Draga S.
Ova sedmica je bila čudna. U utorak sam počeo raditi opet u vrtiću i jaslicama – utorak je prvi radni dan poslije Uskrsa. Premijerka je lansirala 'otvorenje' države poslije zatvaranja zbog virusa. Otvorenje nije za svaki sektor društva. Ali obećala je da će se od srijede institucije (i jaslice i vrtići) i škole (do petog razreda) ponovo otvoriti. Ali kod nas u Kopenhagenu, opština je rekla da nije moguće ponovno otvaranje prije četvrtka. Pa prva dva dana smo pospremali instituciju tako da možemo pratiti nova pravila i mjere.
Ima ludilo puno novih pravila. Neka su pravila, a neka su preporuke. A teško je znati šta je šta. Vlada je donijela odluku o otvorenju, Državni institut zdravstva je objavio instrukcije, a primjerka je lansirala u medijima kako će to izgledati. Onda su dali odgovornost opštinama kako to detaljnije planirati. Opština dalje prenosi odgovornost voditeljicama institucija, pa one pokušavaju nama proslijediti odgovornost koliko je moguće. A sigurno je to da je premijerka kod roditelja stvorila veća očekivanja nego što je moguće sprovesti u stvarnosti.
Ima puno novih pravila. Naprimjer, sad je preporuka da imamo 6 kvadratnih metara po djetetu u jaslicama i 4 kvadratna metra u vrtiću, što je dvostruko više nego što zakon normalno nalaže. Pa mi možemo imati samo 32 djece u instituciji, a normalno imamo 65 (dva jaslička i tri vrtićka odjeljenja). Djeca se mogu igrati samo u grupama od 2-3 kad smo unutra, a maksimalno 5 kad smo vani – i to da bude ista grupa cijeli dan. Možemo imati samo četiri kutije sa igračkama, a igračke moramo prati dva puta dnevno. Sve površine institucije trebaju se prati svaka dva sata, i svaki put nakon što se koriste. Djeca trebaju prati ruke najmanje svakih sat i pol, i svaki put nakon što završe jednu aktivnost i počnu novu. Igralište je podijeljeno ogradama, tako da djeca iz drugog odjeljenja nisu u kontaktu jedni s drugima. Svaki dan, ili svaki sat, dobijamo nova pravila. A mi nismo obrazovani ni u sanitetu ni u čišćenju, pa ustvari ne znamo skroz šta radimo. Djeca ne mogu nositi ni medu ni dekicu za spavanje od kuće, što normalno koriste kad spavaju kod nas. Ima čak i više novih pravila.
Foto: Novi centar za testiranje na SARS-CoV-2, u Javnom parku u Kopenhagenu • Jeppe Wedel-Brandt / Školegijum
Pošto nemamo dovoljno mjesta, naravno da otvorenje nije za sve. Opština Kopenhagen je napravila listu prioriteta, kojoj djeci trebamo prvo dati mjesto u instituciji. Prva tri nivoa su: djeca roditelja koji imaju posao neophodan društvu (npr. doktorice, medicinske sestre, a sada učiteljice i pedagozi); izloženoj djeci s posebnim izazovima u porodicama; djeci roditelja koji moraju biti fizički na poslu. Ali odgovornost je na voditeljima institucija. Kao što znaš, radim u posebnoj instituciji, gdje pola naše djece ima mjesto kod nas zbog posebnih izazova u porodicama. A za njih smo već imali hitno otvorenje tokom cijelog perioda zatvorenja. Ali u četvrtak, opština nam je dala novo mjesto koje u ponedjeljak trebamo otvoriti tako da sva djeca mogu doći u instituciju. Dobit ćemo vrtić na otvorenom koji se nalazi na jednoj plaži, gdje će biti mjesta za 33 djece iz vrtića, a kod nas, u normalnoj kući, imamo svu djecu iz jaslica i 12 djece iz vrtića – to su djeca za koju mislimo da bi teško podnijela preseljenje u novu instituciju.
Čudno se osjećam kada ti pišem o situaciji ovdje, jer kao i uvijek velika je razlika u situaciji i u tome šta je moguće ovdje, u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta, i kod tebe u Bosni. Dozvoljeno nam je zaposliti onoliko odraslih koliko je potrebno u ovoj situaciji (naravno, to su odrasli koje djeca ne znaju). A cijela ideja otvorenja ovdje zavisi od toga da zdravstveni sistem ima dovoljno kapaciteta, da ima dovoljno mjesta u bolnicama, kada nas bude još više koji dobijemo Covid-19. To je šta 'situacija pod kontrolom' znači ovdje. Naravno, važno je imati na umu da nije moguće napraviti jednostavno poređenje.
Kretanje uz jezera – najpopularnije šetalište u Kopenhagenu – mora biti u jednom smjeru, smjeru kazaljke na satu... To je naredila Opština, a provodi policija • Jeppe Wedel-Brandt / Školegijum
Znam da je situacija bolja ovdje nego kod tebe, ali još uvijek je sve haotično i apsurdno i ovdje. Znam da u medijima kod tebe prenose sliku da je sad sve otvoreno ovdje, ali nije tako. Ima puno novih pravila. Naravno, sretan sam što mogu vidjeti djecu, ali situacija nije normalna. A otvorenje je samo za mene kao radnika, nije za mene kao civila. Da si ovdje, mogao bih cijeli dan biti zajedno i blizu s V.-om, ali da se sretnemo na ulici ne bih vas mogao zagrliti. U četvrtak sam jeo s M.-om kad smo oboje bili u jaslicama – kao što znaš, jedna od mojih kolegica je moja sestra – ali još uvijek ne možemo jesti zajedno ovdje kod mene. 37 dana nisam dodirnuo drugo tijelo, a sad je još uvijek samo moje radno tijelo to koje može imati kontakt. Ja sam samo 'otvoren' kao radnik: vlada je odlučila da je zdravstveno ispravno biti sa mnom sve dok platiš, ali nije kad je samo zbog toga da želimo biti zajedno. Ali takav je kapitalizam, i u doba virusa.
Ne znam kako će biti sljedeće sedmice, ali razmišljam o tome da ni Isus kad je uskrsao nije mogao izdržati više od 40 dana ovoga zombijskog života.
Mislim na tebe. Nedostaješ mi i radujem se da nekada opet mogu doći u Sarajevo.
J.
