Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti održalo je 16. februara u Mediacentru šesti po redu razgovor u okviru projekta Neće jezik nego pravo, pod nazivom Jezik i mladi, sa ciljem da progovore o tome zašto i kako se kreira slika o žargonu kao nečemu što je loše, te koje su posljedice takve pogrešne percepcije. Moderatorica razgovora bila je Sandra Zlotrg, koja je magistarski rad odbranila na temu žargona. Njeni sagovornici su bili Namir Ibrahimović, profesor bosanskog, srpskog, hrvatskog jezika i književnosti i član redakcije Školegijuma, Marina Veličković, autorica knjige Furam feminizam i facebook stranice Krajnje Neuračunljive i Anes Osmić, novinar Školegijuma.
Mladi žargon koriste kao sredstvo samoidentifikacije, da se po načinu govora razlikuju od drugih. Žargon je pun pojmova iz popularne kulture: filmova, muzike, serija koje učenici gledaju. Zbog toga što je poenta upotrebe žargona da se nasmije, uvrijedi, iznenadi ili šokira sagovornik, njime se često krše društveni tabui, objasnila je Sandra Zlotrg. Zato je i protjeran iz škola, kaže Namir Ibrahimović, nastavnik u Osnovnoj školi Safet beg Bašagić. Da pokaže kako upotreba žargona čini veliki dio svakodnevnice njegovih učenika, zamolio je svoje učenike da navedu i objasne žargonizme koje koriste.
Ovako je Namir komentirao neke njihove primjere:
dobra ova – muški pogled na nekoga ko prolazi.
odvoj ga – situacija iz Nadrealista, epizoda u kojoj se neko odvaja od struje; oni to koriste ironično kada se neko potuče, odvoj ga kao: ostavi ga tu da se tuče.
ih ako ti ja ... – tu može sve moguće: dam po ustima, dam po pički i sl.
kvetenčiću – oni imitiraju nekog ko ne može izgovoriti glas r, to ima dodatnu vrijednost u kojoj oni časte od milja nekog. Dakle, nije uvreda već neko ko je rekao nešto nezanimljivo.
picani – dječak koji se sredio, koji se obukao drugačije.
ota to – skraćeno od ostavi to.
talnem – od utaliti: daju zajednički novac.
evo nas u kraju, kerovi laju – to je citat iz pjesme, koji koriste kada se pojave negdje, ili kad se pojavi druga skupina koju smatraju kerovima.
jaje moje napiso – nije ništa uradio.
jebem li ti svega pomalo
Kurafeta i Šefikučka – kurafeta je kurva iz grada, a šefikučka je izraz za kurvu iz sela; imaju, kažu, i izraze kurafet, ali nemaju šefikuč.
jebo te Alija retardirani – pitao sam koji Alija, rekli su jedan jedini.
Šantej you stay – kada nekog žele u svom društvu, iz rijaliti šoua.
mamuti na ostrvu – rekli su da misle zaista na slonove koji su izumrli; u žargonu mamu-ti-na-ostrvu.
polje jagoda – vagina; idi u polje jagoda.
žrtveno jaje – nije janje, ali se koristi u istom kontekstu.
ne ponašaj se ko Trump – koriste za svakoga ko se ponaša ko budala.
tugy, plaky, suzy – kad neko ima lažne suze, kad ismijava emociju.
pipni lakuda – rukom naprave oblik labuda. Odnosi se na pokazivanje mišića.
zbario i zavario – zavario je kada neko počne ozbiljno pričati s djevojkom koja mu se sviđa.
ko djete – superlativ, neko ko je odličan.
Abil denjo / abar donjo – također iz pjesme, Adil Benjo je debil, Abar Donjo je dobar. Vokali u drugoj riječi se mogu mijenjati.
Šta ima kod Suade – Suada je frizerka i kad neko zaraste oni mu tako kažu da mora da se šiša.
