Kako ti se sviđa himna? – pitali smo učenicu drugog razreda.
- Šta je himna?
- Pa ona muzika koju si čula na početku časa.
- Aha, dobra je.
- Šta smo govorili o himni, šta treba raditi kad svira himna – pita je učiteljica.
- Držati ruku ovako (pokazuje na srce) i šutiti i slušati.
- A što treba šutiti? – pitamo opet.
- Zato što je to samo zvuk.
- A što treba držati ruku na srcu? – nastavljamo s pitanjima.
- Zato što... ne znam što.
Pitali smo i njenu učiteljicu Elmu kakva je bila reakcija djece i šta ona misli o počinjanju nastave intoniranjem himne: Mi smo prošle godine učili kako se ponaša kada se himna intonira. Bili su malo iznenađeni; kad je završilo onda smo malo razgovarali šta se radi kada se himna intonira, da malo ponovimo. Ja mislim da je to jako važno da se jača ljubav prema državi Bosni i Hercegovini.
Ispred Osnovne škole Isak Samokovlija tim povodom đacima se obratila direktorica: Danas počinjemo sa himnom BiH koju ćete sada čuti. Vidite ovdje i obilježja naše države, kao što su zastava i grb, obilježje Kantona Sarajevo. To je dio identiteta ove države i nas svih koji živimo na ovom prostoru koji smo bh. državljani. To je nešto što čini nas bogatijim i želimo to da poštujemo.
Roditelji učenika, pak, imaju podijeljena mišljenja:
- U naše vrijeme je himna intonirana samo za praznike. Ovo je bezveze, pogotovo ako će bit intonirana svaki dan. Da bar ima tekst pa da djeca pjevaju da nešto nauče.
- Fali nam domoljublja i mislim da ako će to biti dobro za zajednicu, naravno da je treba puštati.
- Mislim da pretjeruju. Ovo je preozbiljno za djecu, a s druge strane izborna je godina, može se svašta očekivati.
- Pa ja nemam ništa protiv intoniranja himne, čak mislim da je to pozitivno i u Americi svaka školska godina počinje intoniranjem himne, svi se osjećaju Amerikancima i svi imaju ista patriotska osjećanja i niko nema ništa protiv toga. Tako da mi se čini u svakodnevnom životu sve se čini da se ovoj djeci ubije patriotizam i da im se ogadi i država i prošlost i sadašnjost i budućnost tako da mislim da je ovo detalj koji je prema mom mišljenju jako pozitivan.
- U svakom slučaju ja to vidim pozitivno, a i što je veoma bitno da djeca od malena slušaju, da im uđe u uši himna. To vidim pozitivno naravno jer neka djeca čak i ne znaju kako im ide himna.
- Nisam baš neki ljubitelj tih patriotskih načina stvaranja nekih ideoloških potomaka koji bi trebali sutra da nedajbože ponovo uđu u neke sukobe ili ratove pod bilo čijom zastavom tako da me jednostavno zastava i ta neka indoktrinacija podsjeća na neku vrstu indoktrinacije koju u principu djeca usvajaju vrlo nesvjesno i benigno, a najčešće se iza toga krije neka politička konstrukcija. S druge strane ne vidim nužno ništa loše da mladi ljudi znaju gdje žive. Mislim da se to teško može izbjeći jer pretpostavljam da takve prakse postoje i u drugim zemljama i sad to ne znači da su nužno dobre, ali teško da Bosna može biti mimo svijet toliko. Ali na taj način politički stvarati svijest o pripadnosti u ovako razorenom društvu je nažalost vjerovatno jedan od unaprijed propalih pokušaja identifikacije na taj način.
Odluku o početku nastave intoniranjem himne donijela je Vlada KS pred sami početak školske godine u svrhu jačanja patriotizma. Pitanja u vezi s ispravnošću te odluke uputili smo premijeru Kantona Elmedinu Konakoviću koji se tim povodom najviše mogao čuti u javnosti, ministru obrazovanja KS Elviru Kazazoviću te Stranci demokratske akcije čiji su obojica članovi. Odgovore još nismo dobili. Pitali smo za mišljenje i predstavnike drugih političkih stranaka na kantonalnom nivou.
