S grupom vrijednih učenica bosanskokrupske Gimnazije dogovorila sam se da za vannastavne aktivnosti nabavimo uređaj koji pokazuje zagađenje zraka! Uspješno smo ovo završile, ali ne mogu da se ne pitam da li je vrijedilo i truda i vremena.
Naime, niz godina pratim zimsku zagađenost zraka i, znajući koliko je važno pratiti promjene i kako se malo zna o uticaju smoga na zdravlje, mislila sam da i Bosanska Krupa mora imati uređaj za mjerenje količine otrovnih čestica u zraku. Ideja o nabavci ovog uređaja nastala je u komunikaciji s grupom učenica Gimnazije s kojima često razgovaram o nauci i obrazovanju (neformalno se zovu Solutions Squad ili Odred za rješenja) i s kojima pišem projekte nastojeći da uključimo školu u svjetska takmičenja, pratimo trendove u edukaciji kako bismo potakle pozitivnu komunikaciju i istražile nove ideje koje možemo primijeniti u učenju. Razmjenjujemo mišljenja i o oblicima dodatne edukacije mladih, jačanju njihovog samopouzdanja, ekološkoj svijesti, prirodno-naučnoj pismenosti, o usklađivanju s globalnim trendovima u obrazovanju, kao što su pružanje jednakih mogućnosti za napredovanje, kreativnost, inovativnost i želja za mijenjanjem stanja u našoj zajednici, jer želimo da što više đaka bude zainteresovano za obrazovanje.
U dokumentu UNICEF-a iz decembra 2017. godine koji nosi naziv Opasnost u zraku (Danger in the Air) piše da je 17 miliona djece do jedne godine starosti ugroženo usljed zagađenja zraka.
Zagađenje zraka glavni je uzrok smrti oko 600.000 djece mlađe od pet godina svake godine, i prijeti životima i budućnosti više miliona ljudi. Zagađivači ne štete samo plućima u razvoju djece; oni zapravo mogu preći krvno-moždanu barijeru i trajno oštetiti mozak u razvoju. Satelitski snimci potvrđuju da oko dvije milijarde djece žive u područjima velikog zagađenja zraka uzrokovanog faktorima kao što su emisija izgarajućih gasova iz vozila, velika upotreba fosilnih goriva, prašina i izgaranje otpada, rekao je izvršni direktor UNICEF-a Anthony Lake u izvještaju iz 2016. godine.
Za one koji vole više detalja – zagađivači zraka uključuju i čestice veličine od 2,5 do 10 mikrona, takozvane particulate matter (PM 2.5 i PM 10), koje često označavamo kao lebdeće čestice. Na naše zdravlje djeluju tako što izazivaju iritaciju disajnih puteva i kašalj, pogoršavaju zdravlje ljudi sa respiratornim i kardiovaskularnim problemima, iritiraju oči, kožu... A jedan od četiri UNICEF-ova hitna koraka u svrhu zaštite djece od zagađenja zraka jeste nadgledanje zagađenosti, jer bolji nadzor pomaže djeci i mladima da smanje izloženost onečišćenju i postanu više informisani o uzrocima zagađenja.
Dugo smo razmišljale kako nabaviti uređaj i svoju šansu smo vidjele u Javnom pozivu načelnika Općine Bosanska Krupa za su/finansiranje projekata iz Granta za mlade, kojim su pozvana omladinska udruženja, fondacije i neformalne grupe mladih da kandidiraju svoje projekte. Cilj tog javnog poziva bio je podržati projekte mladih u različitim oblastima djelovanja: ekologija, kultura, sport, društveni život, obrazovanje, socijalna zaštita, infrastruktura i drugo.
U ovaj projekat ušli smo u saradnji s Udruženjem pčelara Lipa jer su prepoznali važnost informacija o čistom zraku i za svoju djelatnost.
Prema preporuci Eko akcije iz Sarajeva, odlučile smo da kupimo senzor što detektuje lebdeće čestice u zraku. Odabrale smo uređaj koji koristi dva laserska brojača čestica za bilježenje podataka o mikroskopskim česticama (PM 2.5) suspendiranim u zraku, te izračunava masu čestica u mikrogramima po kubnom metru (µg/m³). Senzor koristi Wi-Fi vezu za prikaz očitavanja kvaliteta zraka u stvarnom vremenu na mapi gdje se podaci mogu dijeliti sa javnošću.
