Prvog avgustovskog dana sreli su se u hodniku Vlade Republike Srpske ministar kulture Dane i ministar prosvjete Malešević.
– O, Maleševiću, čestitam, čestitam... Je li stigla prinova?
– Nije još, rok isporuke je 40 dana.
– To baš ko babine...
– Jeste, ali pravo da ti kažem, ne radujem se kao kad smo raspisali tender.
– Zašto, pa sve je ispunjeno. Je li audi A6 3.0 TDI, Quatro S-Tronic?
– Jeste...
– Je li crni?
– Jeste...
– Ima li sportska sjedišta naprijed kao i elektro podršku za leđa na prednjim sjedištima?
– Ima...
– Elektronski program stabilizacije vozila, elektronsku parkirnu kočnicu, elektronsku asistenciju za vožnju u nagibu, automatski klima uređaj – 4 zone, centralno zaključavanje s daljinskim upravljanjem, senzor za svjetlo i kišu, tempomat, multifunkcionalni pokazatelj – info za vozača u boji...
– Ima...
– Fabričke senzore za parkiranje naprijed i nazad, grijanje prednjih sjedišta, automatski zatamnjiv unutrašnji retrovizor, fabrički ugrađen navigacioni sistem, CD/DVD player uz navigacioni sistem, fabrički zatamnjena zadnja bočna stakla i zadnju šajbu, ksenonske farove, LED dnevna svjetla?
– Pa ima sve, nismo mi to izmišljali, tražili smo tenderom šta su imali na lageru.
– Šta onda nije uredu?
– Novinari. Razapeše me. Povezali to što se ukida 15 škola, a ja naručio sebi novi auto.
– Kakve to veze ima?
– Našli onaj naš dokument o mrežama škola, od 27. jula.
– Pa nije 15, nego više. 15 se zatvara, a u 17 se ukidaju viši razredi, ili se spajaju.
– I za to su zakačili. Mi smo napisali: "Imajući u vidu udaljenost pojedinih područnih odjeljenja od centralnih škola i nemogućnost organizovanja prevoza učenika, sljedeća područna devetorazredna odjeljenja nastaviće raditi kao devetorazredna, ali će biti potrebno da se, u skladu sa članom 35. stav 5. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, odjeljenja od šestog do devetog razreda kombinuju..." a oni skočili: nemogućnost prevoza učenika, a ovamo audi 3.0 TDI, Quatro S-Tronic od 112.000 maraka.
– Nego smo trebali da kupimo helikoptere za seoske škole? Niko ne sere ko ti novinari. Sve truli boljševik. Bune li se prosvjetni radnici?
– Kad su se oni i za šta bunili? Njih se ja bojim ko lanjskog snijega. Tome kičma služi samo da je savija. To samo broji dane do plate i godine do penzije.
– Pa šta je onda problem?
– Tebi ništa, ti si ministar kulture, tebe niko ne proziva.
– Pa za šta mene da proziva? Nije se meni zatvorilo petnaest biblioteka ili petnaest muzeja ili petnaest pozorišta...
– Eto, sad i ti...
– Pa kad me vučeš za jezik. Jedno je obrazovanje, a drugo kultura. Bez kulture ne bi bilo Republike Srpske.
– A bez obrazovanja bi je bilo?
– Ne da bi je bilo, nego je već ima. Da tvoje škole imaju ikakve veze s obrazovanjem, ti nikad ne bi bio ministar. Prvi bi se nastavnici pobunili kako može ministar obrazovanja da bude čovjek koji ne ispunjava stav 4. člana 6. Zakona o obrazovanju.
– Koji glasi..?
– "Zadaci osnovnog vaspitanja i obrazovanja su razvijanje i njegovanje osnovnih moralnih vrijednosti, stavova i odnosa, vrijednosti pravde, istine, slobode, poštenja i lične odgovornosti."
– Zašto ja to ne ispunjavam?
– Pa nije baš moralno da nastavnici ostaju bez posla, a ti 112.000 za zatamnjena stražnja bočna stakla... Kako si obrazložio zatvaranje škola?
– Ovako: "Prilikom racionalizacije mreže škola, Ministarstvo prosvjete i kulture vodilo se najboljim interesima učenika jer se na ovaj način podstiče socijalizacija djece i njeguje pozitivan takmičarski duh kod učenika, a sredstva koja se na ovaj način štede moći će se usmjeriti u poboljšanje materijalnog položaja škola i za investicije u školske objekte."
– Eto, je li to razvijanje i njegovanje vrijednosti istine? U šta si uložio, Maleševiću, 112.000 maraka? U poboljašnje materijalnog položaja škola?
– Nemoj, Dane, tako. Nisu to te pare. Na zatvaranju škola tek treba da uštedimo. Ovo su druge pare... To je iz redovne nabavke...
– Pa ti nisi, u skladu sa 4. član 6. mogao da tražiš i jeftiniji auto? Imao je Brčko-gas u ponudi i audi A3, tri puta jeftiniji...
– Jesam, ali ne ide da se ministar kulture vozi u audiju A3, a vlasnici kafića u audijima A6. To si ti rekao.
– Drugo sam ja. Jedno je kultura, a drugo je obrazovanje. Narod može bez škole, ali bez kulture ne može. Kuća može bez knjige, ali ne može bez gusala.
– Pa nije sva kultura u guslama.
– Nije, malo je i u audiju.
– Ne spominji mi audi, kud me đavo navrati...
– Pa odreci ga se preko službenog lista.
– Kako?
– Reci da si pogriješio, da si kao ministar obrazovanja mogao bolje utrošiti taj novac, da si svojim postupkom uvrijedio sve nastavnike, roditelje i đake, i da nećeš nikada sjesti u taj auto.
– Pa šta će biti s njim?
– Ništa, koristiće ga ministar kulture.
