekakav pravilnik? Odnosno – ako nam ne promakne standardno nemušto “obrazloženje” člana 37 – poseban “zakon”:
"Regulisano je koji se mogu koristiti udžbenici, kao i besplatno korištenje udžbenika i drugih nastavnih sredstava, te je predviđeno donošenje Zakona o udžbenicima Kantona Sarajevo."
Očito da ništa nije regulisano: predviđeno je, ali se ne zna kada će to biti. U čl. 119. (Obaveze ministra u donošenju i usklađivanju ostalih propisa i akata) piše da
"(1) Ministar će u roku od 12 mjeseci, od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti bliže propise o:
h) udžbenicima i nastavnim sredstvima (član 37. stav (1) ovog zakona);"
ali, ministar ne donosi zakone. Dakle, evo nas pred tzv. rupom u zakonu!
Dozvoliću sebi da Vas, u najkraćem, uputim u ovo važno pitanje, ne gubeći vrijeme na elaboraciju, jer sam posljednjih nekoliko godina o tome javno pisao na mnogo mjesta, a da nisam dobio ijednu artikulisanu i argumentovanu kritičku primjedbu.
Udžbenici su biznis. Onaj ko u taj biznis uđe ima zagarantovano tržište, bez obzira na kvalitet robe. Profit je velik, a dio se može usmjeriti na potrebe stranke, koja je izdavaču omogućila zaposjedanje tržišta, putem “mreže direktora”. (Možda je to suština ovog Zakona, s obzirom da je u njegovom nastajanju najviše vremena ulupano na pitanja upravljanja tj. raspolaganja školama?) To je sprega politike i obrazovanja koja izmiče opažanju većine građana. (Ali o tzv. “depolitizaciji obrazovanja” koju Predlagač gura u prvi plan u pridobijanju javnosti za ovaj zakon pisaću Vam za koji dan.)
Tome, bojim se, treba da posluži ova rupa od zakona, kojoj ćete Vi možda, uprkos mojih 18 pisama, na kraju dati svoje ime?
S poštovanjem,
Nenad Veličković
P.S. Širu analizu Zakona pogledajte ovdje.
P.P.S. Pročitajte i prethodna pisma: