15:05 Naš problem u shvatanju prisilnog školovanja potiče od jedne nezgodne činjenice: šteta koju ono čini iz ljudskog ugla predstavlja korist gledano iz ugla sistema. John Taylor Gatto
Zašto svi moramo da znamo iste stvari iako se ne bavimo istim poslovima kad odrastemo?
Kroz historijski razvoj školovanja – preko Atine, Sparte, Zapada do nastanka državnog besplatnog obrazovanja i uloge 18. vijeka u Pruskoj koja je imala obrazovanje po spartanskom modelu gdje se promoviše disciplina, poslušnost i autoritativni režim, prikazan je začetak današnjeg obrazovanja čiji je cilj odgajanje pokornog i poslušnog stanovništva. Prve države koje su primijenile pruski model obrazovanja vremenom su postale izvorišta ksenofobije i nacionalizma.
Obrazovanje je sredstvo za proizvodnju korisnih radnika. U ovom dijelu filma dobijete odgovore na pitanja: Šta nam govori to da obrazovni sistem nisu osnovali biolozi ni psiholozi, nego administrativni radnici? Zašto se kraj časa ne objavljuje ljudskim glasom nego zvoncetom? Zašto svi moramo da znamo iste stvari iako se ne bavimo istim poslovima kad odrastemo?
Škola nije sinonim za obrazovanje, ona je, možda, zastarjela mapa znanja. Koje su odlike dobrog obrazovanja? Zar nije cilj obrazovanja postizanje dobrog životnog standarda? Da bi se razvijao pojedinac a ne masa, nastavnik i nastavnica bi trebali poznavati svako dijete, trebali bi znati koji su to njegovi talenti koje treba razvijati. Zašto učenički mozak vidimo kao čudan organ? Da li je postojanje škola samo pogodno, ali ne i neophodno? Koliko atmosfera u učionicama uvjetuje osobine kod djeteta? Da li su djeca nekreativna ili im samo ne dajemo priliku da iskažu kreativnost?
00:00
Kakav je ovo tekst i zašto smo počeli od 15 minute?
Pravo obrazovanje je zabranjeno je odličan film, i treba ga pogledati svaki nastavnik i nastavnica koji to do sada nisu učinili. Da uštedimo vrijeme i pojačamo motivaciju, napravili smo preglednik tema. Minutažu koja će olakšati pretraživanje proširili smo za citate, kojima počinje svaka nova cjelina u filmu.
U uvodu film govori o važnosti obrazovanja, načinima unapređenja, ciljevima različitih škola, idealu obrazovanja; postavlja pitanja da li sistem obrazuje učenike kako bi oni sutra bili dobri ljudi korisni zajednici; zatim, koliko škola odgaja individualno i kolektivno u svima nama; pravi uvid u greške te nudi paletu ideja koja će pomoći da nastavimo sa učenjem. Uvod još govori o poremećenoj percepciji kada nastavnik đaku kaže: Uči ovo, možda će ti trebati jednog dana, analizira ocjenjivanje i kritikuje nepoticanje razvoja emocionalne inteligencije kod djece.
Ovaj film predstavlja samo neke od ideja koje su autori pronašli a koje su dokaz da se tradicionalno školstvo može i treba promijeniti. O ovim idejama govore ljudi koji su cijeli svoj život posvetili učenju. Na kraju filma, oni poručuju da je potrebno da se dijele sredstva, razmjenjuju ideje i stavovi kako bismo zajedno izgradili novu obrazovnu paradigmu. Neka se škola i obrazovanje ujedine!
Kroz cijeli film proteže se priča o maturantima kojima je zadatak da na završnoj priredbi kažu svoje utiske o školovanju. Međutim, cijela situacija se zakomplicira kada kritički tekst o lošem i nepotrebnom znanju koje se nameće u školovanju pokažu direktorici škole. Gledaocima do kraja filma ostaje skriven sadržaj tog teksta koji je trebao, a nikad nije postao, govor učenika za oproštaj sa školom. U kratkim scenama o ovom događaju, ubačenim između mišljenja stručnjaka, sve vrijeme gledamo različite konflikte između nastavnika i nastavnica, direktorice, đaka i roditelja nastale zbog drukčijih percepcija na situaciju.
27:30 Nemojte slediti mene, sledite dete. Maria Montessori
Želimo li instruktore ili pedagoge u školama? Da li škola postoji zbog djetetovih potreba ili nastavnikovih?
36:51 Učenje nije halapljivo gutanje ideja već stvaranje i osvežavanje istih. Paulo Freire
Kad đak misli da sve što treba da radi jeste da ponavlja sve dok ne zapamti i da to izgovori onako kako mu je rekao nastavnik, onda to učenje postaje mučenje. Gdje je smisao takvom trudu ako informacije možemo držati u knjizi ili računaru? Ne bismo li trebali đake osposobljavati za razmišljanje?! Učenje je dubok proces čiji je rezultat stvaranje veza između osobe i okruženja. Jeste li ikad vidjeli taj divni trenutak kada dijete nešto novo spozna i zna odgovor na zašto?!