Sabina Ćudić iz Naše stranke smatra da je intoniranje himne u službi predizborne kampanje: Odluke koje su donesene na sastanku premijera i ministra obrazovanja KS sa predstavnicima Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava očigledno imaju predizbornu funkciju. Cilj kantonalnih vlasti i njihovih partnera jeste da se, umjesto rasprave o najvećim problemima u obrazovanju, nametne tema obaveznog intoniranja himne, te proizvodnja za njih idealnih budućih birača kroz kreiranje ratnih narativa, iza zatvorenih vrata, bez šireg učešća struke i javnosti. Jer kada se povedu takve rasprave, nesposobnost vlasti da riješi konkretne probleme u školama, poput užasne infrastrukture (djeca u Kantonu Sarajevo u školama koriste nehigijenske čučavce bez osnovnih higijenskih sredstava), viška kadrova (stranačkih, nepotrebnih), vršnjačkog nasilja, loših NPP-ova, se lako prikrije. Kao i ilegalna odluka o predizbornom zbrinjavanju 300 novih kadrova koji su poslove dobili bez zakonom propisanog konkursa. Zastave i himnu trebamo poštovati, ali našoj državi treba što više obrazovanih doktora, programera, inžinjera, prevodilaca, građevinaca, dok profesionalnih patriota – koji itekako zarađuju na svom patriotizmu, i osim mahanja zastavom ne znaju ništa drugo raditi – imamo i previše i oni su nas i doveli u ovu krizu.
Igor Kamočaji, predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a smatra da patriotizam treba stvarati drugačije: Mislim da je to što se tiče himne lijepo i treba djecu učiti da znaju, vole i poštuju simbole svoje domovine, međutim, pored tog intoniranja himne generacijama koje odrastaju treba omogućiti jedno sigurno odrastanje, kvalitetno obrazovanje i kako bi djeca sama stekla dojam da su prihvaćeni i zaštićeni prije svega, a sve to omogućuje država. I to je, po mom mišljenju, najbolji način stvaranja te vrste veze i zdravog patriotizma.
Ono čime se niko nije bavio jest zakonsko uporište za intoniranje himne pred početak nastave. Državna himna je simbol države i, kao takva, ima svoj zakon, Zakon o državnoj himni BiH, da bi se spriječilo poigravanje i postupanje s njom prema vlastitom nahođenju. Ekspertica za ustavno pravo Sevima Sali-Terzić o tome kaže: Zakonom o državnoj himni Bosne i Hercegovine utvrđena je državna himna i propisana je njena upotreba kao simbola države. Članom 5 ovog zakona eksplicitno su propisane situacije u kojima se izvodi državna himna, a među njima nije naveden početak nastave u školama. Zakon predviđa mogućnost da se himna izvodi i u drugim prilikama propisanim Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine. Dakle, i nekim drugim, državnim zakonom, može se propisati situacija u kojoj će se koristiti ovaj državni simbol. Ovo dalje znači da se izvođenje državne himne ne može propisati entitetskim ili kantonalnim zakonima (koji imaju svoje ustave i mogućnost propisivanja entitetske ili kantonalne himne). Jasno je stoga da se izvođenje državne himne ne može propisati bilo kakvim podzakonskim aktima ni države, a kamoli entiteta ili kantona, niti pojedinačnim odlukama/preporukama bilo kojeg zvaničnika vlasti bez obzira na kojem nivou obavlja funkciju. Jedini relevantni državni zakon za ovu situaciju bi bio Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, ali on ne propisuje izvođenje državne himne u školama.
No, odluka Vlade KS nije nešto što se može sankcionisati. Prema riječima ekspertice Sali-Terzić: Naime, zakon predviđa prekršajne sankcije samo za nepoštivanje himne i za neizvođenje himne u situacijama koje su zakonom propisane. Međutim, činjenica da svako ko poštuje državu, njene propise i simbole, neće sebi dozvoliti da ovu odredbu tumači tako da je dozvoljeno sve ono što nije eksplicitno zabranjeno. To proizlazi i iz principa vladavina prava koji je propisan Ustavom BiH i koji podrazumijeva, između ostalog, poštivanje i provođenje propisa. Poštovati zakone i vladati se u skladu s njima je veći patriotizam od izvođenja državne himne po vlastitom nahođenju.
Ako u Kantonu Sarajevo žele počinjati nastavu himnom, onda to mora biti himna Kantona Sarajevo. No, to će zahtijevati brojne procedure, prije svega bi Skupština KS morala prvo donijeti propis kojim će urediti to pitanje, od utvrđivanja melodije i teksta himne, situacija u kojima će se izvoditi pa do sankcija za njeno nepoštivanje. Što sve opet mora biti usklađeno s Ustavom samog Kantona. Sve drugo je poigravanje državnim obilježjima.
