Više od 50 posto naše djece je pretilo i to je ono što nas je vodilo da uvedemo dodatni čas tjelesnog odgoja u škole. Postoji otpor jednog dijela struke koji kaže da nema dovoljno kapaciteta da se to realizuje. Međutim, treći sat je fleksibilan, on se ne odnosi samo na rad u fiskulturnoj sali. Može se raditi na sportskim terenima, kroz izlete, odlaske u prirodu. Na ovaj način prosvjetnim radnicima se omogućava da ispolje kreativnost, da osmisle kako da provedu taj čas. Donijet ćemo i pravilnik ishrane u školama i mislimo da ćemo sa svim ovim aktivnostima postotak pretile djece da smanjimo, rekao je Kazazović za Oslobođenje.
Iako je povod za ovakvu reformu upitan – da li jedan čas tjelesnog odgoja može utjecati na smanjenje pretilosti; da li je o tome rađeno istraživanje; da li se Ministarstvo oslanja na rezultate tog istraživanja – sama reforma ima mnogo prednosti. Učiteljima i učiteljicama se daju velike mogućnosti da osmisle nastavu iz sporta kakvu do sada nisu mogli izvoditi u školskim okvirima. Dodatni čas tjelesnog odgoja sam po sebi predstavlja odličnu promjenu kada uzmemo u obzir da djeca provedu veći dio dana sjedeći u školi, a potom sjedeći kući za računarima ili dok uče, čitaju, pišu. Konačno, ovako djeca mogu dosta vremena provesti u prirodi. Međutim, karakteristično za svaku odluku koja ostavlja prostora za samoorganizaciju, i u ovom slučaju u praksi se pojavio niz problema na koje Ministarstvo nije računalo.
Naime, zbog nedostatka kapaciteta da se treći čas izvodi u školi, planirano je da se organizuje kao odlazak na izlet ili na bazen. Kako je takvo što nemoguće izvesti da traje jedan školski čas, onda će to biti višesatni odlasci iz škole, što će bitno utjecati na raspored. Naprimjer, ako učenici treći čas tjelesnog imaju petkom uz predmet moja okolina i matematika, onda druga dva časa neće imati. Imat će tri časa tjelesnog. Matematiku i moju okolinu će na neki način nadoknaditi. U razgovoru sa zabrinutom roditeljkom saznali smo da neke škole organiziraju posjete bazenima i sportsko-rekreativnim centrima, koje se plaćaju. Njena zabrinutost odnosi se na učenike koji nemaju mogućnosti da plate te časove, zbog čega gube jedan čas predviđen nastavnim planom i programom i bivaju izdvojeni od svojih drugova i drugarica.
Učiteljica jedne osnovne škole smatra da je suština u tome kako će se učiteljice organizirati i kakvi će biti uslovi za održavanje trećeg časa:
Dakle, obrazloženje odluke je besmisleno, jedan čas tjelesnog više neće smanjiti pretilost niti promijeniti način ishrane djece kući i njihove aktivnosti u slobodno vrijeme kad su s roditeljima. Treba realizovati predavanja za roditelje i podići im svijest o pravilnoj i zdravoj ishrani, te o značaju sporta u dječijem rastu i razvoju, i bilo koje fizičke aktivnosti (treninzi umjesto sjedenja za kompjuterom).
Djeca u razrednoj nastavi ne kupuju sama hranu jer su mali. Dakle, roditelji odlučuju šta dati svom djetetu za obrok i koliko. Učenici imaju onoliko časova u sali koliko im raspored časova svih učenika u školi omogućava. Svaka škola ima samo jednu salu i 9 razreda (svaki razred po nekoliko odjeljenja). Zna se da učenici u predmetnoj nastavi ne mogu imati više od sedam, a u razrednoj više od pet časova dnevno. Kako onda toliku djecu koja su u istoj smjeni i svi imaju tjelesni smjestiti u salu? Nemoguće – već se mi snalazimo, kao i uvijek i u svemu. E, zato su smislili taj čas vani, kao da na Floridi živimo, pa uvijek fino napolju. A prošle je godine zbog magle i zagađenosti i redovna nastava bila par dana otkazana! E baš bi tad trebali vani na tjelesni J.
A, recimo, sa svojim odjeljenjem uvijek imam slobodnu salu u vrijeme kad po rasporedu imam čas tjelesnog, ali znam da to nije slučaj i u ostalim školama. Sve u svemu, mi se trudimo na sve načine da djeci ne nedostaje ništa, da imaju salu u kojoj vole biti i da idemo vani kad god vremenski uslovi to dozvoljavaju. Ali problem je u mnogim školama što djeca ne mogu biti ovako organizovana kao mi, pa učiteljice drže čas tjelesnog u učionicama, sa mnoštvom klupa na koje se djeca mogu povrijediti, digne se velika prašina, stvari koje su skinuli sa sebe, odjeća, na sve strane, po klupama, tu je kanta za smeće i kanta sa vodom i spužvom... dakle, ništa dobro.