Učenje je i otkrivanje, a ne samo prikupljanje istina!
52:51 Ono što treba da naučimo, naučićemo kroz iskustvo. Aristotel
Trebamo biti svjesni da spoznaja prethodi akciji. Da li smo svjesni koliko spoznaje i eksperimentisanja donosi samo odlazak u prirodu? U igri sa predmetima, odrasli ne trebaju da ispravljaju djecu, treba mi prepustiti da sami vide gdje su pogriješili i dati im da to i isprave. Ili da ih isprave njihovi vršnjaci – jer u školi niko ne treba da pobijedi, svi su tu da bi nešto poboljšali.
Naprimjer, izumitelj električne energije imao je više od hiljadu neuspješnih pokušaja prije nego što je uspio, a na pitanje novinara kakav je osjećaj toliko griješiti, rekao je: Nisam pogriješio 1000 puta, električna sijalica je rezultat eksperimenta sačinjenog od 1000 koraka. Zato škola ne smije biti mjesto rezervisano za odgovore nego treba da ponudi interakciju.
53:56 U suštini, postoje samo dela ljubavi. To znači – davati život i povećavati njegovu snagu. To je proces koji se razvija i pojačava istovremeno. Erich Fromm
Tipično ljudsko ponašanje je da misli da će šume nestati ako se čovjek prestane brinuti o njima, a one zapravo i postoje jer se čovjek nije miješao u njihov razvoj. Slično baštovanu koji je volio svoje biljke i čim bi one nikle, on ih je čupao i vukao kako bi brže narasle, međutim, one bi ili uvenule ili se deformisale – tako ni djecu ne treba tjerati, nego im samo osigurati ono što im je neophodno i ona će se sama razviti.
Kakvim odnosom se kod djece ubija njihova veza sa vlastitom osobnošću? Šta znači nametanje osjećaja straha kod đaka i odakle potiču metode zastrašivanja u obrazovanju?
1:07:00 Oseti svoju dušu, slušaj svoje srce. Rudolf Stainer
Djeca se razvrstavaju po uzrastu jer se pretpostavlja da su ista; ali da li je to zaista tako? Dovođenjem djeteta među njegove vršnjake, pokazujete mu da je isti kao i njegova sredina te će početi da se ponaša kao i ostali, što je uzročno-posljedični proces koji rezultira homogenizacijom.
Zašto škola nikad nije mogla da razumije da smo svi mi jednaki samo po tome što smo ista vrsta, ali ne i kulturološki i lično? Glava, ruke i srce predstavljaju ono što čini individuu koja poznaje sama sebe; ali da li sve to može ocijeniti testno ispitivanje? Škola treba da bude radni sto otvoren za različite eksperimente tokom kojih se djeca spontano ponašaju jer ne postoje dva ista djeteta. Zašto jednostavno ne iskoristiti umjetnost kao alat za učenje kad ona u svojoj suštini nosi priliku za samospoznajom? Ako želimo odgojiti jake i stabilne odrasle ljude, u djetinjstvu im moramo pristupiti sa puno ljubavi i strpljenja.
1:18:58 Rezultat obrazovanja bez slobode je život u nezadovoljstvu. Alexsander S. Neill
Ako škola djeci ne može ponuditi ni minimum izbora poput toga da im da mogućnost odabira različitih predmeta, kako onda mislimo da će biti sposobni donositi ikakve odluke u životu i kako će uopće imati svijest da imaju pravo da biraju? Ne može se teoretski učiti o slobodi i onda očekivati da oni budu slobodni ljudi. Kroz prioritiziranje određenih predmeta, profesora i sl. đaci zapravo spoznaju i sami sebe i svoje interese.
Nastavnik ne treba da se obraća đacima sa uvodom Uradit ćemo ovo... nego ih treba pitati šta oni misle gdje je rješenje i šta treba da urade. Također, bitno je đaka, prilikom ocjenjivanja, pitati i šta misli da je loše uradio, zašto je tako uradio i šta bi trebao uraditi da bi postigao bolji rezultat. Dakle, đak treba da učestvuje u svom ocjenjivanju jer on je individua koja treba biti koncentrisana na svoj napredak a ne na takmičenje s drugima u ocjenama koje daje nastavnik po nekom svom kriteriju.
Seoske škole rade sa djecom različitih uzrasta. Različite uzrasne grupe stvaraju uslove za razvoj etike kod djece, uče jedna od drugih, ugledaju se na druge, potpomažu i osjećaju odgovornost i empatiju prema mlađima od sebe. Da li je cilj obrazovanja naučiti znanje ili bi bilo korisnije i bolje učiti djecu da razvijaju sposobnost komunikacije i suradnje sa drugima?
1:32:37 Svo životno iskustvo se stvara tokom razgovora i tako nastaje stvarnost u kojoj živimo. Humberto Maturana
Da li su učenje i nastava mogući jedino u školi?