Druga stavka bili su laptop i projektor, za predavanja o zagađenom zraku, a treća model ljudskog srca kao dopuna nastavi biologije, ali i kao sredstvo prilikom prezentacije opasnosti od zagađenog zraka. Ukupna vrijednost projekta bila je 2.500 KM. Na drugom pozivu dobili smo 1.500 KM! Odrekli smo se projektora, a kasnije i modela ljudskog srca.
Kupovina senzora protekla je glatko – u sekundi sam dobila specifikacije instrumenta i e-potvrdu o plaćanju, te broj za praćenje paketa, a ubrzo je došao i e-mail za registraciju uređaja na mapi. Krajem decembra 2020. godine paket je stigao na carinu, ali je nastao problem – tražili su nam Potvrdu Zavoda za mjeriteljstvo FBiH o ispunjavanju mjeriteljskih i drugih uvjeta za uvoz mjerila (prema članu 12 Zakona o mjeriteljstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH, broj 8/05). U Potvrdi se traži naziv mjerila, serijski broj, proizvođač, mjerni opseg, službena oznaka, država iz koje se uvoze i podaci o uvozniku, te namjena mjerila, a popunjen zahtjev treba ovjeriti u školi, te uplatiti nekoliko taksi i potvrde o uplati poslati nazad u Zavod. Tek kad oni dobiju uvjerenje o uplati, poslat će nam potvrdu na osnovu koje plaćam carinu, jer sve što košta iznad 300 KM mora se cariniti, tako da je stavka uređaj plus uvoz iznosila 800 KM. Nakon plaćanja, od škole je, prije predaje uređaja, zatražena informacija da sam ja zaposlenica i da je namjena uređaja isključivo u edukativne svrhe. Potom stiže novi zahtjev: detalji o školi kao instituciji i kopija rješenja o registraciji, što je dodatnih 40 KM. A to sve je, uz proces redovne carine, koštalo 360 KM, te smo se morale odreći modela srca od 100 KM. Ispostavilo se da je u Bosnu i Hercegovinu teže uvesti uređaj za školski projekat u iznosu od 600 maraka nego milionski vrijedne respiratore.
Trebam li naglasiti da sam prije postavljanja uređaja morala napisati finansijski i narativni izvještaj u tri primjerka i sa svim računima, taksom, dokumentima i fakturom predati u Općinu Bosanska Krupa dva primjerka i jedan u Udruženje pčelara Lipa.
Da instaliramo uređaj pomogao nam je Anes Podić iz Eko akcije. Postavljen je u jedan informatički ured u centru Bosanske Krupe, prikazan na mapi i odmah su boje bile upozoravajuće, od crvene do bordo.
Ono što sam naučila o samom brojaču čestica je da se radi o indikatoru i da daje okvirne vrijednosti zagađenosti zraka. Za pravu mjernu stanicu kakva postoji u Prijedoru trebalo bi izdvojiti ogromna sredstva.
Ovaj projekat nastavak je aktivnosti koje unazad nekoliko godina radim u školi i educiram đake. Oni vjeruju kako uređaj informiše građanstvo o zagađenosti zraka i da će svi steći naviku da povremeno provjere boju na mapi, ali da se trenutno ništa víše ne može učiniti jer su ljudi uglavnom slabog materijalnog stanja i prisiljeni su grijati se na ugalj. Nadaju se da će se institucije koje se bore za promjenu navika i smanjenje zagađenja povezati i u budućnosti riješiti ovaj problem.
Nekoliko ljudi kojima sam pričala o ovom iskustvu pitalo me zašto ovo radim, da li sam plaćena za to, imam li neku korist... Shvatila sam da su to sve prilično teška pitanja. Nisam više čak sigurna ni da djeci prenosim poruku da volontiranje izvan radnog vremena za dobrobit zajednice ima smisla.
U sklopu Godišnjeg programa rada škole definišu se poslovi u nastavi i izvan nje, tako da sve što radim izvan nastave ulazi u moju 40-časovnu radnu sedmicu, a vrijeme i trud koji ulažem u to daleko su više od jednog sata sekcije ili dodatne nastave planirane sedmičnim programom. I da, teško mi je ponekad, ali onda se utješim porukama kao što je citat Džefa Fostera: I za trenutak zaboravit ćeš odredište, zaboraviti gdje ideš, jer ti srce gori i svijet te ne može pratiti. Rizikovala si sve da bi se vozila ovim putem, rizikovala odbijanje, ali si izabrala život i brzinu nad stagnacijom. Odredište će se pokazati dok ideš, vođena samo unutarnjim znanjem, sa strahopoštovanjem vlastite hrabrosti.
A znam i da ipak postižem promjene!
