U Kantonu Sarajevo potrebno je mijenjati Pravilnik sa kriterijima za prijem radnika u radni odnos u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama ili Pravilnik o polaganju stručnog ispita odgajatelja, nastavnika i stručnih saradnika, ili jednostavno na konkursima za posao ne bodovati uvjerenje o položenom stručnom ispitu. Evo i zašto.
Prema članu 18. Pravilnika sa kriterijima za prijem radnika u radni odnos, obaveznu dokumentaciju čini i uvjerenje o položenom stručnom ispitu, na osnovu kojeg kandidati dobijaju određeni broj bodova i stiču prednost u odnosu na one koji nemaju položen taj ispit.
Prema Pravilniku o polaganju stručnog ispita, za polaganje je potrebna najmanje jedna godina neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Zahtjev za polaganje podnosi se Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, a troškove polaganja – plaćanje članova komisije pred kojom se polaže stručni ispit – snosi ustanova u kojoj je kandidat obavio stručni ispit.
Trenutno u školama u Kantonu Sarajevo postoje tri kategorije pripravnika.
Za potrebe ovog teksta izmislićemo imena tri profesorice – Sanja, Ajla i Maida, i neka sve predaju historiju.
Sanja je u jednoj osnovnoj školi primljena na upražnjeno radno mjesto nastavnice historije. To joj je bio prvi put da zasnuje radni odnos, pa joj je, u skladu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju, izdato rješenje o pripravničkom stažu s rokom polaganja stručnog ispita i imenovanim mentorom. Ona je tokom cijele godine držala 21 čas historije sedmično, pisala nastavne pripreme, vodila pedagošku dokumentaciju, prisustvovala sjednicama stručnih organa škole, bila prisutna na deset časova nastavnika koji joj je određen za mentora, a mentor je bio prisutan na deset časova na kojima je ona predavala. U skladu s članom 28. Kolektivnog ugovora, primala je plaću platnog razreda odgovarajućeg stepena za grupu poslova na koje je primljena u radni odnos na određeno vrijeme, umanjenu za 20%. Pripravnički staž je na ovaj način mogla obaviti i petnaest godina ranije jer je Pravilnik o polaganju stručnog ispita odgajatelja, nastavnika i stručnih saradnika donesen 2004. godine.
Ajla je u drugoj školi obavila pripravnički staž po programu Zavoda za zapošljavanje. Raspoređena je u školu u kojoj nema upražnjenog radnog mjesta nastavnice historije (kao što je slučaj sa svim pripravnicima koji u školama obavljaju staž po programu Zavoda). Pripravnici iz ove kategorije primaju naknadu u iznosu od 480 KM za protekli mjesec u trajanju od 12 mjeseci za osobe sa višom (VI stepen) i visokom stručnom spremom (VII), odnosno sa završenim prvim ciklusom po Bolonjskom procesu (180/240 ECTS) i drugim ciklusom (300 ECTS) (podaci sa službene stranice Federalnog zavoda za zapošljavanje).
Maida je, da bi na konkursima bila konkurentna kandidatima među kojima su i naše dvije pripravnice i da bi stekla uvjet za polaganje stručnog ispita, dvanaest mjeseci volontirala. Nakon dvanaest mjeseci sama je platila i mentora i stručni ispit! Ovo je bila praksa do 2020. godine, kada su Kolektivnim ugovorom volonteri u školama dobili pravo na 35% posto osnovne plaće platnog razreda odgovarajućeg stepena za grupu poslova na koje su primljeni za volontiranje na određeno vrijeme, pravo na topli obrok i naknadu za troškove prevoza! No, prema definiciji iz Zakona o volontiranju FBiH, volontiranje je dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade pružaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH. Volonter ostvaruje pravo na naknadu troškova ishrane i prevoza, ali ne na dio plaće! (Dakle, Ministarstvo plaća volontiranje, ali nastavnicima u stalnom radnom odnosu ne plaća prekovremeni rad, ali to je druga tema!)
Načini na koje budući nastavnici i nastavnice dolaze do polaganja stručnog ispita mogli bi, dakle, biti posredna, ili čak neposredna diskriminacija, ali je pitanje i da li je legitimno sticanje uvjerenja o položenom stručnom ispitu preko programa Zavoda za zapošljavanje i volontiranjem. Naime, u Pravilniku piše da se stručni ispit polaže nakon zasnivanja radnog odnosa, a danas u školama imamo pripravnike na godinu dana po programima Zavoda za zapošljavanje koji ne zasnivaju radni odnos jer nema slobodnog radnog mjesta, nego obavljaju razne poslove po nalogu direktora i na kraju polažu stručni ispit, iako Pravilnik za polaganje stručnog ispita zahtijeva neposredni odgojno-obrazovni rad!
Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo propisano je da je u školama zabranjena svaka vrsta diskriminacije učesnika u odgojno-obrazovnom procesu. U Zakonu piše da ne smije biti diskriminacije u uvjetima zapošljavanja, a Ministarstvo za odgoj i obrazovanje donijelo je Pravilnik sa kriterijima za prijem u radni odnos u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama koji sadrži kriterije koji bi mogli biti diskriminirajući! Prema dostupnim informacijama, niko još nikada nije uputio žalbu instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, a oni su zaduženi za provedbu Zakona o zabrani diskriminacije i generalno za zaštitu od diskriminacije.
Prema Zakonu o zabrani diskriminacije, posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa ima ili bi imala učinak dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.
Na osnovu ovog moguće je zaključiti da je kod polaganja stručnog ispita u pitanju ili diskriminacija ili nezakonit rad. Sad je na potezu Ministarstvo obrazovanja.
