Poštovana predsjedateljice Skupštine Kantona Sarajevo,
profesorice Babić,
Danas ću Vam skrenuti pažnju na član koji oslikava svu bijedu ponuđenog Prijedloga Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. Zašto bijedu? Zato što izražava nemoć Predlagača da formuliše vlastiti odnos prema obrazovanju. Kakvo obrazovanje žele građani Kantona? Sudeći po članu 113, nikakvo. U njemu Predlagač, u ime svih građana Kantona (O tome šta je “Kanton” u smislu ovog zakona, sutra!), definiše potrebe i interese Kantona.
Šta su potrebe, a šta interesi? To se, naravno, u Prijedlogu nigdje ne objasni. Svakako nisu sinonimi. Potrebe se odnose na nešto što je nužno, bez čega se ne može, na šta se ima pravo, a interesi na razlog zašto se nešto hoće ili želi. Prema tome, obrazovanje je potreba koja se ne može uskratiti; mora se osigurati njeno ispunjenje. Potrebe se odnose na građane, ovdje na djecu određenog uzrasta. Ne mogu se odnositi na neki apstraktni Kanton, na “kanton” kao administrativnu jedinicu ili područje, na Vladu, Ministarstvo, Skupštinu… U vezi s obrazovanjem, Vlada i Ministarstvo mogu imati potrebu da nauče pravopis, recimo, ili logiku, opštu i pravnu, kako bi bili u stanju sročiti pismen prijedlog Zakona, na primjer.
Interes u vezi s obrazovanjem može biti različit: zadovoljstvo u učenju, zapošljavanje i napredovanje, povezivanje sa zajednicom…
U smislu ovog zakona, potrebe i interesi građana su da imaju obrazovni sistem koji će im osigurati zadovoljenje potreba i ostvarenje interesa. Tačka.
U smislu ovog zakona, dužnost je Vlade, Ministarstva i Skupštine kojom Vi predsjedavate da takvo obrazovanje osigurate. Tačka.
To znači da član 113. ne treba da se odnosi na apstraktni i bezlični “Kanton”, nego na Vladu, Ministarstvo i Skupštinu, tako što će se u njemu definisati mehanizmi kojima će te instance osigurati potrebe i interese građana (djece). A ne Kantona, shvaćenog kao mehanizam jedne stranke ili jedne političke/ideološke opcije.
Otprilike ovako:
Za ispunjenje ciljeva, u skladu s načelima obrazovanja, definisanih ovim zakonom, odgovara Ministarstvo obrazovanja, na čelu s ministrom, Vladi i Skupštini Kantona. S jasno definisanim ciljevima (što sada nije slučaj), zakon bi mogao biti tri puta kraći, i isto toliko puta funkcionalniji.
A evo kako to, nažalost i na sramotu, sada (komentari u zagradama su moji) stoji u Prijedlogu:
“Član 113, Potrebe i interesi Kantona.
(1) U smislu ovog zakona, potrebe i interesi Kantona u ostvarivanju obrazovanja i odgoja učenika u osnovnim školama na teritoriji Kantona su:
(Ostvarivanje odgoja i obrazovanja??? Dakle, obrazovanje nije potreba i interes učenika?)
a) organiziranje općeg i stručnog obrazovanja na osnovu dostignuća savremene nauke, tehnologije i društvenog razvoja za sticanje znanja i vještina za rad i nastavak obrazovanja,
(Za koji rad poslije osnovne škole??? Kojeg stručnog obrazovanja u osnovnoj školi?)
b) unapređivanje djelatnosti osnovnog obrazovanja i obezbjeđivanje uvjeta rada škole u skladu sa propisima i kretanjima na tržištu rada,
(Kakve veze ima obezbjeđenje propisanih uvjeta za rad osnovne škole sa tržištem rada?)
c) osiguravanje dostupnosti osnovnog obrazovanja prema sposobnostima i mogućnostima učenika, a posebno nadarenih učenika koji postižu natprosječne rezultate,
(Kome 'dostupnosti'? Šta je 'dostupnost'? Osiguran prevoz, ili osigurani udžbenici, ili nešto treće? U čemu je tačno razlika u dostupnosti za posebno nadarene u odnosu na 'obične' učenike?)
d) organiziranje takmičenja učenika,
(U čemu? Karaokama?)
e) stipendiranje redovnih učenika,
(Ko su neredovni učenici u osnovnoj školi?)
f) stručno usavršavanje nastavnika,
(Ali ne i zaposlenih u ministarstvu obrazovanja i u školskim upravama?)
g) dopunsko obrazovanje i prekvalificiranje odraslih,
(U osnovnoj školi?)
h) izdavanje školskih udžbenika, priručnika i stručne literature,
(Na isti način kao do sada?)
i) učestvovanje učenika u realiziranju Dana Kantona Sarajevo i drugih društveno korisnih manifestacija i projekata,
(U kom smislu je Dan Kantona Sarajevo društveno korisna manifestacija? U čemu se sastoji društvena korisnost manifestacija? Je li to opisano u ovom Zakonu?)
j) praćenje i unapređivanje aktivnosti udruženja, ustanova i organizacija od interesa za osnovno obrazovanje.
(Vladinih, ili i nevladinih?)”
Očito je ovaj član ovdje samo iskopiran iz nekog birokratskog foldera, bez svijesti o specifičnostima osnovnog odgoja i obrazovanja i njegovoj važnosti u savremenom društvu. Kao takav, on je uvredljiv ne samo za inteligenciju pažljivog čitaoca (nadam se i Vašu), nego i sramotno nesvjestan kome i kako obrazovanje treba da služi.
S poštovanjem, do sutra,
Nenad Veličković
P.S. Širu analizu Zakona pogledajte ovdje.
P.P.S. Pročitajte i prethodna pisma:
