U Gimnaziji Živinice već dvije godine pod vodstvom nastavnice matematike Edise Ahmetović djeluje sekcija Poduzetništvo, pokrenuta nakon što su učenice i učenici izrazili želju da uče o tome. Ona danas kaže da postoji puno djece koja su rođena za poduzetništvo, ali da će zbog nedostatka prilika biti spriječena da iskoriste svoj dar, što će biti i gubitak za društvo u cjelini.
Cilj sekcije je da učenici postanu otvoreni za inovacije što znači da, uz klasično obrazovanje, nauče sarađivati i da steknu vještine koje bi im mogle pomoći da pokrenu vlastiti posao: da upoznaju svijet rada, uče planiranje, organizaciju i raspodjelu posla, vještine upravljanja resursima, analiziranje, komuniciranje, prikupljanje i procjenu informacija, da rade samostalno i u timu... Nastavnica Ahmetović ih potiče da preuzmu inicijativu, da budu inovativni i samostalni i u ličnom i u društvenom ili radnom okruženju, da imaju povjerenje u sebe i svoje ideje, da budu odlučni te da i druge motivišu u ostvarivanju ciljeva. Ona vjeruje da nastavnici čak i ne moraju sami podučavati učenike ovim vještinama; dovoljno je da sekcija ima voditelja koji će kontaktirati organizacije koje bi mogle učenike podučavati poduzetništvu ili da iskoriste inicijative koje spajaju djecu svih dobnih skupina sa stručnjacima širom zemlje.
Projekat je vrijedan pažnje jer vrijeme u kojem živimo zahtijeva drugačiji način razmišljanja i djelovanja te kod djece moramo razvijati samostalnost, kritičko razmišljanje, preuzimanje odgovornosti, donošenje odluka i timski rad, a poduzetništvo je izvor promjena. Čini se da su i djeca svjesna toga – nedavno je jedna učenica četvrtog razreda pitala zašto oni u školi ne uče ništa o tome kako da stvaraju novac i da ga zarade, kako da pokrenu biznis. To njeno pitanje je potaklo debatu u razredu u kojoj je jedan učenik ispričao da je njegov brat bio odličan učenik i student, ali da se nikada za vrijeme školovanja nije snašao da zaradi novac, već su ga finansirali roditelji. Taj razgovor me potaknuo da razmišljam o tome kako pomoći mladima, kako ih pripremiti za bolji život i pridonijeti njihovom uspjehu, možemo li im pomoći potičući ih na poduzetničko promišljanje, duh i percepciju jer ne moraju svi završiti fakultete, dobiti posao u javnim institucijama… pred neke od njih život može postaviti neočekivane prepreke i sasvim promijeniti njihove zamišljene životne puteve. Svjesna sam činjenice da, dok se društvo i tržište mijenjaju pod raznim uticajima, škole stagniraju i iz njih ne izlaze učenici koji razmišljaju izvan okvira, poduzetno. Ima škola koje se moderniziraju na način da učenici rade u grupama, rade na rješavanju problema, uče online i integriraju nauku s umjetnošću, ali većina škola ne podučava ono što bi trebalo biti u centru savremenog obrazovanja, a to je poduzetništvo, sposobnost ne samo pokretanja poduzeća već i kreativnog i ambicioznog razmišljanja, donošenja odluka, preuzimanja odgovornosti, podnošenja neuspjeha i novih početaka...
Edisa Ahmetović na svojoj sekciji ohrabruje učenike i učenice da uče krojiti, šiti, izrađivati ukrase za dom, organizovati seminare... To su samo neke od aktivnosti kojima je na određeni način potaknula razvoj poduzetničke klime u školi. Ove i prošle godine njeni učenici su učestvovali na takmičenju u izradi poslovnih planova gdje su sami prezentovali svoje ideje i samim tim uočavali rizike i nedostatke svojih planova. Sada se namjerava povezati s lokalnom zajednicom jer neke tehničke škole u Tuzli već rade s različitim preduzećima i investitorima koji bi finansirali startup-kompanije mladih, a učenici se sreću sa poznatim poduzetnicima u gradu i uče iz razgovora s njima.
Činjenica je da ne mogu sva djeca biti poduzetnici, ali pojedina djeca imaju urođenu sposobnost razmišljanja izvan okvira i nema razloga da ih u tome ne poguramo. Poduzetništvo bi možda moglo biti uvedeno u gimnazije kao izborni predmet da bi učenici dobili novi uvid u svoje mogućnosti u vrijeme kada su im umovi otvoreni za štošta i kada upijaju informacije brzinom svjetlosti.
Prema pisanju Paula Tougha učenici bi, kada bi učili poduzetništvo, bili prisiljeni razmišljati izvan okvira, doživljavati neuspjeh i ustrajavati, a ta bi ih iskustva poticala da postanu kreativni i inovativni. S obzirom na takav razvoj, tradicionalno obrazovanje po principu kreda i razgovor ili pamćenje tačnih odgovora čini se kao velika smetnja inovacijama. Uostalom, i Albert Einstein je rekao: Ne možeš očekivati drugačiji rezultat ako nastaviš činiti stvari uvijek na jedan te isti način.
Osnov tog novog izbornog predmeta bi mogla biti finansijska pismenost i vještina upravljanja novcem u smislu planiranja i štednje; učiti prepoznati poslovne prilike; potaknuti razumijevanje da je proizvodnja nakita, gumica za kosu, uređivanje web-stranica ili prodaja odjeće i starih uređaja putem interneta – biznis; poticati radoznalost i istraživački duh; naučiti ih da postavljaju i planiraju ostvarive ciljeve, kako se nositi s gubicima i kako preći preko njih; ukazati im da neuspjeh može biti koristan ako se iz grešaka nešto nauči; naučiti ih da nikada ne odustaju, da se ne samosažalijevaju kada im nešto ne pođe za rukom; učiti ih o ljudima koji su nešto postigli i koji u nečemu nisu uspjeli… Čini mi se da već imamo novi izborni predmet za gimnazije, samo neko treba da razmisli o tome šta mladim ljudima u obrazovanju zaista treba.