Problem je, dakle, višeslojan. U jednu ruku, izleti se mogu organizirati kako ih organizira učiteljica s kojom smo razgovarali. Ona izvede učenike na igralište ili u prirodu i djeca imaju priliku provesti vrijeme na otvorenom, uživajući u igri i svježem zraku. Tada se postavlja pitanje šta uraditi onda kada vremenski uslovi ne dozvoljavaju da se izađe napolje? Sale su popunjene, učionice, kao što smo vidjeli, nisu prikladno mjesto za čas tjelesnog odgoja. Tada bi se mogla organizirati posjeta sportskom centru ili bazenu. Učenici bi mogli ići na plivanje ili organizirano učiti neki sport sa trenerom. Problem je što se takve aktivnosti plaćaju i što se tako isključuju djeca čiji roditelji ili staratelji to nisu u mogućnosti da im priušte. Tako problem postaje ozbiljan: djeca čiji roditelji ne mogu platiti časove izdvajaju se od vršnjaka čiji roditelji to mogu, provode s njima manje vremena i vremenom postaju obilježena; gube jedan čas tjelesnog odgoja koji im prema nastavnom planu i programu pripada. Škola postaje privilegija bogatih.
Roditeljka učenika drugog razreda osnovne škole kao najveću manu ovakve izmjene ističe: Razlog zbog kojeg je treći čas uveden je navodno pretilost djece. Međutim, pretilost se ne rješava samo kroz dodatni čas tjelesnog i zdravstvenog nego i adekvatnom ishranom. Možda je trebalo najprije zabraniti prodaju gaziranih sokova, čipseva, čokolada i sl. u školama i edukovati roditelje, nastavnike i djecu šta je zdrava ishrana i kako djeci pripremati zdrave užine. Neke škole imaju otvorene sportske terene uz školu. Pored toga, na Ilidži se nalazi i Kulturno-sportski centar Ilidža. Ne znam da li imaju slobodnih termina, ali i to bi bila jedna opcija. Zatim, tu je Rekreativni centar u Halilovićima, Vrelo Bosne, parkovi itd.
Nastavnik tjelesnog odgoja dao nam je informaciju da je čas van škole uveden zbog nedostatka termina u sali, što je veliki problem škola. Na ovaj način učiteljima se omogućuje da i druge časove za koje nema termina izvedu napolju. Po njemu, dodatne časove bi trebali voditi nastavnici i nastavnice tjelesnog odgoja, a ne učiteljice.
Ministar je u obrazloženju naveo da će se raditi na zdravoj ishrani. Međutim, u praksi, sistemski rad na tom je tek u začecima i to na predškolskom nivou, kad je Kanton Sarajevo u pitanju radi se samo o vrtiću Dječiji grad.
Čini se da prepuštanje učiteljima i učiteljicama da organiziraju časove ipak nije bila najbolja ideja, s obzirom na vremenske uslove i uslove u školama karakteristične za Bosnu i Hercegovinu. Prije nego što se ideja sprovede, potrebno je imati u vidu moguće nepravilnosti koje se mogu desiti, te unaprijed ponuditi modele njihovog rješavanja. U ovom slučaju potrebno je voditi računa o tri ključna problema:
- Škole nemaju kapacitet za izvođenje trećeg časa.
- Tokom kasne jeseni i zime čas tjelesnog odgoja ne može se izvoditi napolju.
- Neki učenici nemaju novca da plaćaju izlete, posjete, kurseve i treninge, a ne bi ni trebali budući da se radi o času koji je predviđen nastavnim planom i programom.
U vezi s tim problemima trebalo je informisati učitelje i učiteljice kako da se ponašaju. Tek nakon toga možemo biti slobodni da dalji rad prepustimo njihovoj kreativnosti. Na adresu Ministarstva 31. 10. 2016. uputili smo pitanja u vezi s ovim problemom:
- Na kojim se istraživanjima temeljila odluka Ministarstva za povećanjem broja časova Tjelesnog odgoja?
- Možemo li steći uvid u ta istraživanja?
- Kao razlog u medijima navedena je pretilost djece, da li postoje još neki razlozi?
- Zamišljeno je da se taj čas provede vani, u prirodi ili na igralištu, ali šta uraditi kada je loše vrijeme? Tokom kasne jeseni i zime čas je nemoguće izvesti vani. Većina škola nema kapaciteta da taj čas izvede u sali. Šta uraditi u tom slučaju?
- Neke škole organiziraju časove plivanja ili odlaske u sportske centre koji se plaćaju. Da li će Ministarstvo snositi troškove tih časova kako se radi o redovnim časovima predviđenim Nastavnim planom i programom?
- Da li ste od nastavnika već dobili pritužbe na ovu odluku i kako ste na njih odgovorili?
Do danas nismo dobili odgovore.
