Od Ajdina smo saznali da se radi o vozilu Buggy koje je osmislila i realizirala grupa od četiri učenika i dva profesora mentora iz Mještovite srednje škole Bužim. Zijad Isaković, Džanan Mulalić, Emrah Skenderović i Suad Haralčić su učenici trećeg razreda automehaničarskog smjera koji su uz mentorsku pomoć Emila Elkasovića, profesora predmeta Održavanje i remont motora, i Esmira Durakovića, profesora Motornih vozila, osmislili Buggy i ideju doveli do upotrebljivosti.
Buggy je vozilo nastalo kao projekat kojim se škola 7. maja predstavila na VIII Festivalu rada srednjih tehničkih i stručnih škola BiH u Mješovitoj srednjoj školi Živinice. Jedan od mentora, Esmir Duraković, rekao nam je da je prva ideja za projekat bila manje vozilo, tzv. Go-kart, ali su od nje odustali jer nisu mogli pronaći odgovarajuće dijelove. Kroz međusobni razgovor došli su do ideje o Buggyju, a zatim su, uz finansijsku podršku direktora škole, Hasana Šišića, kupili polovni automobil modela Ford Fiesta 1.1 iz kojeg su uzeli benzinski motor, snage 37 kW, i još neke sitnije dijelove, dok su ostalo potrebno nabavljali po autootpadima.
Učenik Suad nam je, uz ovu sliku, objasnio da se rad na Buggyju zasniva na čeličnim šipkama koje se spajaju zavarivanjem, a sve to po uputama sa nacrta koji su izradili mentori. Vozilo je sastavljeno od dijelova različitih automobila, počevši od pomenutog motora, preko amortizera od Audija 80, glavčine i upravljačkog mehanizma sa Golfa 2 do prednje suspenzije izrađene ručno od cijevi tzv. Double wishbone (vješanje pomoću dvostrukih vilica). Osnovno umijeće potrebno za dovođenje svih ovih dijelova u funkcionalnu vezu jeste zavarivanje. Učenici su znanje o tome sticano tri godine kroz različite nastavne predmete sada upotrijebili. Emrah je dodao da se ovakvo vozilo pravi otvorenog tipa da bi moglo razviti veliku brzinu, jer je tako manji otpor zraka. Koliku maksimalnu nisu nam mogli reći jer nemaju poligon pogodan da to provjere. Oni su ga vozili 60 km/h.
Emrah Skenderović je pomenuo pesimizam nekih od profesora, ali je zaključio da ovo može biti dobar primjer svima kako učenici mogu sami napraviti nešto ukoliko imaju mentore koji će ih usmjeriti i bodriti do konačnih rezultata.
Stav koji se često može čuti kako su srednjoškolci apatični i nemotivisani provjerili smo kod naših sagovornika. Profesor Duraković je rekao da on i njegov kolega, profesor Elkasović, nisu imali problema sa motivacijom učenika jer su se svi trudili i radili naporno da bi što prije provozali Buggyja. Posebno je pohvalio Zijada Isakovića koji je projektu doprinio svojim idejama. Na isto pitanje, učenici su rekli kako im je bila čast raditi na ovom zadatku jer je to za sve njih bilo novo iskustvo. I raja u školi je imala pozitivno mišljenje o ovom cool vozilu. Ostale nastavnike iz škole nismo uspjeli pitati za mišljenje; saznali smo da su đaci iskakali iz klupa za vrijeme časova i trčali na prozore kada bi neko u razredu povikao da je Buggy na igralištu. Možda ga možemo pretpostaviti...
Na Festivalu rada, bužimska Mješovita srednja škola se predstavila sa pet radova, ali je Buggy, po riječima profesora Durakovića, privukao najviše pažnje te osvojio prvo mjesto.
Kako Buggy izgleda u vožnji, možete pogledati ovdje.
Priča iz Bužima je trenutno privukla pažnju lokalnih medija i samih đaka škole, ali njena najveća vrijednost bila bi kada bi drugi iz nje izvukli pouku koliko je zapravo jednostavno potaknuti učenike na rad ako im se ponudi nešto što traži njihovo učešće i daje im priliku da sami djeluju. Način na koji je grupa učenika i profesora ostvarila cilj podsjeća na ideje Williama Glassera, poznatog psihijatra i utemeljitelja teorije izbora, iznesene u knjizi Nastavnik u kvalitetnoj školi. U ovoj knjizi, Glasser izlaže svoje viđenje kvalitetne škole, kaže kako škola može biti kvalitetna samo ako i uprava i nastavnici i đaci rade kvalitetno, što se može početi dešavati tek onda kada se ispuni prva i osnovna promjena, a to je da se sa šefovskog upravljanja pređe na voditeljsko u kojem neće biti kažnjavanja, naređivanja i prijetnji. Jedna od karakteristika kvalitetne škole je da nastavnici daju smisao onome što traže od učenika da se nauči, a taj smisao će postajati onda kada im se pokaže kako naučeno znanje mogu iskoristiti na konkretnom zadatku. Daje ideju za stručne škole koje bi svake godine trebale obezbijediti stari stan ili kuću gdje će učenici raditi samostalno, uz mentorsku podršku nastavnika, bez vremenskog ograničenja – sve dok ne budu smatrali da je posao urađen do kraja i kvalitetno.
Sada oslobodite maštu od nastavnih planova i programa, sjetite se svih zanimanja za koje se đaci školuju i dajte im mogućnosti da naprave svoje spejs šatlove.
Dopada li vam se novi svijet?