Da li još uvijek postoji strah da će sloboda i odsustvo straha uzrokovati nedisciplinu? Kakvi sve oblici discipline postoje i kakve su njihove posljedice? Zašto djecu ne učimo samo jednom njenom obliku – samodisciplini, jer tako ih učimo da poštuju druge oko sebe, a ne samo da budu poslušni.
Ako želimo odgojiti ljude koji će moći i znati donositi odluke bitne za zemlju i sredinu u kojoj se nalaze, trebamo im prepustiti da od malih nogu sami razvijaju kriterije, prepustiti im da razmisle šta bi trebalo obući u školu ili nešto slično tome.
Treba li strukturu moći u školama zamijeniti aktivnim rukovodstvom? Organizmi koji surađuju sa drugima su oni koji najčešće opstaju. Djeca koja se nalaze u sigurnom okruženju u kojem osjećaju da se njihovo mišljenje vrednuje, obično ne pokušavaju da pređu granicu, naročito ako su sami učestvovali u donošenju pravila – a to je najbolji način da se uspostavi disciplina.
U ovom dijelu filma, pogledajte načine organizacije časa ili nastave koji omogućavaju da se svi osjećaju jednakim, kako će dijete razviti sposobnost da smireno razgovara ali i o novim načinima školovanja koji se postepeno razvijaju a mogu se nazvati samostalno učenje u suradnji sa drugima.
Cilj novog obrazovanja je da đak postane sam svoj učitelj, da uči od sebe i za sebe i tada više nije samo neko ko prima informacije, već postaje i njihov izvor. Kakva je paradigma ovog pristupa? Da li su učenje i nastava mogući jedino u školi ili je broj mjesta za provedbu efikasnog učenja zapravo neograničen?
1:46:35 Malo po malo oni svlače sa sebe to lažno odelo koje su ogrnuli na pedagoškim akademijama; glas i pogled im postaju nežniji, sede sa decom da bi razgovarali s njima i da bi ih slušali. Olga y Leticia Cossettini
Pedagog i pedagogica u školi moraju shvatiti da je njihova uloga samo da pomognu djetetu da ono samo da najbolje od sebe i to njegovanjem, a ne izvlačenjem iz njega pomoću svojih metoda. Pedagog treba kod djece da razvije sposobnost uključivanja u životne tokove, jer sve ovo je život i ništa drugo. Potrebno je samo otvoriti srce i govoriti jasno.
Stručnjaci i stručnjakinje iz filma poručuju, da bi neko bio nastavnik, on mora biti u stalnom procesu razvoja. Ako vam rad sa djecom ne donosi radost, onda vi niste pedagog. Razmišljate li ikad koliko je divna privilegija biti pedagog, vidite li svoj posao kao odlazak u kovačnicu odakle svakog dana izlazite promijenjeni? Vidite li kako vam pedogoška profesija omogućava da budete u kontaktu sa samim životom, da imate priliku biti u dodiru sa prirodom u njenom najčistijem obliku?
Poslušajte i savjete kako preuzeti ulogu pedagoga u školi.
1:58:22 Ideali ne pripadaju obrazovanju jer ono sprečava razumevanje sadašnjosti. Nema sumnje da jedino možemo obraćati pažnju samo na ono što se dešava u sadašnjosti kad se klonimo gledanja u budućnost. Jiddu Krishnamurti
Porodica je početak svega i ona mora da učestvuje u obrazovanju. Bez toga se ne može postići željeni rezultat u odgoju djeteta. Roditelji griješe u svojim uvjerenjima da je za odgajanje njihove djece potrebna određena profesija, a zapravo su oni najbolji odgajatelji vlastite djece. Da li je tužno to roditeljsko uvjerenje? Kako dijete zapravo doživljava odvajanje od roditelja iako ga oni, u svom pogrešnom uvjerenju, prepuštaju stručnjacima za njegovo dobro? Zaboravljamo li kakvu ulogu u odgoju i odrastanju ima društvo iz susjedstva? Jedna od grešaka u ophođenju prema djeci je to što ih, nakon povratka iz škole, pitaju o tome šta su naučili i šta su radili u školi, ali ne i kako su se osjećali tamo.
Jedan od najvećih zahtjeva koje trebamo da ostvarimo jeste da budemo sretni, ali kako ćemo biti sretni kad pred sebe stavljamo ogromna očekivanja koja nisu naša, nego su očekivanja svijeta koji nas okružuje – najbolja škola, najbolji univerzitet, titule, prestiž, novac. Kako roditelj može od svoga djeteta da prvenstveno traži diplomu? Zašto? Savjet stručnjaka je da poštujete djecu i njihove nove ideje o svijetu!
Ako želimo mijenjati svijet, jedino što stvarno moramo uraditi jeste da volimo djecu da bi ona kasnije mogla da vole druge oko sebe.
2:09:26 Na kraju filma, poslušajte poruke učenika koji završavaju školu. Stalno pričaju o obrazovanju, progresu, demokratiji, slobodi, boljem svetu... Ali ništa od toga se ne dešava u učionici.
Ovaj argentinski film sa prevodom Sanje Pupin, pogledajte ovdje.
