JU Dječji vrtić i dom učenika Bosanska Krupa svake godine pred godišnje odmore organizira pidžama parti, događaj u kojem učestvuju učenici starijih odgojnih grupa. Preko tridesetero djece sa svojim tetama provode noć u vrtiću, igrajući se i zabavljajući, i tako u nesvakidašnjem vrtićkom duhu utonu u zajednički san.
Slikanje, kao početna aktivnost večeri, koja u svakodnevnici znači nekoliko poza, osmijeha i namještanja, za ove male drugare je početnica nečega ogromnog, zbog čega njihovi glasovi drhte, a srca udaraju jako, od uzbuđenja. Na njima su njihove pidžamice, pomno birane, kakve inače viđate, ali nisu to iste pidžame kao kod kuće. Ovo su parti pidžame. One lude, zabavne, vrtićke...
- Šta je to drukčije nego običan vrtićki dan – upitala sam Kenu.
- Pa radimo po potpuno drukčijem programu. Znate, ovo je posebno jer ćemo, naprimjer, imati zastavice večeras i pjevat ćemo karaoke i spavati.
- A zašto se to razlikuje od običnog dana u vrtiću? – pitala sam Zanu.
- Jer večeras je parti i sve moje prijateljice će biti tu i pričat ćemo priče prije nego zaspemo...
- Strašne – nadovezala se Alina.
- Ne strašne, ali mi ćemo se praviti da su strašne i zagrlit se u krevetu – nastavlja Zana.
Neko otrča, neko odskakuta, a ja ostadoh sama gledajući tu energiju koja se nakupljala. Roditelji se polako počeše povlačiti, grčiti se na vratima, kimajući glavom, u blagoj nevjerici da im djeca, tek šestogodišnjaci, ostaju na cjelonoćnoj zabavi.
- Nemoj se sikirati mama, obećala sam danas i učiteljici a i tebi da ću ostati cijelu noć i da neću plakati – mama Emira prepričava kako ju je kćerka tješila povodom svog prvog samostalnog noćenja van kuće i dodaje – Ona je uzbuđena, pa time i ja.
I dva policajca iz policijske postaje Bosanska Krupa pojavila su se u dvorištu, te se u zajedničku sliku ubacila i sigurnost i snaga. Kao partneri u projektu, policija cijelu noć bdije i pazi male partijanere i njihove tete, osigurava da sve prođe u najboljem redu.
- Hoćeš ti noćiti? – pita me jedna djevojčica.
- Ne – kratko joj odgovaram.
- Nisi sigurno ponijela pidžamu. U tome se ne može spavati.
- Ne može – potvrđujem. – A kako ćeš ti večeras spavati bez mame – pitam je.
- Mah, lako – odmahnula je rukom. – Uz moje prijateljice sve je lakše.
Tog dana uzbuđenje ne kriju ni učiteljice ni direktorica vrtića. „Pidžama parti nudi model netipičnog djelovanja obrazovne ustanove u lokalnoj zajednici i predstavlja primjer koji se može multiplicirati i u drugim ustanovama. Djeca imaju priliku i mogućnost razvijanja socijalnih vještina koje su nužne za razvoj cjeloživotnih kompetencija, a i dobiti doživljaj koji će trajno ostati uspomena na vrtićke dane“ pojasnila nam je direktorica Almira Šertović.
Iskustvo je, prema njenim riječima, značajno i za roditelje: „Roditelji također imaju mogućnost da testiraju nivo razvijenosti socijalnih vještina kod svoje djece, da imaju zajedničke doživljaje sa vrtićem kao ustanovom i na kraju da dobiju slobodno veče.“
Karaoke mogu početi, čulo se dok sam se udaljavala.
Jer ljubav je, jer ljubav jeeeeee,
Sve što trebam od tebe.....
Policija vani, roditelji kod kuće, a oni, adrenalinom nošeni, u svojim slatkim pidžamama, pjevaju i drže se za ruke.
Ova priča primjer je inovativne vrtićke prakse i načina rada nedovoljno promoviranog u našoj obrazovnoj praksi. Zahvaljujući upravi ovog vrtića prerasla je u njihovu standardnu aktivnost, a mi se možemo s pravom upitati zašto ne bismo mogli pričati ovakve priče stalno.
