Poštovana predsjedateljice Skupštine Kantona Sarajevo,
profesorice Babić,
Sjednica na kojoj će se teledirigovanim dizanjem ruku usvojiti Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju je sutra. Danas Vam pišem posljednje u nizu pisama.
U tim pismima skrenuo sam Vam pažnju na potrebu da se na sjednici pokrene diskusija u vezi s članovima 1, 3, 7, 8, 18, 22, 37, 39, 41, 42, 77, 81, 88, 93, 96, 113, 118. i 119. argumentujući to analizama i dokazima da je Prijedlog Zakona loš, zato što je zbrzan, kompiliran i isprepisivan, jer mnogi ključni pojmovi nisu objašnjeni, jer je stil nejasan, pa stoga pravno neupotrebljiv, jer je izostao doprinos stručne i naučne zajednice, jer je obrazloženje opravdanosti nepotpuno, kao što ni ponuđena rješenja nisu obrazložena, jer je uloga sindikata bila takva da nije štitio interese nastavnika, koji su u Prijedlogu dobili ponižavajući tretman, jer se Prijedlog nije bavio kvalitetom nego raspodjelom moći u obrazovanju, jer je sačinjen bez svijesti o specifičnostima osnovnog odgoja i obrazovanja i njegovoj važnosti u savremenom društvu, jer se u proceduri prihvatanja nije poštovao Poslovnik, jer su neka ključna mjesta ostala nedefinisana i neregulisana (npr. pitanje nastavnog jezika, i s njim u vezi pitanje zajedničkog ili odvojenog nastavnog plana i programa), zato što je rodno nekorektan i diskriminatoran po osnovu etničkog porijekla. Sve to sam, i još više, elaborirao i u članku objavljenom u ozbiljnijem tonu na stranici Centra za javno pravo.
Zbog tona, koji je povremeno bio skriveno ironičan, imam potrebu da Vam se na kraju ovog monologa izvinim. Iako, kao što ste to i sami shvatili, jer mi niste odgovorili ni na jedno od pisama, ona u svojoj suštini nisu bila upućena samo Vama. Izabravši Vas kao adresata simbolično sam se obratio Skupštini Kantona, a to znači svakom od zastupnica i zastupnika pojedinačno. Svako od njih u srijedu (sutra) imaće obavezu da se o Prijedlogu izjasni.
Budući da se radi o Prijedlogu Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, pošao sam od pretpostavke da svako od vas u ovom posebnom slučaju treba da pruži primjer dobrog odgoja i obrazovanja, u smislu da svaki pojedinac treba da odluku donese uvažavajući najbolje argumente zasnovane na utvrđenim činjenicama (obrazovanje), pošteno, nezavisno i hrabro (odgoj), a ne tako što će glasati o nečemu što nije ni pročitao, a kamoli razumio, poslušno slijedeći instrukcije partijske centrale.
Ostajući u nadi da ćete argumente koje sam vam predočio iskoristiti u skladu s najboljim interesima građanki i građana koje zastupate, Vi i svaki zastupnik i svaka zastupnica u Skupštini ponaosob,
s poštovanjem,
Nenad Veličković
Pročitajte i prethodna pisma:
