Priprema za čas ili pisana nastavna priprema jedno je od sredstava za ocjenu nastavničkog rada i za njihovu izradu je pedagoškim standardima i normativima, u okviru nastavničke 40-satne radne sedmice, predviđeno 12 sati. One su dokaz da se nastavnica priprema za nastavu, a pravo kontrole dodijeljeno je direktorima škole u okviru njihovih pedagoško-instruktivnih poslova, ali i drugima u strukturi uprave škole koji su nadređeni nastavnicima i nastavnicama poput pedagogica i slično.
Postavlja se pitanje na koji način direktori, stručne savjetnice i svi drugi kontrolori u digitalno doba utvrđuju da li nastavnica koristi stare ili nove nastavne pripreme? Da li ih upoređuju s onima iz prethodne školske godine? Naime, uvođenjem informacionih tehnologija nastavnicima je olakšano pripremanje za nastavu i izradu priprema, ali je otežano dokazivanje da se zaista pripremaju za svaki svoj novi čas jer direktori i stručne savjetnice teško prihvataju mogućnost da nastavnici pripreme pišu u elektronskoj formi i da im ih mogu poslati e-mailom. Pojedini savjetnici smatraju da je jedina prava priprema – napisati nastavnu pripremu, pa neki od njih traže da ih dobiju isprintane i s potpisom direktora škole ili pedagoga. Istovremeno, pojedini direktori traže da im se pripreme dostave u elektronskoj formi poredane po mjesecima, drugi po sedmicama, treći po datumima, a četvrti po rednim brojevima časova! Zamislite nastavnice koje rade u dvije ili tri škole sa ovakvim različitim zahtjevima?!
Osim toga, oni očito ne razumiju da nastavnica ne mora lično napisati pripreme – može ih posuditi od kolegice ili kolege, može ih preuzeti s interneta ili kupiti na internetu, može ih dobiti od izdavača udžbenika... Smatram da direktori i ministarstva nisu svjesni promjena koje u obrazovanje, pa i nastavničku pripremu za čas, donose informacione tehnologije.
Ne sporim da je priprema veoma korisna, znam vrlo iskusne nastavnice koje ne bi ušle u učionicu bez nje – tako im je lakše, sigurnije se osjećaju, ali nema ništa loše ako koriste nastavnu pripremu koju nisu same napisale! Uostalom – pisana nastavna priprema nije garancija za kvalitetnu nastavu. Priprema može biti kvalitetna, ali čas loš i obrnuto. Jednostavno – desi se.
Kao ilustracija, evo kako se vrednuju pripreme u Unsko-sanskom kantonu:
- ne posjeduje nastavne pripreme ...........................................................(0)
- posjeduje nastavne pripreme koje koristi više godina (stare) .............. (1)
- posjeduje djelomično inovirane pripreme (novih 50% i više) ..............(4)
- uredno napisane i blagovremeno potpisane sve nastavne pripreme……(6)
I prvih godina mog rada u školi, a bilo je to tačno prije dvije decenije, nastavnice i nastavnici su pisali nastavne pripreme, i to rukom i prema utvrđenom obrascu. Bilo je to sjajno vrijeme za autokratske direktore škola i stručne savjetnike kojima su nastavne pripreme bile savršen instrument za kažnjavanje neposlušnih nastavnika jer kvalitet nastavne pripreme nije mjeren samo prema sadržaju, nego i po broju i dužini napisanih rečenica. Uvijek su imali po par primjedbi, što nastavnike nije činilo boljim, nego im je rušilo samopouzdanje. Sasvim sigurno je bilo stručnih savjetnika koji su tokom jednog stručnog savjetovanja nastavnicima savjetovali da funkcionalni i odgojni zadatak časa pišu zajedno, a u narednom savjetovanju tvrdili da je to pogrešno i da ih svakako treba pisati odvojeno. U takvom ambijentu nastavnici su ih, da bi ispunili tuđa očekivanja, često pisali za sve druge osim za sebe. Često su predstavljale skraćenu verziju udžbenika, a u njima su se mogli naći i opisi svakog pokreta nastavnica za vrijeme časa. Bile su, rekla bih, izraz poslušnosti.
No, danas kada svi govorimo o kritičkom mišljenju koje je jedan od principa škole za 21. stoljeće – nastavničko pripremanje za nastavu treba iz osnova mijenjati. Šta znači priprema ako vas jedno pametno dijete krene propitivati i okrene čas u sasvim drugom pravcu, koji je, prema procjeni nastavnice, korisniji za djecu od predviđenog gradiva?
Nastavnicama zaista treba i više od 12 sati za pripremanje nastave, pogotovo ako izvode nastavu po više nastavnih programa, ali vjerujem da ima i drugih načina vrednovanja rada koji bi možda i više doprinijeli kvaliteti nastave od direktorima i stručnim savjetnicama unaprijed dostavljenih pisanih priprema.