Namir Ibrahimović objasnio je da ne postoji dokument u školi kojim se uređuje kako učenici smiju da govore. Žargon, kao i psovke, kaže Ibrahimović, kažnjava se kao neposluh zavisno od stava nastavnika prema samoj riječi ili učeniku. To šta će se desiti učeniku kada opsuje zavisi od interpretacije, reakcije nastavnika i stava osobe prema riječi jebiga. Ili od učenika: neće isto reagovati prema učeniku koji je omiljen i onom koji to nije. Svakako, jasno je da za žargon u učionici nema mjesta, a učenicima se nikada ne objasni zašto. Žargon i psovke, kaže Ibrahimović, škola ili ignoriše ili kažnjava. U borbi koju nastavnici vode sa učenicima da savladaju standardni jezik izgube sve: da djeca koriste maternji jezik, izgube da usvoje puninu jezika i izgube dodir sa stvarnošću. Propuste priliku da s mladima razgovaraju o stvarima koje njih zanimaju.
Žargon učenika govori puno o njihovom svijetu, njihovim interesima i težnjama. Zato predstavlja, kaže Ibrahimović, odličnu priliku da se nastavnik približi učenicima i da ih bolje razumije. Iz tog razloga, Marina Veličković je, pišući knjigu Furam feminizam, vodila računa o tome da ona bude razumljiva djevojčicama i dječacima, jer je za njih pisana, kao priručnik o feminizmu. Prvi dio je blog koji piše Likica, glavna junakinja od 13 godina, dakle to je njen online dnevnik. Drugi dio je pojmovnik koji školski objašnjava feminističke pojmove koje Likica koristi u dnevniku. Dnevnik je napisan žargonski i ima na sto stranica samo pet velikih slova, osim kada je cijela riječ napisana velikim slovima. Išle smo na to da bude napisan tečnim, emotivnim jezikom punim afekta. Jedan od razloga je da djevojčicama i dječacima bude zanimljivo, lako i blisko, pa da materija koja je nova i o kojoj nisu razmišljali bude bliža kroz jezik kojim je pisano. U tom smislu jezik je korišten kao stilsko sredstvo.
Ističe da postoji lažni stav da se žargonom ne mogu izreći kompleksne misli i da takav stav treba pobiti. Tekst ne mora biti pun riječi kao što je diskurzivno da bismo nekoga uvjerili da znamo o čemu govorimo, kaže Marina Veličković. Međutim, kaže da treba učenicima pomoći da shvate puni spektar značenja nekog žargonizma kako bi ga mogli odgovorno koristiti. Mislim da je uredu tražiti od djece da kritički koriste izraze i osvijeste puni spektar značenja riječi. Treba da razmišljaju o tome kako njihovo korištenje jezika ponavlja određene privilegije, uspostavlja i ponavlja paterne, vrši nasilje i zahtijevati od njih da odgovorno koriste jezik. Feminizam je super način da se to postigne.
Anes Osmić istakao je da riječ ne može biti ružna, već jedino njena upotreba, kada je koristimo da nekoga uvrijedimo. Po njemu problemi koje imamo u jeziku ne ostaju samo u jeziku, tako da je jako bitno da se razgovara o stvarima koje su postale tabu. Problem koji imamo u jeziku, kaže, postaje problem naše svakodnevnice: pored mene je u prodavnici stajao momak koji je stalno prilazio polici sa kondomima, da bi kada je došao na red uzeo kondome. To pokazuje koliko treba razgovarati o tim stvarima jer ako ne govorimo to može prouzrokovati veće probleme.
Umjesto da bude mjesto na kojem će učenici slobodno razgovarati o onome što ih zanima i rado razgovarati sa nastavnicima o žargonu, psovkama ili seksualnosti, škola je mjesto gdje su upravo te teme, mladima najinteresantnije, zabranjene. Učenici se kažnjavaju kada opsuju umjesto da im se objasni zbog čega nije uredu koristiti takve riječi, da riječi same po sebi nisu loše već upotreba kojom se drugi ponižava. Tako nastavnici, ali i društvo propuštaju priliku da mlade educiraju da budu odgovorni za riječi koje izgovaraju, a potom i za svoje postupke. Kreirajući tabu oko seksualnosti onemogućuju mlade da dođu do pravih i kvalitetnih informacija u periodu kada su im te informacije od velike važnosti da zaštite svoje zdravlje.
Transkript s tribine u cijelosti možete pročitati ovdje.
