Perfekcionizam predstavlja težnju ka nerealno visokim ciljevima. Osobe koje su perfekcionisti najčešće su previše kritične same prema sebi, a ovakvo ponašanje može značiti da uporedo osjećaju potrebu da se dokažu, ali i strah da su nedovoljno sposobne, što prouzrokuje anksioznost.
Iako perfekcionizam može voditi ka boljim rezultatima u školi ili na poslu, isto tako može uzrokovati i loše rezultate i neuspjeh. Međutim, bez obzira na rezultate, može uzrokovati zdravstvene probleme, a postoje istraživanja koja ga povezuju sa depresijom i sagorijevanjem na poslu. Primjere pronalazimo u raznim sferama života, pa tako i među mladima.
U studiji u kojoj je učestvovalo 135 djevojaka pokazano je kako su one koje su sklonije da razviju simptome depresije, uzrokovane čestim poređenjem sebe sa drugima, pokazale i visok nivo „samokritičnog perfekcionizma“.
Nakon što je grupa doktorantica pod mentorstvom profesora Andrewa Hilla s univerziteta York St John napravila pregled dostupnih istraživanja na istu temu, zaključile su kako je perfekcionizam nešto što može na različite načine utjecati na đake i njihov akademski uspjeh, kao i na zdravlje. Začudilo ih je, ipak, kada su shvatile da postoji samo jedna studija o tome kako o perfekcionizmu treba pričati u školama.
Međutim, rezultati te studije su jako pozitivni i pokazuju kako se đacima mogu pružiti alati da se nose sa pritiskom, očekivanjima i nezdravim aspektima perfekcionizma, pa su, u suradnji s britanskom Asocijacijom za nadarene đake, sastavile program sa nizom smjernica za sve đake, porodice i nastavnike.
Jedna od cjelina u ovom programu jeste i perfekcionistička pismenost gdje se mladima pokušava olakšati prepoznavanje perfekcionizma, pokazati na koji način mogu potražiti pomoć odnosno zašto bi se trebali odlučiti da potraže pomoć u ovim situacijama. Jedna od lekcija koje žele prenijeti je i ta da je vrlo često dobar rezultat sasvim dovoljan, a da je traženje perfekcije nepotrebno i nerealno. Đacima žele pokazati da to što ćemo dati sve od sebe u nekoj situaciji ne znači da trebamo stremiti ka perfektnom i da je dati sve od sebe samo po sebi najbolji cilj.
Naglašavaju i to da perfekcionizam ima različite aspekte jer ga često smatramo nečim jako ličnim kao što su recimo nerealno visoka očekivanja za nas same. Istina je, međutim, da možemo biti perfekcionisti prema drugim osobama od kojih ćemo uvijek očekivati savršenstvo ili pak smatramo da oni to očekuju od nas. Nažalost, to znači da se oni koji pate od perfekcionizma često nađu u situacijama gdje on utječe na njihove odnose sa ostalima.
Valja napomenuti da kao nastavnice treba da razmislimo do koje mjere kroz svoj rad nehotice ohrabrujemo ponašanje koje vodi ka perfekcionizmu kod đaka. Naučnice nam poručuju da postavljanje nerealnih očekivanja od đaka, prečesto i pretjerano kritiziranje, odnosno nervozno reagiranje na njihove greške, javno nagrađivanje ili kažnjavanje može voditi tome da đaci češće teže perfekcionizmu.
