Petar radi na prepravcima stare kuće. U prtljažniku svog automobila ostavio je bocu s vodom, nekoliko metalnih čavlića i komad drveta. Nakon što je automobil bio na suncu tri sata, temperatura unutra je dosegla 40 stepeni Celzijusa. Šta se događa s predmetima u automobilu? Označi tačne odgovore:
- Nakon nekog vremena voda počinje ključati.
- Svi imaju istu temperaturu.
- Temperatura metalnih čavlića viša je od temperature vode.
- Nakon nekog vremena metalni čavlići počinju crvenjeti od usijanja.
Zadatak je za naše učenike težak! Zašto?
Zato što oni obično imaju teškoće u povezivanju naučnih pojmova sa prirodnim pojavama koje opažaju u svakodnevnom životu. Djeca mogu da nauče formule i definicije napisane u udžbenicima jer se to od njih očekuje u nastavnom procesu, a da o stvarnom svijetu misle nešto sasvim drugo. Za djecu postoji školska fizika i fizika života, s tim da školska fizika traje dok se napiše pismeni rad ili odgovara, a nakon toga sve zaboravljaju, jer to znanje nije primjenjivo u životnim situacijama.
Ako pogledamo naše nastavne planove i programe iz fizike za osnovne i srednje škole, vidjet ćemo da su oni većinom zasnovani na naučnom objašnjavanju pojava i na činjeničnom znanju. Osim toga, nastavnice insistiraju na zadacima više nego na ogledima – lakše je uraditi deset zadataka ili zadati zadatke djeci da rade cijeli čas i na kraju samo provjeriti rješenja, dok se za ogled moraju pripremiti, ako nemaju pribor – sami nabaviti, zatim izvesti ogled na času i biti u strahu da li će uspjeti. A da li djeca uče nastavne jedinice iz fizike s razumijevanjem? Da li im nastavnici lekcije ispričaju kao priču koja se lako pamti i fiziku povezuju sa stvarnim životom? Odgovor je: NE!
Učenici u Švicarskoj stiču potrebna znanja biologije, fizike, hemije i nauke o Zemlji i svemiru kroz integrirani predmet Nauka (Science), koji se pohađa od prvog do devetog razreda osnovne škole. Svaki čas izvode oglede, imaju časove u prirodi, i na taj način miskoncepcije koje posjeduju otklanjaju i zamjenjuju ispravnim konceptima.
U BiH je situacija drugačija: đaci imaju nekoliko različitih predmeta, kao što su priroda i društvo, priroda, geografija, biologija, hemija, fizika. Iz nastavnog plana i programa za osnovne škole već na prvi pogled vidljivo je da priroda koja se uči u 5. i 6. razredu osnovne škole, a za koju se u preambuli kaže da pridonosi stvaranju učenikove cjelovite slike o svemu što nas okružuje u svijetu, zapravo to ne čini. Sadržaj tog predmeta čine isključivo teme iz biologije, pri čemu se uglavnom zahtijeva činjenično znanje. Taj predmet svakako treba upotpuniti gradivom koje će učenike, osim za biologiju, pripremiti za još dva nova prirodna predmeta koja dobiju u 7, 8. i 9. razredu, a to su hemija i fizika. Novi sadržaji, kroz oglede, nastavu u prirodi i istraživačku nastavu, karakterističnu za fiziku i hemiju, mogu značajno doprinijeti stvaranju potrebnog proceduralnog znanja kod učenika. Ukratko, nastavni plan i program u BiH u dijelu podučavanja o prirodi značajno odstupa od savremenih evropskih nastavnih planova i programa, i po sadržaju i po formi.
Nastavnik fizike ima normu od 19 časova sedmično (za bosanski jezik i matematiku je 18). Osim toga, on ima dvostruko više razreda, često i u nekoliko škola, pa još i priprema, iznosi i posprema pribor za oglede. Linija manjeg otpora još je jedan razlog zašto se u našim školama ogledi više u pravilu i ne izvode.
Reforma školstva treba osvijestiti važnost ogleda u nastavi za razvoj proceduralnog znanja učenica. Zato treba opremiti kabinete priborom za ključne oglede, svesti satnicu nastavnika fizike na maksimalno 16 časova sedmično, ali i zahtijevati da ključne oglede na svom času zaista i izvode. Zadaci na PISA testiranju bazirani su na primjerima i problemima iz stvarnog svijeta i svakodnevnog života.
Da li je sada jasno zašto smo nepismeni, i čitalački i naučno?
