Za skulpture preko proizvodnje.
Boga mi će me mlatnut kukuruzom.
– Top lista nadrealista
Najbolja politika za kulturu je ne imati politiku za kulturu. Braniti našu kulturu? Kulturu se uvijek smatra slabom, krhkom, nečim nemoćnim što treba biti zaštićeno, branjeno, promovirano i poticano. Kultura je neuništiva. Sposobna je preživjeti najgore katastrofe. Postoji divlje pleme u Africi. Njihov jezik nema riječ za slobodu. Znate li zašto? Jer su slobodni. Mislim da riječ kultura dolazi iz usta veoma neukih, glupih i opasnih ljudi.
Ovako se na samom vrhuncu filma Počasni građanin glavni lik Mantovani (kada mu je već pukao film - od čega? Saznat ćete kada ga pogledate) obraća publici na proglašenju pobjednika na konkursu za izbor najbolje slike lokalnih amaterskih slikara.
Počasni građanin je britka satira, odlična crna komedija o palanci i provincijalizmu. Otvara se u poludokumentarističkom maniru. Danijel Mantovani sluša najavu pred svoj izlazak i prijem Nobelove nagrade za književnost. Po primitku nagrade izriče kako je njegov umjetnički razvoj, sad kad ga je jednom za svagda prepoznala kritika, stručnjaci i akademici, završio svoj put te da se sada samo može ukipiti i ne nastaviti dalje stvarati.
Pet godina poslije vidimo ga kako u svojoj vili iznad Barcelone kako čita popise dobivenih nagrada i priznanja te s velikim gađenjem odbija pozive na najrazličitije svečanosti njemu u čast. No, ničim izazvan, Mantovani prihvaća poziv da primi nagradu počasnog građanina mjesta odakle je rodom, a koje se nalazi osam stotina kilometara južno od Buenos Airesa u Argentini. U Salasu pisac nije bio četrdeset godina, od svoje dvadesete godine, čak ni kad je trebao kao sin jedinac oca sahraniti. No, rodno mjesto i kraj su mu bili nepresušan izvor inspiracije za većinu njegovih djela i, u biti, razlog su što je dobio Nobelovu nagradu.
Iako želi ostati anoniman u svom putovanju, veliku nepriliku mu čini pilot aviona koji svim putnicima priopćava kako su aviokompanija i posada počastvovani njegovim prisustvom.
Poslije manjih peripetija Mantovani dolazi do Salasa i tamo uz prisustvo mnogih građana prima medalju počasnog građanina tog malog provincijskog mjesta. Čestitke, cvijeće, film napravljen njemu u čast, konfeti i pljesak ipak ne mogu prikriti činjenicu kako nekima u mjestu nije drago zbog njegova dolaska.
Nižu se najrazličitije, uglavnom komične scene, dok se stvari ne počnu komplikovati. Film iz crne komedije prelazi u triler, sve do pretposljednje i posljednje scene, u kojima treba obratiti pažnju na naočale Danijelove.
To ujedno može biti i tema za razgovor na času. Pitanje vezano za naočale pošaljite na FB Školegijuma.
Počasni građanin / RTS2 22.55 / ponedjeljak 05.02.2018.
